No, iza svakog uspješnog sportiste stoji i život izazova, u kojem uvijek možemo pronaći i razloge zašto su izrasli u šampione. Bostandžić ima 19 godina, a već je uspješan u seniorskim kategorijama. Istražili smo priču iza priče ovog mladog talenta i borca.
Iz Zadra stižu dobre vijesti. Nakon dugo godina u Bosnu i Hercegovinu stiže evropska medalja sa seniorskog prvenstva u karateu. Donosi je Anes Bostandžić, devetnaestogodišnjak koji je za medalju morao pobijediti Blodina Pakashtica (Albanija), Lucu Costu (Belgija), Murad Hajizadea (Azerbejdžan) i Genca Kadira Furkana (Turska). Za one koji ne prate uspjehe u borilačkim sportovim ovo je samo još jedna redovna vijest iz sporta, kojoj će pročitati samo naslov i možda rezultatski osvrt. No, put Anesa Bostandžića ne počinje ovdje.
Anes Bostandžić, sa svojih 11 godina, suočio se sa zastrašujućom dijagnozom. Zadesila ga je teška autoimuna bolest Guillain-Barréov sindrom (GBS). GBS je rijetka, ali ozbiljna autoimuna bolest u kojoj imunološki sistem tijela napada periferne živce. Početni simptomi često uključuju slabost i trnce u nogama, koje se mogu proširiti na gornje dijelove tijela i ruku. U težim slučajevima, ovi simptomi mogu eskalirati do paralize, ostavljajući pacijente nesposobnima za samostalno kretanje. Kao dječak, završio je u kolicima, nesposoban da hoda, a kamoli da se bavi sportom koji je volio – karateom. U tom trenutku, moglo se činiti da su njegovi snovi o povratku na tatami zauvijek izgubljeni. Međutim, Anes nije bio sam na ovom teškom putu. Njegovi roditelji, Samir i Alma, te trener Denis Muhović, kao i čitav njegov matični klub, pružili su mu neophodnu podršku i motivaciju. Zajedničkim naporima, kroz godinu i po dana napornog rada, terapija i tretmana, Anes je uspio ponovno stati na noge.
Put oporavka bio je dug i mukotrpan. Guillain-Barréov sindrom često nosi sa sobom negativna očekivanja u pogledu sportskih aktivnosti. Mnogi pacijenti se suočavaju s trajnom slabošću mišića, umorom i problemima s koordinacijom, što može ozbiljno ograničiti njihove fizičke sposobnosti. Povratak na prethodni nivo fizičke aktivnosti može izgledati kao daleki san. No, Anesov primjer pokazuje koliko su upornost, podrška zajednice i ljubav prema sportu važni za oporavak.
Karate, sport koji zahtijeva disciplinu, snagu i mentalnu čvrstoću, igrao je ključnu ulogu u Anesovom oporavku. Vježbanje karatea pomoglo mu je da ponovno izgradi mišićnu snagu, poboljša koordinaciju i povrati samopouzdanje. Osim fizičkih koristi, karate je pružio Anesu osjećaj zajedništva i svrhe, što je bilo neophodno za njegovo mentalno zdravlje tokom teškog perioda oporavka.
O svim izazovima tog vremena njegov otac Samir je napisao i knjigu “Šampion sam, jer ne odustajem”, a njegov trener Denis ne propušta trenutke da Anesov primjer podijeli sa mladim sportistima svakog puta kada se suočavaju sa izazovima u treningu i takmičenjima.
“U borbi sa svojom bolešću kao dječak pokazao je hrabrost, odlučnost, veliku zrelost i to da odustajanje za njega nije opcija. Ono što je on tako mlad prošao, način na koji se borio i izborio za svoje zdravlje daje nam odgovore na pitanje kako je uspio popeti se na svjetski vrh karatea sa svojih 19 godina, a to nikome do sada nije pošlo za rukom”, poručuje Samir Bostandžić.
Ostatak teksta pročitajte na ovome LINKU.
