U noći između 25. i 26. augusta 1990. godine, duboko pod zemljom u jami Dobrnja-Jug u Mramoru kod Tuzle, dogodila se tragedija koja je ostala upisana kao najveća rudarska nesreća u historiji Bosne i Hercegovine.
Bilo je nekoliko sati iza ponoći kada je snažna eksplozija prekinula rad treće smjene, dok su se u jami tada nalazila 181 rudara. Samo je jedan preživio. Poginulo je 180 komorata, a prosjek njihovih godina bio je svega 27. Bila je to najmlađa smjena Rudnika Kreka, a iza njih su ostale porodice i 365 djece, piše radiosarajevo.ba.
Eksplozija je izazvala urušavanje i uništenje ventilacije, a posljedice su bile katastrofalne. Dio rudara stradao je od posljedica same eksplozije i zarušavanja, dok su drugi ostali bez dovoljno kisika i bili izloženi smrtonosnim gasovima.
Jedini koji je preživio bio je Smajl Imamović. Teško povrijeđen, danima je bio u komi, a nakon buđenja saznao je da su gotovo svi njegovi komorati izgubili život. Godinama poslije govorio je o tragediji i posljedicama koje je nosio sa sobom.
Uzrok tragedije godinama je bio predmet istrage. Vještačenjem je kao osnovni uzrok utvrđena eksplozija oblaka ugljene prašine, do koje je, prema zaključku vještaka, došlo zbog nepravilnog miniranja čelične podgrade. Kantonalno tužilaštvo Tuzla godinama je istraživalo tragediju.
U aprilu 2006. godine zaključeno je da nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni rukovodioci počinili krivično djelo koje im je stavljeno na teret. Za nesreću tako niko nije krivično odgovarao.
Nakon tragedije uslijedio je jedan od najpotresnijih ispraćaja koji Tuzla pamti. Građani Tuzle i okolnih mjesta u ogromnom broju oprostili su se od rudara, dok je cijeli tuzlanski kraj bio zavijen u crno. Iza 180 poginulih ostalo je 365 djece. Rudnik Kreka formirao je Fond “26. august”, kroz koji se porodicama pomagalo u rješavanju stambenih pitanja, školovanju djece, stipendiranju i drugim potrebama.
Sama jama Dobrnja-Jug nakon nesreće više nije nastavila s eksploatacijom. Ulazi u jamu su zatvoreni, a mjesto tragedije ostalo je trajni podsjetnik na živote izgubljene tog augusta. U krugu nekadašnjeg rudnika svake se godine polažu vijenci i cvijeće na spomen-obilježje, a komemoracijama prisustvuju porodice poginulih, kolege rudari i predstavnici institucija.
Sjećanje se čuva i kroz tradicionalni Memorijal „26. august“. U Mramoru se i danas organiziraju sportski događaji posvećeni poginulim komoratima, pa će tako i ovog augusta njihova imena biti dio života zajednice koja ih nije zaboravila.
(Mostarski.ba)
