U okviru ciklusa mesnevijskih predavanja u obnovljenoj Opijačevoj tekiji u Mostaru, profesor dr. Munir Drkić sinoć je održao predavanje pod nazivom „Priče o drugima kao istine o nama“, govoreći o simbolici Rumijevih pripovijesti, njihovoj duhovnoj poruci i višestoljetnoj tradiciji izučavanja Mesnevije u Mostaru. Tokom predavanja posebno je naglašeno da se u Rumijevim pričama gotovo nikada ne govori o drugima, nego o čovjeku samom i njegovom unutrašnjem putovanju.
Na početku obraćanja dr. Drkić podsjetio je da Mostar baštini dugu tradiciju proučavanja Mesnevije, koja se može pratiti još od vremena Derviš-paše Bajezidagića.
Ukazao je na važnost vakufnamu Derviš-paše Bajezidagića, koju je nazvao svojevrsnom „ličnom kartom“ prisustva Mesnevije u Mostaru. Posebnu pažnju posvetio je perzijsko-turskom rječniku „Vesiletul-mekasid ila ahsenil-merasid“, jednom od najznačajnijih rječnika Mesnevije nastalih u osmanskom periodu, čiji se rani rukopis nalazio među knjigama koje je Bajezidagić uvakufio za svoju biblioteku.
Dr. Drkić je podsjetio i na doprinos Mustafe Ejubovića Šejha Juje, čuvenog mostarskog učenjaka, koji je napisao komentar poznatog djela „Tuhfe-i Šahidi“, jednog od najvažnijih pomoćnih tekstova za razumijevanje jezika Mesnevije.
“Komentar iz pera Šejha Juje poseban je po tome što je jedini koji je nastao na prostoru Osmanske Bosne, u Mostaru, i koji je napisan za ovdašnje studente i učenike” istakao je dr. Drkić.
Centralni dio predavanja bio je posvećen jednoj od najpoznatijih priča iz prve knjige Mesnevije – pripovijesti o caru koji se zaljubio u mladu sluškinju.
Analizirajući Rumijev načinu pripovijedanja, dr. Drkić je naglasio da Mesnevija nije zbirka zanimljivih priča čija je svrha zabava čitaoca.
“Rumi nas uči da su priče zanimljive, ali da one nisu tek zato da zauzimaju našu maštu, nego su smišljene da bi otkrile priču o nama, odnosno o našim stanjima” kazao je.
Već na početku ove pripovijesti, naveo je, Rumi upozorava čitaoca da se ne radi o običnoj priči, nego o prikazu ljudskog unutrašnjeg života.
“Čujte, mili moji, nije priča obična, već sušta istina o našim stanjima” citirao je dr. Drkić Rumijeve stihove.
Tumačeći simboliku pripovijesti, pojasnio je da se iza likova kriju duboka značenja.
“Cara ili padišaha komentatori Mesnevije smatraju simbolom čovjeka, odnosno ljudske duše koja vlada nad čovjekovim dunjalukom i ahiretom” rekao je dr. Drkić.
S druge strane, sluškinja simbolizira nefs, odnosno čovjekove prohtjeve i strasti, dok zlatar predstavlja prolazni svijet i njegove privlačnosti.
Posebno je zanimljivo tumačenje umišljenih liječnika koji u priči ne uspijevaju izliječiti djevojku.
“Oni predstavljaju partikularni um, ljude koji vide detalje, ali nisu u stanju sagledati cjelinu” pojasnio je dr. Drkić.
Govoreći o tome, upozorio je da je savremeni čovjek često suočen upravo s takvom vrstom fragmentiranog znanja.
“Nažalost, u današnjem vremenu svjedočimo poplavi stručnjaka koji iz svoje uske oblasti znaju mnogo, ali nisu u stanju ni o čemu kazati baš dovoljno, sagledati cjelinu” naglasio je.
Dr. Drkić je istakao da se opisana bolest sluškinje ne može razumjeti kao fizička bolest, nego kao bolest srca.
“Starac je odmah shvatio da bolest ove djevojke nije tjelesne prirode, već da boluje njeno srce” rekao je.
U tom kontekstu citirao je i jedan od ključnih Rumijevih stihova:
„Ljubavni jadi razlikuju se od drugih, ljubav je kompas tajni Božijih.“
Potom je pojasnio je da Rumi kroz ovu priču pokazuje kako čovjek često svoje srce veže za prolazne stvari, uvjeren da će u njima pronaći trajnu sreću, da bi tek nakon iskustva spoznao njihovu prolaznost.
“Taj svijet čovjeku izgleda sladak sve dok ga dobro ne upozna, a kada upozna njegovu drugu stranu, onda vidi da nije toliko vrijedan i poseban kao što se činio dok je bio neuhvatljiv” kazao je dr. Drkić.
Govoreći o duhovnom putovanju čovjeka, dr. Drkić je ukazao na važnost onoga što Rumi naziva „carskim putem“, a što simbolizira čovjekovo nastojanje da ispuni emanet zbog kojeg je stvoren.
“Sav čovjekov život na ovome svijetu sastoji se u tome da odgovori na emanet zbog kojeg je poslan na ovaj svijet” istakao je.
Predavanje je završio podsjećanjem na povezanost Rumijeve misli, poezije Hafiza Širazija i mostarske intelektualne tradicije, podsjećajući da je Hasan Zija Mostarac u jednom svom gazelu preuzeo stihove velikog perzijskog pjesnika.
“To je poveznica između Mevlane Dželaludina Rumija, Hafiza Širazija, Hasana Zijaije Mostarca i višestoljetne tradicije tumačenja Mesnevije u Mostaru” zaključio je dr. Drkić.
Mesnevijsko druženje u Mostaru još jednom je potvrdilo da Rumijeve priče, i nakon više od sedam stoljeća, ostaju žive i aktuelne, jer, govore o čovjeku, njegovim iskušenjima, njegovoj čežnji i njegovom putu prema istini, saopćili su iz MIZ Mostar.
