Na današnji dan 28. 6.

1878. – Usvojena zastava Bosne iz 1878. godine. Zastava koju su koristili pobunjenici iz 1878. godine bila je zelene boje sa žutim polumjesecom i zvijezdom petokrakom u sredini. Nakon pristanka sultana da Bosna pređe pod austrougarsku upravu, osmanske trupe povučene su iz Bosne i Hercegovine. U isto vrijeme je u Sarajevu izabrana Narodna vlada i de facto je proglašena nazavisna Bosna. Po ulasku austrougarskih trupa u Bosnu izbile su bune protiv austrougarskog okupatora. Zastava koju su koristili pobunjenici iz 1878. godine bila je zelene boje sa žutim polumjesecom i zvijezdom petokrakom u sredini, a usvojena je 28. juna 1878. godine.

1914. – Sarajevski atentat poslužio je kao povod za početak Prvog svjetskog rata. Atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju 28. juna 1914. godine je poznat kao Sarajevski atentat. Ovaj atentat poslužio je kao povod za početak Prvog svjetskog rata. Gavrilo Princip član tajne organizacije “Mlada Bosna” (pod nadzorom organizacije “Crna ruka” iz Beograda) koja je imala cilj da putem buna, ustanaka i oružanih atentata zbaci austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini, izvršio je atentat na Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Franc Ferdinand je prihvatio poziv tadašnjeg guvernera Bosne, generala Oskara Potjoreka, da izvrši inspekciju trupa, prisustvuje vojnim manevrima u okolini Sarajeva, pogleda svojevremeno prvi tramvaj u Evropi i zvanično posjeti Zemaljski Muzej. Osim toga, posjeta se poklapala sa 14-tom godišnjicom njegovog braka sa Sofijom. Pošto prestolonasljednica Sofija nije bila kraljevske krvi, njoj nije bilo dozvoljeno da se vozi istim kolima zajedno sa kraljevskim suprugom u Beču, dok se u Sarajevu takvi tabui i protokoli nisu primjenjivali. Tokom posjete, Sofija bi bila u mogućnosti da se vozi u istim kolima zajedno sa mužem, što je bio vrlo promišljen i ljubazan Francov dar njoj za godišnjicu braka. Pošto se tokom ranijih posjeta visoko rangiranih austrougarskih zvaničnika nikada ništa nije desilo u Sarajevu, obezbjeđenje nije bilo posebno alarmirano niti previše strogo. A tokom putovanja ka Sarajevu, Franc Ferdinand je primljen vrlo toplo od napćenih Bosanaca, pa zbog toga ni Sarajevo nije smatrano “neprijateljskom teritorijom”. Oko 10:00 sati, nadvojvodina svita je napustila vojni kamp Filipović, gdje je ranije izvršena inspekcija trupa. Svita se sastojala od šest automobila, koji su se kretali prema sarajevskoj Vijećnici i recepciji koju je organizovao sarajevski gradonačelnik Fehim Čurčić. Izabrana ruta je bila široka, moderna avenija (današnja Obala) koja je pratila sjevernu obalu rijeke Miljacke. U prvom automobilu su bili gradonačelnik Ćurčić, šef policije Gerde. U drugom vozilu sa zastavicama se vozio prestolonasljednik i prestolonasljednica sa generalom Potorekom, dok je vozač bio vlasnik vozila, grof Harač. Treće i ostala vozila su bila mješavina Sofijinih dama, Francovih časnika i bosanskih zvaničnika. Kada se Franc Ferdinand u vozilu približio Čabrinoviću, on je bacio bombu na vozilo, nemajući nimalo poštovanja prema životima ostalih Sarajlija. Da li je vozač ili Franc prvi vidio bombu, nije jasno. No zna se da je vozač nagazio na gas i time spasio, barem na kratko, prestolonasljednikov život, a Franc je rukom odbio Sofiji namijenjenu bombu. Bomba je odletjela od njegove ruke, odskočila od sklopljenog krova vozila, i otkotrljala se na ulicu. Tu je i eksplodirala, ranivši ozbiljnije nekoliko desetina Sarajlija, oštetivši treće vozilo u koloni i lakše povrijedivši par osoba iz svite. Kolona se zaustavila da bi se utvrdilo ko je povrijedjen. Nakon neuspjelog pokušaja, Čabrinovic je progutao cijanid koji mu je Apis dao – bez dejstva – i skočio u Miljacku. To je samo olakšalo razjarenim Sarajlijama i autrougarskoj policiji njegovo hapšenje. Zašto i kako policija dr. Gerda nije uspjela tada da uhvati ostale atentatore, ostalo je nerazjašnjeno. Franc Ferdinand je nastavio put ka Vijećnici i svojoj sudbini. Atentator Gavrilo Princip je napustio Obalu i zaputio se niz Ulicu Franje Josipa. U radnji Morisa Šilera je kupio sendvič i susreo se sa poznanikom, malo proćaskao i zatim se vratio nazad. I on je kao i ostali atentatori niz ulicu, čuli eksploziju bombe i napustili svoja mjesta. Neobičnim spletom slučajnosti, jer niko nije bio obaviješten o promjeni plana, nastavljena je posjeta Sarajevu i Zemaljskom Muzeju. Prema prvobitnom planu, krenulo se ulicom Franje Josifa, mjesto Obalom. General Poćorek je uvidio grešku i naredio da se kola zaustave. Tako se vozilo, koje je vozilo nadvojvodu zaustavilo tačno ispred radnje Morisa Šilera – svega par metara ispred Principa! Čim se automobil našao ispred Gavrila Principa on je iskoristio priliku i potegao revolver. Prvim hicem je pogodio nadvojvodu a drugim, vojvotkinju Sofiju. On, kao i ostali atentatori uhvaćen od strane Sarajlija. Dok je kolona hitala prema Guvernerovoj palati u Sarajevu, krv je procurila iz Francovih usta. Sofija, koja je to vidjela, u šoku je povikala: “Šta je s tobom?” nesvjesna vlastite rane u abdomen i intenzivnog unutrašnjeg krvarenja. Na to je Franc došao svijesti: “Soferl! Soferl! Nemoj mi umrijeti! Preživi radi naše djece!”. Prestolonasljednica Sofija je preminula prije nego što je automobil stigao na odredište. Prestolonasljednik je preminuo ubrzo za njom isti dan.

2008. – Most Mehmed-paše na UNESCO-voj listi. Most je izgrađen u periodu od 1571. do 1577. godine, na mjestu gdje je put povezivao Bosnu sa Carigradom iznad rijeke Drine. Izgradnja mosta povjerena je najvećem turskom graditelju, Mimar Sinanu. Most Mehmed-paše Sokolovića (Stari most u Višegradu) nalazi se u gradu Višegradu blizu granice između Bosne i Hercegovine i Srbije i predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela arhitekture koja je nastala u razdoblju od 15. do 19. vijeka u Bosni i Hercegovini. Most Mehmed-paše Sokolovića je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine a uvršten je na UNESCO-vu listu 2008. g. Most je izgrađen u periodu od 1571. do 1577. godine, na mjestu gdje je put povezivao Bosnu sa Carigradom iznad rijeke Drine (tzv. “Carigradska džada”). Izgradnja mosta povjerena je najvećem turskom graditelju, Kodža Mimar Sinanu, dvorskom arhitekti i vrhovnom graditelju Carstva, jednom od najvećih arhitekata svijeta. Zadužbina je Mehmed-paše Sokolovića, velikog vezira trojice sultana ( 1565.-1579. godine ) – Sulejmana Veličanstvenog, Selima II i Murata III. Za ovaj most se zna da je popravljan oko 1664. godine, zatim 1875., 1911. i 1939 te 1940. godine. Pri povlačenju Austrijanaca iz Višegrada 1914. godine, razoreno je jedno okno, a sljedeće godine srpska vojska prilikom napuštanja Višegrada je razorila još jedno. Takvo stanje mosta se zadržalo do 1939. godine kada je doveden u ispravno stanje. Od 1915. do 1939. godine na porušenom dijelu mosta stajala je željezna konstrukcija preko koje se odvijao saobraćaj. Prilikom povlačenja Nijemaca u oktobru 1943. godine i taj je dio razoren. Za ovaj most se zna da je popravljan oko 1664. godine, zatim 1875., 1911. i 1939 te 1940. godine. Roman Ive Andrića “Na Drini ċuprija”, za koji je pisac dobio i Nobelovu nagradu i koji je preveden na mnoge svjetske jezike, je baziran po historiji ovog mosta. Roman je kroz historiju mosta prikazao i historiju cjelokupnog podneblja i mnoge značajne dogadjaje u vezi sa mostom. Dio mosta preko rijeke čini jedanaest lučnih otvora, od kojih je krajnji otvor uz desnu obalu oslonjen na dva podzida sa najmanjim rasponom od 5,20 m. Ostalih deset lučnih otvora raspona su od 10,70-14,80 m. Most leži na devet velikih kamenih stubova širine 3,50-4,00 m i dužine oko 11,50 m. Na lijevoj obali krajnji otvor se oslanja na ugao mosta kojim prelazi u rampu. Širina kolovoza na mostu iznosi 6,00 m. Ogradni zidovi su debljine 60 cm, i njihova dužina iznosi 179,44 m. Pristupna rampa je široka oko 6,60 m sa ogradama i dužine je oko 120,00 m. U rampi su četiri lučna otvora, jedan veći na uglu (širine 4,50 m) i tri manja iznad potoka koji se ulijeva u Drinu. Lukovi su klasični prelomljeni lukovi sa relativno malim ekscentricitetom centara (cca 1,0 m, a svoda debljine 85 cm) čime se približuju polukrugu. Kamen za zidanje mosta sječen je u mjestu Banja, oko 5 km niz desnu obalu rijeke Drine. Na sredini ovog mosta stajala je drvena kula za koju se ne zna vrijeme nastanka, a koja je porušena 1886. godine. Kula je predstavljala stražarnicu ispod koje je bio prolaz, a koji se zatvarao jakim hrastovim vratima sa obje strane. Na kuli se nalazilo nekoliko malih topova zvanih šibe. Na mostu su se nalazila dva tariha u stihovima sa uklesanim godinama – na prvom 971.-/1571., a na drugom 985./1577. Most je izdržao nekoliko velikih poplava, od kojih je najveća ona iz 1896. godine, kada je nivo rijeke Drine bio 1,60 m iznad mosta. Na uzvodnoj strani, sa trokutaste osnove prelazi stepenasto u pravougaono proširenje, koje nosi slijepi portal sa tarihom-natpisom. Na nizvodnoj strani su poligonalne osnove stepenasto prelaze u pravougaono proširenje na kojem je sofa za sjedenje. Služi namjenjenoj svrsi do danas.

U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.

(Mostarski.ba)