“Mostarsko ljeto 2021”: Večeras izložba “Mi karijatide i atlanti”

U okviru kulturne manifestacije „Mostarsko ljeto 2021“ večeras u  20:30 sati u Centru za kulturu bit će upriličena izložba “Mi karijatide i atlanti”, mladog  sarajevskog umjetnika i akademskog skulptora Adisa Lukača.

Prema riječima autora, simbolika karijatida i atlanta jeste u tome da oni imaju funkciju stubova, koji na sebi nose sve ono što je gore, iznad, ponekad takve težine da je poredimo sa nebesima, posebno kada je riječ o karijatidama koje su zapravo ženske skulpture i koje predstavljaju osnovni motiv ove izložbe, dok su atlanti skulpture muškog roda.

Adis Lukač je rođen u Sarajevu 1982. godine, gdje je završio Srednju umjetničku školu i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti na odsjeku skulpture. Učestvovao je na nekoliko internacionalnih izložbi i simpozija skulpture, član ULUBiH-a s kojim i izlaže. Autor je spomenika prvom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću u Tuzli, biste narodnom heroju Ivanu Goranu Kovačiću u Sarajevu, te reljefa Hasanaginice postavljenog u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Uz klasičnu skulpturu bavi se i slikarstvom, te tako u svojim izložbama kombinuje različite medije: crtež, sliku i skulpturu.

Kao kipar Adis Lukač je odavno krenuo u promišljanje o teretima savremenog čovjeka zarobljenog u pandemiji. U novonastalom svijetu, zasnovanom na postulatima distance i izolacije, umjetnost postaje jedan od mehanizama potrage sa sagovornicima, kao i traganja čovjeka za vlastitim bićem; kada već ne možemo fizički putovati, možemo oblikovati prostor i vrijeme snagom misli i kreativnošću.

Umjetnički ciklus Adisa Lukača je zaokružena cjelina kojoj je početna tačka jedno od umjetnikovih predpandemijskih putovanja u Grčku, a jedna od stanica pandemija i upravo ovaj trenutak koji nam izmiče.

O izložbi Adis Lukač, između ostalog, kaže i ovo: „Funkcija karijatida i atlanta su stubovi koji su nosili hramove u antičkoj Grčkoj i to je jedna paralela koju sam povukao s ljudima danas, posebno ženama koje su nosile popriličan teret, a u isto vrijeme su stubovi na koje se mi oslanjamo da bismo sami sebe ostvarili. I to je neki omaž ovim stubovima i osloncima u našim životima”.

(Mostarski.ba)