Od tragedije do humanitarnog pokreta: Osnivanje Crvenog krsta
Henri Dunant rođen je 8. maja 1828. godine u Ženevi, Švicarska, u pobožnoj kalvinističkoj porodici. Njegovi roditelji su ga od malih nogu učili važnosti socijalnog rada i pomaganja drugima. Otac mu je bio aktivan u pomaganju siročadi i bivšim zatvorenicima, dok je majka radila s bolesnima i siromašnima.
Dunantovo putovanje ka osnivanju Crvenog krsta započelo je 1859. godine, kada je svjedočio strahotama bitke kod Solferina u Italiji. Bitka između austrijske vojske i savezničkih francusko-sardinijskih snaga ostavila je iza sebe oko 40.000 ranjenih i poginulih vojnika.
Dunant je bio duboko potresen prizorom ranjenika koji su umirali bez adekvatne medicinske pomoći. Uz pomoć lokalnog stanovništva, organizovao je improvizovanu pomoć za ranjenike u obližnjim crkvama i kućama, bez obzira kojoj strani u sukobu su pripadali.
Osnivanje Međunarodnog crvenog krsta
Ova iskustva su ga navela da napiše knjigu “Sjećanje na Solferino” (Un souvenir de Solférino), objavljenu 1862. godine. U knjizi je predložio osnivanje stalnih društava za pomoć koja bi u mirnodopskim vremenima obučavala volontere za pružanje pomoći vojnim sanitetskim službama u ratu. Takođe je zagovarao sklapanje međunarodnih ugovora kojima bi se regulisao rad sanitetskog osoblja i društava za pružanje pomoći, kao i poštovanje njihove neutralnosti.
Dunantovi prijedlozi su naišli na podršku i 1863. godine osnovan je Međunarodni odbor za pomoć ranjenim vojnicima, koji je kasnije postao poznat kao Međunarodni komitet Crvenog krsta (ICRC). Prva međunarodna konferencija održana je u Ženevi iste godine, okupivši predstavnike 16 država i 4 organizacije. Ova konferencija je rezultirala usvajanjem prvih međunarodnih pravila za zaštitu ranjenika i sanitetskog osoblja u ratu.
Ženevska konvencija
Godine 1864. održana je druga međunarodna konferencija u Ženevi, na kojoj je usvojena prva Ženevska konvencija. Ovaj dokument je postavio temelje za međunarodno humanitarno pravo, propisujući zaštitu ranjenika, sanitetskog osoblja i civilnog stanovništva tokom oružanih sukoba. Ženevska konvencija je bila prvi korak ka stvaranju globalnog sistema zaštite ljudskih prava u ratnim vremenima.
Muslimanske zemlje su se pridružile Međunarodnom pokretu Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca tokom 20. stoljeća. Prva muslimanska zemlja koja je pristupila bila je Turska, koja je osnovala svoje nacionalno društvo Crvenog polumjeseca 1868. godine. Tokom vremena, mnoge druge muslimanske zemlje su slijedile ovaj primjer, uključujući Egipat, Iran, Pakistan i Saudijsku Arabiju.
Danas, Crveni polumjesec djeluje u mnogim muslimanskim zemljama, pružajući humanitarnu pomoć i podršku u skladu s principima Međunarodnog pokreta Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca.
Globalna prisutnost
Međunarodni pokret Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca danas djeluje u gotovo svim zemljama svijeta. Trenutno postoji 190 priznatih nacionalnih društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca. Ova društva djeluju u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom i misijom Međunarodnog pokreta, pružajući pomoć i zaštitu žrtvama sukoba, prirodnih katastrofa i drugih hitnih situacija širom svijeta.
Iako je Dunant doživio veliki uspjeh sa osnivanjem Crvenog krsta, njegov kasniji život bio je obilježen finansijskim problemima i ličnim teškoćama. Nakon bankrota 1867. godine, povukao se iz javnog života i proveo mnoge godine u siromaštvu. Ipak, njegova vizija i doprinos humanitarnom radu nisu zaboravljeni. Godine 1901. Dunant je postao prvi dobitnik Nobelove nagrade za mir, zajedno sa francuskim pacifistom Frédéricom Passyjem.
Henri Dunant je preminuo 30. oktobra 1910. godine u Heidenu, Švicarska. Njegovo naslijeđe živi kroz rad Međunarodnog crvenog krsta, koji i danas pruža pomoć i zaštitu žrtvama sukoba širom svijeta.
Henri Dunant je svojim radom i vizijom postavio temelje za moderni humanitarni rad. Njegova ideja o neutralnoj i nepristrasnoj pomoći ranjenicima u ratnim sukobima promijenila je način na koji svijet gleda na humanitarnu pomoć. Međunarodni crveni krst, organizacija koju je osnovao, nastavlja njegovu misiju pružanja pomoći i zaštite najugroženijima, potvrđujući važnost humanosti i solidarnosti u najtežim vremenima.
(stav.ba)
(Ne)ratna 1994. godina: Zašto hrvatski mediji lažu o pogibiji djece na ulazu u Katedralu?
Dodik, Čović i Nikšić zadovoljni sastankom: Dogovoren glavni pregovarač s EU
BiH softver pronašao put na tržište Bliskog Istoka
Ustavni sud BiH prihvatio apelaciju Fadila Novalića, Fahrudina Solaka i Fikreta Hodžića
Bakir Izetbegović boravio danas u Mostaru
■ Povezano
Savršen vikend u Istanbulu: Doživite grad u ritmu njegovih ulica
Divlji konji na Prenju kroz objektiv Dženada Džine
Odigrana najluđa utakmica u historiji fudbala: Gubili 5:2 pa okrenuli na 6:5 u zadnje četiri minute
Bosanski burek na listi najboljih peciva svijeta, na prvom mjestu jelo koje okusom podsjeća na njega