Na današnji dan 1. 9.

1355- Prvo spominjanje kraljevskog grada “Visoki”

Stari grad Visoki je bio poznati srednjovjekovni grad i tvrđava koji je nastao tokom 14. vijeka na brdu Visočici. U njegovom podnožju, te ujedno podnožju Visočice se danas nalazi grad Visoko.

1. septembra 1355. godine, u povelji mladog bana Tvrtka I. Kotromanića pod nazivom “in castro nosto Visoka vocatum” desilo se prvo spominjanje Starog grada Visokog. Služio je i kao sjedište visokog feudalca sa titulom velikog kneza bosanskog.

U drugoj polovini 11. vijeka se pominje bosanska biskupija i njeno sjedište civitas Bosna, a sjedište bosanske biskupije je bilo upravo u Visočkoj dolini i njegovim stolnim mjestima, gdje su starješine crkvene hijerarhije, kao i visoki dostojanstvenici bosanske crkve stolovali. Već krajem 12. vijeka Kulin Ban podiže crkvu u Biskupićima, dok je u Moštrima (mjesto pored Visokog ) u polovini 14. vijeka bio jedno vrijeme kraljevski dvor, a sve javne poslove crkva bosanska je obaljvala baš u Moštrima. Ako se uzme u obzir činjenica i da je u Milama (današnji Arnautovići) bilo mjesto održavanja sabora, franjevački samostan, a između 1377. i 1461. godine i krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva, nije teško zaključiti da je Visočka dolina sa starim gradom Visoki, Podvisokim, Milama i Moštrima bilo rano središte Bosanske banovine, i kasnije kraljevstva.

Stari grad Visoki je smješten na vrhu 213 metara visokog brda Visočica na visini od 766,5 m, i oko 300 m iznad doline gdje se razvio sam grad Visoko. Smješten je na istaknutom mjestu sa izvrsnim pregledom na čitavu okolinu. Prilaz se nalazi na jugozapadnoj strani, sa ravni koja je 60 metara niže, a podgrađe tvrđave i grada se zvalo Podvisoki. Iako historijski važan, stari grad Visoki nije bio velikih dimenzija, dužine oko 60 m i širine oko 25 m imao je dvije kule koje su ga štitile po cijeloj dužini. Unutar samog grada postoji nekoliko tragova zgrada. Debljina zida je oko 2 m, a uglavnom je građen od pločastog vapnenca lokalnog porijekla koji su grubo otesani, dok je jamski pijesak za mješavinu nejednake čvrstine i dosta grub. Oko cijelog grada je iskopan jarak dubine oko 4 m, a širine oko 8 do 10 m.

Primarna funkcija starog grada Visoki je bila ona odbrambena, ali također je bilo mjesto odakle su bosanski vladari pisali mnoge povelje i dokumente, a zadnja napisana je bila ona iz 1436. kada je knez Tvrtko Borovinić izdao isprave na Visokom. Iako napušten odavno, dokazi i na kojima se temelji historija starog grada Visoki i ostalih mjesta u visočkoj dolini su pronađeni tokom 1950-tih, 1970-tih i 1980-tih godina sa arheološkim iskopavanjima i nalazima. Najstarija sačuvana literatura je ona od Đorđa Stratimirovića iz 1891. godine. Đoko Mazalić je 1953. godine dao detaljan opis ruševina koji je do danas nezamjenjljiv izvor kada se spominje stari grad Visoki. Osmanlijskim osvajanjem Bosne grad biva napušten prije 1503. Godine 1626. Đorđić spominje Visoki među napuštenim gradovima.

Danas je Stari grad Visoki nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. U novembru 2006. godine Akademija znanosti i umjetnosti BiH je izdala poštanske marke sa motivom 11 fragmenata kamenih vrata koje su pronađene 1994. godine pri zemljanim radovima oko područja starog grada.

1992- Prvi korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine osnovan je 1. septembra 1992. godine. Prvi korpus je bio jedan od šest korpusa u sastavu Armije RBiH. Zona odgovornosti Prvog korpusa tokom srpske i hrvatske agresije na BiH bilo je područje Sarajeva. Kako je Sarajevo bilo pod opsadom srpske vojske 1425 dana, koja je jedno vrijeme sarađivala i sa jedinicama HVO-a iz Kiseljaka pod komanadom ratnog zločinca Ivice Rajića, Prvi korpus je imao primarni zadatak da spriječi upad srpskih jedinica u Sarajevo.

1992. godine Prvi korpus je brojao 34500 pripadnika da bi broj narastao na 40500 pripadnika 1995. godine.
Prvi komandant Prvog korpusa Armije RBiH bio je Mustafa Hajrulahović Talijan. Komandanti Prvog korpusa bili su i Vahid Karavelić i Nedžad Ajnadžić. Bitno je napomenuti da su Prvi korpus sačinjavali borci različite etničke pripadnosti. Dokaz za to je i sljedeća statistika:

1. korpus u okruženom Sarajevu po nacionalnoj strukturi:

1992
Bošnjaci: 24 810 (92%)
Srbi: 700 (2,6%)
Hrvati: 1010 (3,5%)
Ostali: 460 (1,7%)

1993
Bošnjaci: 33 840 (94%)
Srbi: 450 (1,3%)
Hrvati: 1550 (4,3%)
Ostali: 160 (0,4%)

1994
Bošnjaci: 35 857 (94,6%)
Srbi: 270 (0,7%)
Hrvati: 1660 (4,4%)
Ostali: 117 (0,35%)

1995
Bošnjaci: 36 704 (94,5%)
Srbi: 244 (0,6%)
Hrvati: 1822 (4,7)
Ostali: 205 (0,6%)

Svrha i cilj Prvog korpusa kao i cjelokupne Armije RBiH bila je čuvanje i protekcija Bosne i Hercegovine i cjelokupnost njene teritorije kao suverene, nezavisne, slobodne države svih njenih građana. Akcija odbrambene borbe Bosne i Hercegovine je zbog uspješnosti u borbama prerasla u oslobodilačku borbu, koja je zaustavljena potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma.

U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije Bosne i Herecgovine.

(Historija.ba)