Na današnji dan preminuo Meho Puzić

25. 6. 2007. godine preminuo Meho Puzić
Meho Puzić poznati intepretator bosanske sevdalinke rođen je u Odžaku 24. jula 1937. godine. Djetinstvo je proveo u rodnom gradu, gdje se školovao, uporedo se bavio društveno političkim radom kao predsjednik omladine i bio je član kuturno-umjetničkog društva “Posavina”. 1962. godine se oženio i započeo muzičku karijeru položivši audiciju na Radio Sarajevu, gdje je jedini bio primljen od ukupno 54 kandidata.
Poslije dvogodišnje korepeticije sa profesorom Nevželom, 1. maja 1964. godine prvi put je zapjevao i snimio četri arhivske pjesme. Tada je dobio “zeleno” svjetlo za snimanje prve singl ploče sa 4 pjesme (“Mehmeda majka budila”, “Plato bijeli Sarajka djevojka”…). Ova ploča je u kratkom roku prodata u 100.000 primjeraka, što je bila rijetkost na prostorima bivše Jugoslavije. Nakon toga slijede festivali: “Ilidžanski” 1966. godine gdje je bio pobjednik i dobitnik prve nagrade publike i stručnog žirija, zatim slijedi “Festival 1968” gdje je nastupajući u 40 gradova Jugoslavije podijelio pojedu sa Lepom Lukić.
1969. godine snimio je pjesmu Tome Zdravkovića “Majko, majko” koja je bila jedna od najvećih hitova i prodata je u milion primjeraka. Na brojim festivalima bio je nosilac svih mogućih nagrada, prizanja i plaketa, među kojima je najznačajnije “Estradna nagrada Bosne i Hercegovine” 1980. godine.
Obišao je sve kontinente, a njegovo ime je posebno ispisano u sidnejskoj “Operi” u Austrailiji. U toku cijele svoje muzičke karijere posebno je njegovao tradicionalnu, izvornu, bosansku pjesmu – sevdalinku, a njegove interpretacije se i danas čuvau kao trajno muzičko blago.
Umro je 25. juna 2007. godine.
25. juni 1992. Počela agresija na Vozuću
Agresija od strane četničkih snaga na Vozuću, počela je 25. juna 1992. godine, kada su srpske paravojne jedinice protjerale bošnjački narod Vozuće u okolne gradove, Zavidoviće i Banoviće. Tom prilikom ubili su dvadeset i jednog civila, većinom nejake i iznemogle starce i djecu.
Srpske paravojne snage bile su svjesne značaja Vozuće, te su svim vojnim elementima pokušali da je sačuvaju. Postavili su i mine oko Vozuće, te je Vozuća važila za mjesto gdje je postavljeno najviše mina tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Radovan Karadžić je svojevremeno poručivao da se u Vozući ne brani Beograd i Srbija, nego Moskva i čast Rusije.
Ipak, 11. septembra 1995. godine udružene jedinice II i III korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine oslobodile su veoma jako četničko uporište – Vozuću.
Oslobađanjem Vozuće 11. septembra 1995. godine, udruženim snagama II i III korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine ne samo da je oslobođena velika teritorija zemljišta i spajanje ova dva korpusa, nego je to bio i jedan veliki preokret dotadašnjeg toka agresije i borbe. Minska polja su većim dijelom očišćena, ali još uvijek važi najveća opreznost po okolnim selima, šumama i livadama.
U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.
(Mostarski.ba/Historija.ba)
Pomoć od 50 miliona KM za poplavljena područja- evo kako će se dijeliti
Čak 94% korisnika rezanog duhana “podržava” crno tržište
Plenković očekuje dvije godine pregovora o proračunu EU-a i dobar ishod za Hrvatsku
Netanyahu: Primirje u Siriji ‘postignuto je silom’
Kombinacija paradajza i krastavca u salati? Možda ipak ne.