Nada Zovko / O svemu ponešto: Farbamo se… farbamo!

Dan je siv. Ali, život ne smije biti! Koga uvjeravam u ovo? Sebe. I vas isto. Hajde da ga ofarbamo nekim lijepim živim bojama. Da ga ofarbamo, a ne da se farbamo! A farbamo se… farbamo! Moji su prijatelji najbolji prije rata bili Hrvati! Nisi me zadivio. Hajde probaj nešto drugo. Moji prijatelji najbolji su bili ljudi. Da ti ih opišem… oni imaju dva oka, jedan nos, dva bubrega… neko ima i jedan bubreg, ali ga ja svejedno volim. Jedni piju vino, a drugi čaj, jedni pojedu dvije natopljene lepine uz ćevape, a drugi samo ćevape bez lepine, i bez luka ako bi se nenadano ljubili. Ma nisam ja teška, nego eto, samo ti kažem, ko su moji prijatelji.

A da idemo u Ston, na šampijera, kod Kapetana? A joj! Pa to je odavno, još od prije rata, ono kad tvoji su najbolji prijatelji bili Hrvati. I moliš Boga, da konobar očisti ribu, da se ti ne brukaš. I gledaš okolo kako drugi jedu prstace, i škampe, i onako usput kažeš kako je neko popio onu vodu s limunom u zdjeli, što sa njom opereš ruke. A i ti bi uradila isto, da nisi vidjela dva stola od tvog, kako talijani to rade. I kažeš kako je lubin divan, a jedeš oradu, i kako je rožata sočna a nikad prije nisi probala nijednu ne sočnu. I jedva čekaš, da završi to ljubakanje u autu, i da onako polu gladna, iz frižidera izvadiš hladan japrak, i cijelog ga staviš usta, a poslije zasladiš s dva reda šampite što s velikom viljuškom grabiš je iz tepsije. Farbamo se… farbamo! A zašto mu nisi rekla, neću ribu, ja sam za dobru, oštrim nožem na tanko narezanu plahu, ono prošaranu pola crven, plala bijelo,i sira bi malo masnijeg Goranačkog iz mijeha, i uštipaka uljem natopljenih tankih što razliju ih ko opanak na tavi. I malo crnog, domaćeg, našeg odavde, od naše blatine. Eto može i bijelo, ako te od crnog boli glava.

Šta si mislila, da ovo naše odavde, nije dovoljno damski. Ako je do lososa i flambiranih palačinki u umaku od šampanjca, pusti ga, neka sam jede rožatu, u Stonu kod Kapetana, a tebe neka, ispeci koji uštipak, i čekaj pravog, da zamezite zajedno. Nema ga! Nema veze, jedi sama, više će tebi ostat! A naići će, polako, kad dođe vrijeme, od ljubavi i sira Goranačkog.

A da te vodim na Domjenak? A joj, nisi me zadivio, hajde probaj nešto drugo. A šta ćemo raditi tamo?… Dobro, dobro znam… jedni ćemo drugima govoriti „Divno izgledaš!“, a u sebi, misliti „A što si grohn'o!”, čekat ćemo da prođe dio sa izložbom umjetnika u pokušaju, i diviti se motivima vodopada kojeg ne prepoznajemo, uvjereni da puno više liči, konjima u galopu. Farbamo se… farbamo.

A zašto? Šta te zanima? Pitaj, ne glumi ! Ne, ovo nije modrica, ovo mi je pukao kapilar, i ostat će tako do kraja života. A ovo mi je celulit, i malo sam mlitava ovdje, kao puding od vanilije. A šta fali, pudingu od vanilije? Zavoli, ili poljubi pa ostavi ! A ne moraš ni ljubiti, ako ti je neprijatno, zbog luka, što jeo si s ćevapima. A šta fali luku? Jede ti se, a lažeš da teško ti padne na stomak. Farbamo se… farbamo.

I to je sve? Ništa mi više nemaš za ponuditi? Prijatelji prije ratni,… Ston… domjenak… i to je to.

Ja zahtjevna? Čuj šta tražim?

Za početak, da doneseš mi teglu krastavica, kad sve je zatvoreno, odnekle sa pumpe, jer su me uvjerili da ona voda iz njih pomaže, kad grlo me boli. Možeš i da me pitaš kako sam? I da naručiš jednu dužu s mlijekom, i kažeš, „Požuri, na stolu je, da se ne hladi!”,možeš skinuti svoju jaknu, da je ja obučem,dok sjedimo uz Neretvu na buri i lagati da nije ti hladno… i još dosta toga možeš, a ne znaš dalje od domjenka…

U redu, shvatila sam… ne udvaraš mi se više… idem kući, pješke ću… žao mi je što zbog mene si prao auto, i unutra i vani. I kupio, novi bor onaj što miriše, i žvake i maramice. A što si kupio maramice? Ne curi mi nos, a i nećemo jesti burek u autu. Onako, nek se nađu. I opet… Farbamo se… farbamo.

Nisam te dugo vidjela, šta je reći pa ti pješke?

Nisam htjela, da me jedan, što ne konta me, vozi kući, a ti kako si?

Odlično!

Kako muž, djeca?

Odlično!

Kako na poslu?

Odlično!

Blago tebi, kod tebe sve odlično, kod mene ništa nije odlično, a kako ti sada štitnjača?

Šuti, nikako! Ta nisam je od dobra dobila, problemi, stres…ne znam kud gonim, hajde ćao.

Ćao…jest da sam plava… ali ponekad i mi nešto skontamo… i opet, i nikako da skontam zašto? Farbamo se… farbamo…

(Nada Zovko/Mostarski.ba)