Geografski položaj
Općina Foča, prije Foča-Ustikolina je smještena na jugoistoku Bosne i Hercegovine. Površina općine iznosi oko 169,4 km2 i prostire se većim dijelom na lijevoj i manjim dijelom na desnoj obali rijeke Drine. Graniči sa sljedećim općinama: sjeverozapadno sa općinom Pale-Prača, sjeveroistočno sa općinom Goražde, zapadno sa općinom Trnovo i opštinom Kalinovik, te južno i jugoistočno opštinom Foča. Ustikolina je udaljena od Foče 10 km i od Goražda 23 km. Nalazi se na nadmorskoj visini 370 m do 1674 m (visina Kacelja). Općina je organizirana u tri mjesne zajednice i to: Ustikolina, Cvilin i Jabuka. Urbani dio općine smješten je uz lijevu obalu rijeke Drine i uz ušće rijeke Koline.
Općinu Foča determiniše dolina rijeke Drine sa dominantnim Cvilinskim poljem koje se nalazi na desnoj obali Drine i čija je prosječna nadmorska visina 378 m, što je za 6 do 8 metara više od nivoa rijeke. Ustikolina sa svim dijelovima naselja koji je čine je na nadmorskoj visini do 420 m.
Općinu Foča karakteriše umjereno-kontinentalni tip klime djelimično izmjenjen nadmorskom visinom ovog područja. Sa povećanjem nadmorske visine klima ima tendenciju predplaninskom tipu umjereno-kontinentalne klime pa i klimom planinskog tipa u najvisočijim predjelima. Ovakva klima se odlikuje dugim zimama i dugim ljetima, te kratkim periodima proljeća i jeseni. Zbog toga, pored relativno visoke srednje godišnje temperature zraka, ovo područje se odlikuje i puno manjom temperaturom amplitudom od ostale većine krajeva u Bosni i Hercegovini. Najhladniji je mjesec januar sa srednjom temperaturom zraka od -12 stepena C, a najtopliji je mjesec jul sa srednjom temperaturom od 19 stepeni C.
Ovo područje karakteriše i veliki broj dana (194) sa maglom naročito ispod 700 m nadmorske visine. Magla se manifestuje kao posljedica velike vlažnosti zraka čija je prosječna relativna vrijednost dosta velika i iznosi 84%.
Historija
Naselje Ustikolina je kroz historiju imalo svoj značaj jer se nalazilo na putu koji je povezivao Beograd sa Dubrovnikom. U literaturi ovaj kraj se prvi put pominje u spisu „De administrando imperio“ Konstantina Porfirogenita iz X stoljeća. Područje općine historijski je nedovoljno istraženo iako obiluje ostacima iz ilirskog i kasnijeg perioda na šta ukazuju brojni toponimi, pronađeni predmeti i otkriveni ali još uvijek nedovoljno istraženi lokaliteti iz bogatog kulturno-historijskog naslijeđa Ustikoline. Na ovom području postoji veći broj nekropola, stećaka, Rimski most, odžak sa kulama porodice Čengić, a do rata je u samom centru Ustikoline bila i najstarija džamija u BiH.
Za vrijeme srednjovjekovne Bosne Ustikolina je locirana na važnom karavanskom tj. trgovačkom putu koji je povezivao Dubrovnik sa srednjom Evropom, kojim se u tom vremenu u oba smjera odvijao izrazit trgovački promet. Na „Putu dubrovačkih trgovaca“ između ostalih bosanskih naselja i mjesta u Ustikolini su dubrovčani imali svoju trgovačku koloniju koja je bila trgovacki i zanatski centar, gdje su odsjedali karavani. U Ustikolini je bio uspostavljen trg od 1394. godine i carinarnica od 1413. godine, a koji su omogućavali tadašnjem ustikoljanskom stanovništvu učešće u trgovini i razmjeni dobara sa razvijenim trgovačkim centrima tog vremena i na kojim se naplaćivala carina, kao mjestu u lancu trgovine.
U svom osvajačkom pohodu, nakon što su dublje prodrli na Balkan, Osmanlije su 1443. godine, odnosno dvadeset godina prije zvaničnog pada Bosne pod vlast Osmanskog carstva, na području Ustikoline prešli rijeku Drinu gdje se odigrala bitka sa bosanskom vojskom, o čemu svjedoči Tursko groblje na lokalitetu Presjeke na kojem se nalazi i endemska vrsta tužne bukve. Nakon boja sa vojskom Bosanskog kraljevstva na desnoj obali Drine, sultan je s vojskom na lijevoj obali u Ustikolini podigao čadorsko naselje na mjestu današnjeg harema. Po dolasku u Ustikolinu Osmanlije su 1448-1449. godine, pod zapovjedništvom Turhan Emin-bega, vojskovođe sultana Mehmeda Fatiha, u središtu naselja sagradili džamiju, koja važi za najstariju džamiju u Bosni i Hercegovini i najstariju islamsku građevinu sagrađenu od Ohrida prema zapadu i sjeveru. Evlija Čelebija, putopisac, spominje da je Ustikolina 1644.god imala svoju čaršiju, a sa svim objektima koji su tada bili izgrađeni u Ustikolini (džamija, hamam, han, čaršija tj dućani, ugostiteljske i zanatske radnje), ona je ispunjavala uslove varošice, a možda i šehera, pa otuda i dolazi njen naziv “Šeher Ustikolina” koji je ležao na lijevoj obali Drine, gdje se rijeka Kolina ulijeva u Drinu.
Tokom perioda vladavine Austro-ugarske monarhije, kao i za vrijeme Jugoslavije između 2 svjetska rata, područje današnje općine je dijelilo sudbinu ostalih bosansko-hercegovačkih mjesta. U periodu nakon 2. svjetskog rata područje je pripadalo općini Foča i manjim dijelom općini Kalinovik, a nakon zadnjeg rata u BiH (1992.-1995.) pripalo je Federaciji BiH u okviru novoformirane Općine Foča-Ustikolina koja pripada Bosansko-podrinjskom kantonu.
Nacionalni spomenici u Foči
″Groblje na Presjeci″, grobljanska cjelina.
″Historijsko područje Modro Polje″, historijsko područje.
″Most u Kožetini″, historijski spomenik.
″Zebina šuma″, historijsko područje.
Groblje na Presjeci kod Ustikoline Donje Žešće, Strmica, općina Foča, je srednjovjekovna nekropola i arheološki lokalitet. Groblje je cjelina koju čini nekropola sa 243 stećka. Staromuslimansko groblje koje je proglašeno za nacionalni spomenik Bosne iHercegovine.
Most na Kožetini je jednolučni kameni most na području općine Foča.
Most poznat kao Rimski most nalazi se u selu Kožetina, naselje Cvilin, nedaleko od Ustikoline, pri ušću Gabeoskog potoka u rijeku Drinu.
Starost druma na kome je most sagrađen, a koji je vodio iz Foče i na ovom mjestu presjekao Gabeoski potok pri njegovom ušću u Drinu, procjenjuje se na otprilike 2.000 godina. Morfologija terena i trasa tog drevnog puta ukazuju na činjenicu da je most na ovom mjestu mogao da postoji još u rimskom periodu. Mještani i danas ovaj most nazivaju Rimski most. Sadašnji most arheolozi datiraju u kasni srednji vijek, u vrijeme prije dolaska Osmanlija u ove krajeve.
Most je sagrađen na strmom terenu i njegova sadašnja dužina iznosi oko 10 metara. Izgrađen je od blokova lomljenog kamena različitih dimenzija. Temeljen je direktno na priobalnim stijenama iznad potoka. Svod mosta je polukružan i urađen od grubo obrađenih, ali prilično pravilnih komada krečnjaka. Širina mosta iznosi 3,30 metara, a raspon luka 5,50 metara. Visina mosta iznad korita potoka iznosi 5,80 metara a visina konstrukcije zida na obalama oko 4 metra. Debljina svoda iznosi 50 cm. Nema nikakve dekoracije, niti natpisa. Na mostu nema ograde, niti elemenata na osnovu kojih bi mogla da se utvrdi moguća rekonstrukcija ranijeg izgleda. I danas je ovaj most dobro sačuvan u izvornom obliku. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, most na Kožetini u Ustikolini 2005. godine proglasila je nacionalnim spomenikom.
Zebina Šuma je naseljeno mjesto u općini Foča-Ustikolina, Federacija BiH, BiH. Nalazi se na zapadnoj obali rijeke Drine. Nizvodno je rijeka Osanica.
Kod Zebine Šume nalazi se nekropola stećaka koji čine historijsko područje Zebina Šuma koji su aprila 2014. proglašeni za nacionalni spomenik BiH. Čine ga prethistorijski tumul i nekropole sa stećcima i nišanima na lokalitetima Ledina, Perašeta i Zebinsko groblje – Zabare.
Aladža džamija
Aladža džamija (Šarena džamija, džamija Hasana Nezira) izgrađena je 1549. godine u Foči te je spadala u kategoriju većih džamija i prva je džamija u Bosni i Hercegovini izgrađena u klasičnom osmanskom stilu. Gradio ju je bliski saradnik Mimar Sinana i njena najveća vrijednost je što su sve kasnije džamije građene oslanjajući se na ideju Aladža džamije. Aladža je uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine i na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Aladža džamija predstavljala je jedno od najznačajnijih graditeljskih ostvarenja i bila je jedan od najbolje proporcioniranih objekata, objekat koji je imao izvorno sačuvane unutarnje dekoracije, kojem se od početka pripisivala izuzetno velika simbolička vrijednost. Cjelina je bila izuzetno vrijedna, bili su sačuvani šadrvan, dio ogradnog zida i kasnije sagrađena česma u avlijskom zidu.
Aladža džamiju su do temelja srušile srpske vlasti u augustu 1992. godine.
Prvi fragmenti Aladže pronađeni su 2004. godine, zajedno s ostacima tijela ubijenih Bošnjaka, u masovnoj grobnici na obali Drine. Početak obnove Aladža džamija je započeo 2014. godine, a obnovljena i rekonstruirana je po ugledu na originalnu Aladžu. Obnovljena Aladža je otvorena 4. maja 2019. godine, a otvorila ju je Aziza Kurtović, žena koja je tokom rata u Bosni i Hercegovini izgubila sina.
Prirodna bogatstva
Osim slikovite prošlosti i materijalnih historijskih ostataka, općina Foča-Ustikolina ima i značajna prirodna bogatstva. Područje je bogato čistom izvorskom vodom, bjelogoričnom i crnogoričnom šumom, potocima i bistrim rječicama, a posebne ljepote je rijeka Drina koja kroz teritoriju općine protiče u dužini od 15-ak km.
Navedena bogatstva predstavljaju dobru polaznu osnovu za razvoj turizma i za organsku poljoprivrednu proizvodnju na području ove općine. Područje općine Foča – Ustikolina po svom geografskom položaju, klimatskim, hidrografskim, reljefnim i drugim karakteristikama predstavlja pogodno područje za razvoj voćarstva, povrtlarstva (kako klasične proizvodnje, tako i proizvodnje u zatvorenom prostoru), stočarstva, ratarstva i djelimično pčelarstva. Sve ove djelatnosti imaju svoju tradiciju i značaj u razvoju općine.
Pješčane piramide su jedan od najvećih turističkih aduta opštine Foča i ujedno veliki neiskorišteni turistički potencijal. Nalaze na devetom kilometru puta Foča – Sarajevo kod Miljevine, u mjestu Pirni do, piramide su godinama bile nepristupačne i neuređene, bez signalizacije i nedovoljno promovisane. Da bi se ovakva slika prirodnog dragulja promijenila, Planinarsko društvo „Zelengora“ Foča, u saradnji sa gradskom Turističkom organizacijom, pokrenulo je niz aktivnosti kako bi se ponovo povećao broj turista i zaljubljenika u prirodne ljepote, jer su piramide nekada bile posjećenije nego danas.
Dugogodišnjom erozijom tla pješčane piramide su nastajale kao posljedica agresivne sprege mrazeva, ljetnih vrućina, kiše i jakih vjetrova. Izbrazdani pješčani stubovi se uzdižu iz svojih širokih temelja i sužavaju prema vrhu, te predstavljaju izvanrednu geomorfološku rijetkost na ovim prostorima. Proces erozije traje i danas, tako da one ne nestaju, nego, naprotiv, rastu.
Privreda
Stanovništvo na prostoru općine najviše se bavi zemljoradnjom, a manji broj uposlen je u organima uprave, javnim ustanovama i nekoliko privrednih subjekata.
Nakon reintegracije ovog dijela općine Foča u Federaciju BiH, velikim dijelom je izvršena rekonstrukcija stambenih objekata, javnih ustanova i infrastrukture.
Općina Foča je privredno nerazvijena općina koja svoju perspektivu, između ostalog, vidi u privrednom i turističkom razvoju.
(Mostarski.ba, Wikipedia, Strategija održivog razvoja Općine Foča, 058.ba, visitmycountry, Dnevni avaz)
