Na današnji dan 1.1.
01. januar 1885. godine prvi tramvaj u Sarajevu
Da ne bi uzalud izrovali bečke ili peštanske ulice, Austro-Ugari su odlučili “konjsku željeznicu” – kako se tada nazivao tramvaj – isprobati prvo u Sarajevu. Tako se u ljeto 1884. godine počelo sa kopanjem sarajevskih ulica i polaganjem tramvajskih šina. Tom prilikom Sarajevo je ostalo bez jednog od najljepših mostova – kamenog mosta koji je premošćavao Koševski potok kod Alipašine džamije, ali je dobilo i titulu prvog grada na Balkanu i u srednjoj Evropi koji je imao tramvaj. Prva tramvajska pruga u Sarajevu bila je duga 3,1 kilometar, a počinjala je od današnjeg Ekonomskog fakulteta, pružala se Ferhadijom i dalje glavnom gradskom ulicom (današnjom Titovom) preko Marijin dvora i završavala na uzanoj željezničkoj stanici. Tada je napravljena samo jedna traka pa se tramvaj vraćao istim šinama kojim je i došao. Bilo je propisano da jedan konj ne smije voziti više od dva kruga, kako se ne bi iscrpio. Johan Hanke je bio prvi “tramvajdžija”.
Prvi tramvaj je zvanično počeo s radom 1.1.1885. godine u 10 sati. Sva četiri kola za osobni promet stajala su pred stanicom u Ferhadiji, a pred njima su se okupili zemaljski poglavar Appel, civilni adlatus Nikolić, podmaršal Buvard, generali Haas i Arlow, predstojnici Zemaljske vlade i Gradsko poglavarstvo. Cijela ova svita je zatim sjela u kola i za 13 minuta odvezla se do gradskog kolodvora “glatko, čisto, nečujno, kao na dlanu”.
01. Januar 1949. Rođen Nijaz Duraković
1. januara 1949. godine u Stocu rođen je Nijaz Duraković, profesor, nekadašnji član Predsjedništva BiH i predsjenik SDP-a.
Nijaz Duraković 1971. godine završava studij sociologijena Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, zatim 1975. dobija i titulu magistra, a doktorirao je 1979. godine.
Rad na istom fakultetu počeo je kao asistent 1976. godine, a 1986. godine postaje redovni porfesor na predmetima “Uporedni politički sistemi” i “Međunarodni odnosi”
1967. godine pristupio je Savezu komunista, a od 1988. do 1991. godine bio je član predsjedništva Cenralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.
1992. godine, na ratnom kongresu, osniva novu stranku za koju je napisao program, pod nazivom Socijaldemokratska partija (SDP), čiji je bio i predsjednik.
Od 1992. do 1996. bio je član ratnog Predjedništva Republike BiH.
1997. godine predsjeničku funkciju SDP-a preuzima Zlatko Lagumdžija, a Nijaz Duraković potaje član Glavnog odbora i Predsjedništva stranke. 2002. godine napušta stranku.
2006. priključuje se Socijaldemokratskoj Uniji i iste godine je nosilac liste na Parlamentarnim izborima za Patrijostski blok BOSS-SDU za Predstavnički dom Parlamenta BiH.
Objavio je 16 knjiga i više od 200 naučnih i istraživačkih radova.
Umro je u Sarajevu 29. januara 2012. godine.
01. januar 2010. godine BiH postala nestalna članica Vijeća sigurnosti
1. januara 2010. BiH je primljena kao nestalna članica u Vijeće sigurnosti UN. BiH je dobila dvogodišnji mandat u najvažnijoj svjetskoj političkoj instituciji. Bih je primljena zajedno sa Libanom, Brazilom, Gabonom i Nigerijom. Ovo dostignuće je znak povjerenja međunarodne zajednice prema BiH.
Bosni i Hercegovini ovo je prvi mandat u Vijeću sigurnosti UN-a. Od bivših jugoslavenskih republika u Vijeću sigurnosti do sada su bile Slovenija i Hrvatska. Bivša Jugoslavija bila je u Vijeću sigurnosti četiri puta, a posljednji put 1988. i 1989. godine.
Vijeće sigurnosti UN-a postoji od 1965., a sastoji se od 15 zemalja članica, pet stalnih i deset nestalnih.
Ovaj prijem je jedno od najvećih dostignuća naše međunarodne politike i velika šansa da ubrzamo put ka Evropskoj uniji i NATO-u.
01. januar 2003. godine godišnjica smrti Ahmeta Hromadžića
1. januara 2003. godine, umro je u Sarajevu istaknuti bosanskohercegovački književnik, Ahmet Hromadžić. Ahmet Hromadžić rođen je 11. oktobra 1923. godine, u Bjelaju kod Bosanskog Petrovca, gdje je završio osnovnu školu. Tehničku i Višu pedagošku školu završio je u Sarajevu. Učestvovao je u Drugom svjetskom ratu.
Radio je kao novinar „Oslobođenja“ i Sarajevskog dnevnika, a i kao urednik lista „Krajina“ u Bihaću i kulturne rubrike sarajevskog lista „Oslobođenje“. Kao urednik izdavačkog poduzeća „Veselin Masleša“ osnovao je dječju biblioteku „Lastavica“.
Pisao je pripovijetke i romane za djecu i odrasle, književne i teatarske kritike, književne reportaže, crtice i članke. Djela su mu prevedena na mnoge svjetske jezike, uvrštene u izbore dječije literature i lektire nekih evropskih zemalja (Italija, Norveška, Belgija). Bio je član Redakcije međunarodne edicije Djeca svijeta, Akademije nauka i Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Kao član Društva pisaca BiH, zajedno sa Huseinom Tahmiščićem, Izetom Sarajlićem, Velimirom Miloševićem i Vladimirom Čerkezom, pokreće međunarodnu književnu manifestaciju „Sarajevski dani poezije“ u organizaciji Društva pisaca BiH 1962. godine.
2007. godine osnovna škola u Bosnakom Petrovcu dobija naziv OŠ ” Ahmet Hromadžić”, a također se na porodičnu kuću u Bosanskom Petrovcu u Ulici Pekiska postavlja spomen ploča Ahmeta Hromadžića. U Bihaću se u okviru Kantonalne i univerzitetske biblioteke otvara spomen soba Ahmeta Hromadžića nakon sprovođenja dijela projekta obilježavanje imena Ahmeta Hromadžića. Aktivnost na projektu se nastavlja. Zbog svog stila pisanja i prihvatljivosti djela kod čitalačke publike, a posebno djece Ahmeta Hromadžića nazivaju “Bosansko-Hercegovački Andersen”. Djela Ahmeta Hromadžića sada su zastupljena u lektiri Osnovnih škola. U djelima Ahmeta Hromadžića prožima se djetinjstvo provedeno u Bjelaju kod Bosanskog Petrovca, sa prepoznatljivosti krajolika planine Osječenice, Bjelajske kule, te prirodnih ljepota i izazova divljine sa svim ljepotama i prirodnim nepogodama, kao i šarolikost životinjskog svijeta u netaknutoj prirodi okoline Bosankog Petrovca.
Hromadžić je tokom dugogodišnjeg rada osvojio mnoge nagrade, a neke od njih su: Nagrada Narodne omladine Jugoslavije (1948.), Nagrada Društva pisaca BiH (1956.), Nagrada Društva pisaca BiH (1966.), Nagrada Mladog pokoljenja (1971.), Nagrada Zmajevih dječjih igara (1973.), Nagrada Kurirček (1974.), Dvadesetsedmojulska nagrada SR BIH (1974.), Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1958.), Nagrada ZAVNOBIH-a (1986.), Orden rada sa zlatnim vijencem i Orden republike II reda. Neka od najpoznatijih Hromadžićevih djela su: “Labudova poljana”, roman, Sarajevo, 1952.; “Patuljak iz Zaboravljene zemlje”, roman, Sarajevo, 1956.; “Patuljak vam priča”, pripovijetke, Sarajevo, 1957.; “Okamenjeni vukovi”, roman, Sarajevo, 1963.; “Dječji pisci o sebi”,( I, II, III ) proza, Sarajevo 1963.; i mnoga druga.
2021- tragedija koja je 1. janaura 2021. pogodila grad Posušje i Bosnu i Hercegovinu.
U Tribistovu na području općine Posušje je pronađeno osam beživotnih tijela, četiri mladića i četiri djevojke.
– Stradali su 2000. i 2001. godište, svi su sa područja Posušja.
Četiri djevojke i četiri mladića otrovala su se ugljičnim monoksidom u vikendici u Tribistovu, u općini Posušje.
Ugljični monoksid ispuštao je agregat koji se nalazio u ostavi na kojoj je bio mali prozor koji je bio otvoren “na kip”, jer je kroz njega bio provučen kabal preko kojeg je u prostoriju gdje su bili mladi provedena struja.
Vikendicu su mladi posudili za proslavu Nove godine, a s njima je bio još jedan mladić koji je jedini preživio jer je na vrijeme otišao iz vikendice pošto je ujutro morao ići na posao pa nije ostao prespavati.
Roditeljima i prijateljima bilo je sumnjivo što im se niko ne javlja ujutro nakon proslave dočeka Nove godine. Nisu se javljali na telefone, a roditelji su uspjeli kontaktirati komšije koji se nalaze pokraj kuće gdje je bila proslava. Jedan od komšija razbio je staklo kako bi ušao u kuću, a kad je otvorio vrata, ugledao je stravičan prizor. Osmero mladih, od kojih je većinu i poznavao, sjedilo je nepomično na kauču ili su pak pali na pod. Prišao im je i brzo shvatio da njihova srca ne kucaju. Pozvao je policiju i hitnu pomoć koja je, kada je došla na mjesto nesreće, mogla samo konstatovati smrt.
U kategoriji Na današnji dan objavljujemo najznačajnije događaje iz historije Bosne i Hercegovine.
(Mostarski.ba/Historija.ba)
