Na današnji dan: Umro Besim Korkut, naš najpoznatiji prevodilac Kur’ana

Genealogija kao nauka o rodoslovlju istražuje i otkriva naslijeđe porodica, odnosno naroda. Svaki naučni rad ili knjiga u bosanskohercegovačkoj javnosti koja tretira historiju poznatih prezimena i porodica veliko je osvježenje i radost za čitaoce.

Godine 2022. publikovana je vrijedna knjiga Porodica Korkut autora hafiza dr. Džemaila Ibranovića, imama u Sulejmaniji (Šarenoj) džamiji u Travniku. Radi se o njegovoj doktorskoj disertaciji odbranjenoj na Fakultetu islamskih nauka.

Korkuti su u Bosni prisutni pet stoljeća, odnosno od vremena sultana Fatiha, a hafiz Ibranović je istražio četiri generacije Korkuta, odnosno njihovo prisustvo, djelovanje i utjecaj u Travniku.

U uvodu knjige autor ističe da je uložio veliki trud u istraživanju, a posebno iz razloga što je morao ispravljati greške ranijih autora, a dio građe o Korkutima je pronašao izvan granica Bosne i Hercegovine.

“Prateći četiri generacije porodice Korkut, možemo reći da je ovo štivo o eliti učenih ljudi koji su se hvatali ukoštac sa svim problemima svog vremena ili, kako to kažu sufije, da su bili ‘sinovi svoga vremena’ (abna-ul-vaqt). Naravno, treba imati na umu sva društveno-politička dešavanjima na ovim prostorima u zadnjih stotinu i pedeset godina kroz umnu misao našeg naroda: ‘Ode Turska, ode majka. Ode Švabo, ode babo. Dođe bre, uze sve. Dođe druže, da do dna sastruže’.”

Korkuti spadaju u niz porodica koje imaju nacionalni, historijski, identitetski značaj u novijoj historiji Bošnjaka. Najveća zasluga za taj status pripada naravno Besimu kao prevodiocu Kur’ana koji je najprihvaćeniji ne samo među Bošnjacima nego i kod Albanaca, Makedonaca i Roma. Njegov prijevod Kur’ana, sa i bez arapskog teksta, štampan je u više izdanja i u više različitih država, sniman na različite nosače zvuka, te u novije vrijeme postao je dostupan i kroz različite mobilne aplikacije.

Svaka promjena vlasti direktno se odražavala na pojedince iz porodice Korkut stavljajući ih na kušnju vjere, morala, ustrajnosti…

Nakon Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina ulazi u sastav prve jugoslavenske zajedničke države u kojoj će njene društvo i ekonomija značajno stagnirati. Prva polovina 20. stoljeća u Evropi obilježena je s dva velika svjetska rata, nacizmom, fašizmom, komunizmom, odnosno polarizacijom cijelog svijeta, što je sa sobom donijelo mnogo izazova malim narodima kao što su Bošnjaci. Međutim, Korkuti se nisu pomirili s tim procesom dajući svoj doprinos narodu i državi kojoj pripadaju.

Islamska tradicija koja je prisutna među Bošnjacima svjedoči da su pojedine porodice davale kroz više generacija učenjake koji su dali doprinos vremenu i prostoru u kojem su djelovali i tako stekle epitet “ulemanske porodice”. Jedna od takvih istaknutih porodica u islamskoj historiji Bošnjaka jesu Korkuti.

S obzirom na doprinos i značaj Korkuta, o njima su ranije pisali Bejtić, Mujezinović, Nametak, Traljić, Purivatra, Hadžijahić, Lozić. O Korkutima se pisalo u mnogim listovima kao što su: Gajret, Pravda, El-Hidaje, Novi Život, Novo Vrijeme, Glasnik IVZ-a, POF…

Korkuti su imali veliki društveni utjecaj i za vrijeme Osmanlija, Austro-Ugarske i većeg dijela 20. stoljeća, a u travničkom kraju i dalje žive mnoga narodna predanja o životu i djelovanju Korkuta.

OD FATIHOVIH GAZIJA DO ISTAKNUTIH ALIMA

Autor je nakon predgovora u kojem je predstavio historijski presjek porodice Korkut i glavne izvore iznio teorije o porijeklu Korkuta, dvije genealogije i objasnio njihovo kretanje u Bosni i Hercegovini. Preovladajuće mišljenje jeste da Korkuti imaju osmanlijsko porijeklo i da su došli za vrijeme Fetha. Značenje riječi Korkut jeste onaj ko ulijeva i izaziva strah, što je razumljivo jer su prvo vrijeme Korkuti bile gazije, odnosno spahije.

“Prema kazivanju Bisere Salihagić (rođena Korkut), u lozi porodice Korkut povremeno se javljaju osobe s izrazito azijskim crtama lica. Takav je, naprimjer, bio Seid Korkut, sin poznatog političara Sakiba Korkuta, ili njen brat po ocu Sakib Korkut”, piše dr. Ibranović.

Prvi izvori govore da su se Korkuti nastanili u Ortiješu južno od Mostara, gdje su od trojice braće nastale tri loze, od kojih je samo jedna zadržala izvorno prezime. Naime, od drugog brata nastali su Ferhatbegovići u Ćurevu kod Foče, a od trećeg Gavrankapetanovići u Počitelju. U trećoj generaciji Korkuti iz spahijskog statusa prelaze u ulemansku porodicu na zahtjev majke Mahmut-bega, koji je bio jedinac.

“Tokom vremena porodica Korkut će se pomjerati ka Nevesinju, da bi rodonačelnik travničkih Korkuta Derviš Muhamed Korkut (poznat kao ‘Sidi Muftija’) preselio u Travnik, gdje će i umrijeti 1877. godine u 105. godini života”, piše dr. Ibranović. U međuvremenu nevesinjska loza Korkuta je izumrla nakon Srpskog ustanka, odnosno jedan dio se iselio u turski grad Iznik, a drugi dio u Zvornik.

BESIM – POSLJEDNJI ALIM IZ PORODICE KORKUT

Besim je mlađi brat Sakiba Derviša, rođen je 25. 11. 1904. godine u Travniku. Školovao se u Sarajevu na Šerijatskoj sudačkoj školi i na Al-Azharu, gdje je bio “Gajretov” stipendista. Nakon povratka iz Kaira 1931. godine do Drugog svjetskog rata je uglavnom radio u prosvjeti u Sarajevu i Mostaru. Zahvaljujući jednoj godini provedenoj u partizanima, Besim nakon Drugog svjetskog rata nije imao iskušenja od nove vlasti kao što je bio slučaj s Dervišom. Nakon Drugog svjetskog rata radio je u različitim državnim institucijama, da bi 23. 2. 1950. godine počeo raditi na Orijentalnom institutu, gdje je proveo 17 godina i ostvario najznačajnije rezultate na polju arabistike.

Besim Korkut je bio dobar pedagog i orijentalista, odnosno arabista. “Komunističke vlasti su Besimu Korkutu nudile visok honorar u zamjenu da radi na prijevodu nekih djela arapskog filozofa Ibn Halduna, koji se smatra tada pretečom marksizma, ali se Besim već odlučio na prijevod Kur’ana kao svoje životno djelo”, piše dr. Ibranović.

DECENIJA RADA NA PREVOĐENJU KUR’ANA

Velika podrška za životni projekt Besima na kojem je radio više od decenije bio je njegov Derviš Korkut.

“Poduhvat koji je napravio Besim Korkut približavajući Božiju riječ kroz prijevod našem čovjeku zaista je neizmjerljiv. Jednostavan stil prevođenja učinit će da će ovaj prijevod doživjeti više izdanja, pa čak biti i osnova za prevođenje Kur’ana na neke druge jezike”, navodi hfz. Ibranović i dodaje da je to “bio vrhunac Besimovog znanja, snalažljivosti i hrabrosti, jer je u pitanju bila Božija riječ”.

Dr. Ibranović pojašnjava težinu i zahtjevnost prevođenja s arapskog jezika, složenost kur’anskog teksta i nužnost poznavanja niza naučnih disciplina te navodi da se Besim oko prevođenja pojedinih ajeta konsultovao s ulemom svoga vremena.

“Nekada ga je tumačenje pokoje riječi ili rečenice ili odlomka zadržavalo po više dana, sedmica, pa i mjeseci. Njegova bratična Bisera, udana Salihagić u Banjoj Luci, kazivala je kako se njoj Besim tužio da je samo suru As-Samed prevodio mjesec dana.”

Nakon konačnog okončanja prijevoda Besim se susreo s novim izazovima oko odabira izdavača koji će zadovoljiti tehničke standarde uporednog štampanja izvornog teksta i prijevoda te sporne recenzije dr. Sulejmana Grozdanića. Na kraju je rješenje ponudio Orijentalni institut kroz štampanje 1977. godine samo prijevoda Kur’ana. Kasnije je Islamska zajednica štampala novo izdanje, što je bila Besimova želja pred smrt kad se razbolio.

Hafiz Ibranović u svojoj knjizi donosi i kritičke osvrte na Besimov prijevod Kur’ana od dr. Jusufa Ramića, dr. Enesa Karića, Kasima Hadžića.

Kulturni doprinos Besima kroz prevođenje i naučni rad kroz obradu arhivske građe je ogroman. Naime, Besim je obradio veliki broj dokumenata iz Dubrovačkog arhiva koji svjedoče o intenzivnim odnosima Republike s Egiptom i Magrebom. Besim je pisao i udžbenike (historija islama, arapska gramatika), preveo je Kelilu i Dimnu i dijelove Hiljadu i jedne noći.

Besim je bio po svojoj naravi žustar polemičar i istraživač, što se jasno vidi kroz korenspodenciju s dr. Š. Sikirićem i dr. F. Bajraktarevićem te kroz njegov komentar novog izdanja prijevoda Kur’ana od Pandže i Čauševića.

Piše: Sanadin Voloder

(Mostarski.ba)