1203. – Popisana Bilinopoljska izjava, dokument u kojem su poglavari bosanske crkve, pred izaslanikom rimskog pape (Ivanom de Kazamarisom), izjavili da se odriču svoje hereze. Izjava je potpisana 8. aprila 1203. godine na Bilinom polju kod Zenice, a izjavu su potpisali: bosanski ban Kulin, dubrovački arhiđakon Marin, kao i sedam poglavara, uključujući “djeda” Dragiča i “goste” Ljubina i Dražetu. Poslije potpisivanja izjave, Ljubin i Dražeta su otišli ugarskom kralju Emeriku i pred njim 30. aprila položili zakletvu da će se držati odluka iz izjave. Ova izjava bila je samo formalnog karaktera, jer su se poglavari, uprkos potpisanoj izjavi, i dalje držali svoje vjere. Bilinopoljska izjava predstavlja značajan historijski izvor za poznavanje vjerskih i političkih prilika u srednjovjekovnoj Bosni.
1905. – Godišnjica smrti Josipa Juraja Strossmayera, bh. biskupa, političara, teologa, pisca i skupljača umjetnina. Strossmayer je 1849. godine imenovan za bosansko-srijemskoga biskupa sa sjedištem u Đakovu. Bio je zapažen i omržen zbog smjelosti svojih misli, posebno zato što se odupro prihvaćanju dogme o nepogrešivosti Pape. U Sarajevu je podržao izgradnju Katedrale, po njemu se danas zove jedna od ulica, mada neki historičari smatraju da je odgovoran za otuđivanje najvećeg broja umjetničkog blaga iz BiH. Umro je u Đakovu 8. aprila 1905. godine.
1966. – Rođen Zehrudin Isaković, bosanskohercegovački novinar i režiser. Zehrudin Isaković završio je osnovnu i srednju školu u Zenici, a Fakultet političkih nauka, smjer žurnalistika u Sarajevu 1995. Radio je za mnoge novinske kuće, kao što su NTV Hayat, Valter (Sarajevo), Bosanski pogledi (Sarajevo), War Report (London), Mladina (Ljubljana), Ljiljan (Sarajevo), Dnevni avaz (Sarajevo) i dr. Bio je direktor službene novinske agencije Federacije BiH (FENA). Autor je 60-minutnog dokumentarnog filma “Povelja Kulina bana”, koji je premijerno prikazan u okviru osmog Balkan Black Box festivala filma i kulture jugoistočne Evrope u Berlinu 2006. U slobodno vrijeme bavi se alpinizmom.
1992. – Predsjedništvo BiH proglasilo neposrednu ratnu opasnost, promijenjen je naziv Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina u novo ime države Republika Bosna i Hercegovina. Potom je osnovan Štab teritorijalne odbrane, utvrđeno zvanično obilježje – plavi štit sa zlatnim ljiljanima. Za komandanta Štaba teritorijalne odbrane imenovan je pukovnik Hasan Efendić, a za načelnika štaba pukovnik Stjepan Šiber. Za glavnog operativca imenovan je general Jovan Divjak. Predsjedništvo je donijelo i Ukaz o potčinjavanju svih jedinica TO-a BiH do 15. aprila. Oni koji se ne jave do tog datuma, naznačeno je, smatraće se ilegalnim jedinicama.
2021- Godišnjica smrti generala Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) i filantropa Jovana Divjaka koji je jedan od najzaslužnijih za odbranu Sarajeva tokom posljednjeg rata. Nakon završetka rata bio je posvećen obrazovanju djece i mladih.
Divjak je preminuo u 84. godini u Sarajevu. U ratu i u miru je imao isti cilj, a to je multikulturalna Bosna i Hercegovina u kojoj će postojati život dostojan čovjeka. Opis njegovog života u jednoj rečenici bi glasio: Vojnik dobra protiv zla.
Rođen je 11. marta 1937. u Beogradu u kojem se školovao na Vojnoj akademiji, Komandno-štabnoj akademiji i Ratnoj školi. U francuskoj vojsci je završio Štabnu školu.
Čika Jovo, kako su ga odmilja zvali, je po izbijanju rata u Bosni i Hercegovini svoje znanje, hrabrost i ljudskost je založio za odbranu sugrađana. Kao oficir štaba Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine (TO BiH) na početku rata je jednostavno stao na stranu dobra. Kasnije je postao general ARBiH i pomoćnik Glavnog štaba ARBiH.
Jugoslavenska narodna armija (JNA) ga je 1991. osudila na devet mjeseci zatvora, jer je oružje ustupio Teritorijalnoj odbrani, a kaznu je izbjegao istupanjem iz JNA.
Godinu dana poslije, 3. maja 1992. godine, desilo se ono što je, između ostalog, obilježilo posljednji rat u Bosni i Hercegovini. Tokom razmjene vojnika JNA za zatočenog prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića u bivšoj sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici, sadašnjoj Hamdije Kreševljakovića, povikao je kratku rečenicu koju mnogi pamte.
Po izbijanju sukoba, vojnicima je nekoliko puta naredio: “Ne pucaj!”
U jednom od najtežih trenutaka za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu Divjak se dokazao kao čovjek. To “ne pucaj” mora biti poruka svakoj sljedećoj generaciji ljudi na prostoru bivše Jugoslavije.
A kada je skinuo vojnu uniformu, mladima je najviše pomagao. Već 1994. je osnovao Udruženje Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu. Iza čika Jove i ovog udruženja sada stoji jedna druga vojska, a to je vojska ljudi kojima je pomagao da se obrazuju – da obrazovanje bude njihovo oružje. Posebno je pomagao djeci koja su dolazila iz najugroženijih društvenih grupa. Osim toga, učestvovao je u mnogim humanitarnim aktivnostima.
Koliko je ovaj šarmantni, susretljivi i dobroćudni Sarajlija značio njegovim sugrađanima pokazali su upravo nakon što su protestovali protiv njegovog hapšenja u Austriji i dočekali ga po njegovom oslobođenju, dolasku u glavni grad Bosne i Hercegovine.
Srbija ga je pokušala procesuirati zbog dešavanja u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici, ali ga je Austrija, gdje je uhapšen po potjernici, nakon hapšenja oslobodila i nije ga željela izručiti ovoj zemlji. Često je poručivao da moraju odgovarati oni koji su odgovorni za ubistvo pripadnika JNA.
Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima je i ono najviše priznanje francuske države – Legije časti. Sahranjen je na sarajevskom groblju Bare.
U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.
(Mostarski.ba)
