Na današnji dan 12. 4.
1917. – U Mostaru rođen Džemal Bijedić, gdje je i odrastao kao potomak ugledne trgovačke porodice. Kao gimnazijalac se simpatiše sa pokretom komunista, kome se tokom studija u Beogradu i priključuje. Oktobra 1939. godine u Beogradu biva primljen u SKOJ, a decembra 1939. u mostarskoj organizaciji u KPJ. Četiri puta biva zatvaran, svaki put u Mostaru. Za vrijeme Drugog svjetskog rata aktivno kao član Partije učestvuje u NOB-i. Nakon rata postaje pomoćnik ministra unutrašnjih poslova vlade Bosne i Hercegovine, potom 1948. godine, načelnik Uprave za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta KPBiH. Lista njegovih funkcija je duga i vodi ka gore na hijerarhijskoj ljestvici: osim dvije navedene funkcije bio je i sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, član Izvršnog vijeća Bosne i Hercegovine, predsjednik Republičkog vijeća, predsjednik Skupštine SRBiH i na kraju predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV) 1971 godine. Potpisnik letaka za borbu za autonomiju Bosne i Hercegovine u međuratnom periodu do 1941. godine do svoje pogibije se zalaže za razvitak privrede, primjenu principa samoupravljanja, promociju Jugoslavije u inostranstvu i jačanje Pakta nesvrstanih. Bijedić je bio i organizator nove bosanske privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreže, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija, te 80-tih godina djelimično ostvarenog kulturnog projekta “hiljadu škola”. Za kratko vrijeme susreo je sve važnije svjetske državnike tog vremena, Mao Ce Tunga (Mao Tse-Tung), Džeralda Forda (Gerald Ford), Leonida Brežnjeva (Leonid Brežnjev). U avionskoj nesreći, koja se dogodila na putu prema Sarajevu, 18. januara 1977. godine, tragično je preminuo Džemal Bijedić, na vrhuncu svoje moći. Supruga Razija je poginula zajedno sa Bijedićem. Iza sebe su ostavili troje djece: Dragana, Azru i Milenka. Uvijek je bio uz Tita, špekulisan je kao njegov mogući nasljednik, što je otvorilo sumnje u slučajnost avionske nesreće. Priče o umješanosti Titove supruge Jovanke Broz u ovoj avionskoj nesreći i do dan danas su ostale žive. Naime, Tito koji je do tada stalno putovao sa Jovankom širom svijeta, je poslije ove avionske nesreće stavio sopstvenu suprugu u kućni pritvor.
1993. – Vojska Republike Srpske ispalila je sa svojih položaja četri granate na školsko igralište u Srebrenici i ubila 74 bošnjačka civila na licu mjesta, broj žrtava ovog zločina je se kasnije povećao na 105, jer je 31 žrtva preminula u bolnici.
1994. – Godišnjica smrti Branka Mikulića. bosanskohercegovački (jugoslovenski) političar rođen je 10. juna 1928. godine u Podgrađu kod Bugojna. Po struci je bio ekonomista, ali se bavio politikom. Bio je član Predsjedništva SFRJ iz BiH, član CKSK BiH, sekretar Izvršnog komiteta te predsjednik CKSK BiH, predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine SRBiH, član Predsjedništva CKSKJ. Za Branka Mikulića vezuje se najznačajniji period razvoja BiH nakon Drugog svjetskog rata, zlatne godine razvoja Republike unutar Jugoslovenske federacije i posebno uspostavljanja BiH kao relevantne i po svemu ravnopravne članice bivše Jugoslavije. Zaslužan je za ubrzano ekonomsko i privredno jačanje republike, razvoj institucija. Borio se za nacionalni identitet Muslimana, ravnopravnost naroda, organizaciju Olimpijade. Od 1982. do 1983. bio je predsjednik Predsjedništva SRBiH. Za člana Predsjedništva SFRJ izabran je maja 1984. godine. Na toj dužnosti ostaje do maja 1986. kada je imenovan za predsjednika Saveznog Izvršnog Vijeća. Na tu funkciju podnio je ostavku 30. decembra 1988. godine zbog neizglasavanja proračuna u Skupštini SFRJ. Na dužnosti je ostao do izbora novog SIV-a 14. marta 1989. na čelu s Antom Markovićem. Tada podnosi ostavku i vraća se u Sarajevo. U Sarajevu je ostao sve do smrti 12. aprila 1994. godine
1997. – Papa Ivan Pavao II posjetio Sarajevo. Dolazak pape je davalo novi tračak nade za ratom napaćenu i razrušenu zemlju. Po izlasku iz aviona, poljubivši bosanskohercegovačku zemlju, Papa je blagoslovio sve njezine ljude, pozvavši ih na trajno zalaganje za mir na ovim prostorima, potom prisustvovao misi u sarajevskoj katerdrali.Iako je Ivan Pavao II još 1994. godine želio doći u Sarajevo i iako su pripreme za njegov dolazak bile gotovo završene, ta se posjeta nije mogao ostvariti budući da nitko nije mogao garantovati sigurnost Papi i hodočasnicima. Pa je Ivan Pavao II u Castel Gandolfu održao govor koji je namjeravao izgovoriti u Sarajevu. U govoru, koji je prenosila bosanskohercegovačka televizija, Papa se obraćao kao da je u Sarajevu. Papa Ivan Pavao II je dva puta posjetio BiH, a o njoj je govorio čak 263 puta.
2000. – Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio Zakon o Savjetu ministara i ministarstvima BiH, kojim je predviđeno uvođenje funkcije predsjedavajućeg Savjeta ministara i uspostavljanje tri nova ministarstva – ministarstva za izbjeglice, za evropske integracije i za trezor institucija BiH.
U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.
(Mostarski.ba)
