Od izbjeglice do političarke

Maja Lasić, rođena Mostarka, bila je socijaldemokratska kandidatkinja na parlamentarnim izborima u saveznoj pokrajini Berlin. “Pomela” je konkurenciju na izborima u gradskom kvartu Berlina Wedding, čime je ušla u Parlament Savezne pokrajine Berlin.
Napustila je tri puta bolje plaćeni posao koji joj je nudio sasvim izvjesne šanse za zavidnu karijeru. S titulom doktora nauka se odlučila postati učiteljica i to ne u nekoj elitnoj školi, već u tzv. školi u teškoj situaciji – sve kako bi pomogla migrantskoj djeci.
Dr. Maja Lasić je rođena Mostarka koju je, kada joj je bilo 14 godina, u Njemačku, tačnije u izbjeglištvo, doveo rat u BiH.
Vlastito iskustvo izbjeglice i proces integracije svakako su imali važnu ulogu u njenom socijalnom angažmanu.
„Od tada su prošle više od dvije decenije i sva ta sjećanja na to vrijeme su još uvijek tu. Ja prosto od tih sjećanja profitiram i danas u mom svakodnevnom radu“, kaže Lasić.
Bilo je, kaže, vrlo teško na početku. Još se živo sjeća kako je svakih tri mjeseca morala „trčati“ u Ured za strance da bi dobila Duldung (dokument kojim se regulira pravo na boravak u Njemačkoj koji podrazumijeva „privremenu suspenziju deportacije“. Duldung ne podrazumijeva pravo boravka – op. aut.). Također se živo sjeća da je usred pripreme maturskog rada umalo bila deportirana u BiH. Zato ne čudi što je jedna od osnovnih tačaka u njenom programu za izbore za berlinski Parlament bilo upravo pitanje izbjeglica.
Kao članica inicijative „Wedding“ pomaže tako što izbjeglicama nudi pomoć u prevođenju, prikupljanju odjeće ili namještaja za njihov smještaj.
Lasić je dvije godine provela u školi u berlinskom kvartu Wedding, gdje se preselila sa svojim mužem. Za migrantsku djecu u ovoj školi bila je živi primjer da netko tko je bio izbjeglica može uspjeti. Ipak, Lasić priznaje da je njena startna pozicija djeteta diplomata bila drugačija od pozicija većine migranata i izbjeglica koje su dolazile ili sada dolaze u Njemačku: „Ključan faktor je bio to što ja dolazim iz porodice u kojoj su oba roditelja akademici. Kod mene je bilo jasno da moram uspjeti“, kaže Lasić. Njen otac je u vrijeme kada je bila izbjeglica njemačkim vlastima rekao sljedeće: „Ja hoću najbolju školu za moju kćer.“ Djeca pak kojoj je bila učiteljica o najboljim školama samo mogu sanjati. Kada govori o tome što ju je ponukalo da, unatoč elitističkom backgroundu, pomaže djeci s dna društvene ljestvice, Lasić kaže: „To je moje duboko uvjerenje da ja nisam ništa drugačija od sve te djece koja sada dolaze. Ja sam jednostavno imala puno sreće da imam jednu porodicu i okruženje u kojem sam mogla biti toliko uspješna koliko sam bila. Imam puno paralela s tom djecom, ali to što me razlikuje od njih su upravo ključni faktori koji onemogućavaju većini djece koja dolaze u Njemačku da budu uspješna.
„Ja sebe smatram istovremeno Njemicom, ali i pripadnicom države BiH.“
Za kojom je pak godinama i godinama patila zbog svega što se u zemlji događalo nakon rata. „Imam osjećaj da su političari u BiH na nivou apstraktnih sukoba i da se ne spuštaju na centralne teme svakodnevne politike kojima bi se trebali baviti.
Živi u gradu koji je ne tako davno bio doslovno podijeljen Zidom za razliku od njenog rodnog Mostara u kojem zida nema doslovno, ali je i godinama nakon rata, de facto podijeljen. Berlin je svoj Zid odavno srušio, a može li to Mostar:„Vjerujem da može, ali tu su neophodne nove generacije mladih ljudi koji će se koncentrirati na stvarne probleme grada Mostara. Generacije poslije mene…“, rekla je Lasić.

(Mostarski.ba)