Opera u Lavovu otvara vrata uprkos ratu: Svjetlost Ukrajine će pobijediti tamu

U Lavovu koji se nalazi na zapadu Ukrajine, stanovnici se na razne načine bore da povrate osjećaj normalnosti, a dok napadi intenzivno traju u brojnim dijelovima zemlje, jedan od načina je i pozorište.

Dok publika željno čeka na svojim sjedištima, a poznata poruka da isključe telefone odjekuje dvoranom, prekida ih nešto nesvakidašnje: “Dragi gosti, naš događaj biti će suspendovan u slučaju uzbune o zračnom napadu. Plesači i gledatelji moraju u sklonište,” poruka je prisutnima – podsjetnik da ovo ipak nije uobičajena noć u pozorištu.

Zatim, svjetla gase, orkestar počinje da svira, na pozornici se pojavljuje plesač, a publika na nekoliko sati biva odvedena od haosa stvarnosti.

Nacionalna opera u Lavovu bila je primorana da zatvori svoja vrata 24. februara kada je Rusija pokrenula ničim izazvan i nasilan napad na Ukrajinu, a ponovnu dobrodošlicu ljubiteljima pozorišta poželjela je u petak navečer.

“Na ovaj ili onaj način, rat utječe na sve nas”, rekao je za CNN umjetnički direktor opere Vasyl Vovkun, pa dodao: “Shvatamo da svjetlo mora pobijediti tamu, da život mora pobijediti smrt, a misija pozorišta je da to potvrdi.”

Grad Lavov na zapadu Ukrajine ostao je gotovo nedodirnut jer su teške borbe opustošile druge gradove u ovoj zemlji, a na hiljade civila bježeći je prošlo kroz ovaj grad prije nego što su otputovali u susjednu Poljsku.

Za one koji su tu ostali, polako uče živjeti s ratom. Kafići i restorani u centru grada ponovo rade punom parom, ulice ponovo vrve od pješačkog saobraćaja, a stanovnici su se vratili u neobavezne šetnje po parkovima.

“Pružanje mjesta utjehe usred bijesnog sukoba je pokretačka snaga za nastaviti dalje”, kaže Vovkun.

Za početak, odabrao je poznati baletni klasik, “Giselle” iz dva čina, priču o prekrasnoj seljanki koja prerano umire nakon što ju je izdao muškarac kojeg voli.

Šezdesetčetvorogodišnji bivši ministar kulture i turizma objašnjava: “I Giselle ima sve nijanse radosti i tuge, tu je i smrt, ali i pobjeda ljubavi. A zapravo, ova tema je konzistentna i danas. Čak i kada slušamo mnogo o smrti, još se nadamo, i u ovom poslu i u životu, da će pobijediti ljubav, pobijediti život”, rekao je.

Dok se njegov izbor pokazao popularnim, s obzirom da su karte rasprodate, mnoga mjesta ostala su prazna.

“Uprkos činjenici da možemo prihvatiti samo 300 ljudi jer samo toliko možemo primiti u sklonište, to je i dalje velika misija – dati ljudima nešto da zaborave stvarnost u ovom teškom vremenu, jer u ratu nema dobrih vijesti, i da duhovno uskrsnu tokom rata,”, nastavlja Vovkun.

Za armiju pozorišnih umjetnika od najveće je važnosti da naprave dobru predstavu. Satima prije nastupa, produkcijsko osoblje je trostruko provjeravalo rasvjetu, dok su se drugi pobrinuli da svaki detalj na setu bude savršen.

U unutrašnjosti pozorišta, kostimografi su jurili gore-dole po stepenicama, a plesači se u međuvremenu šepurili hodnicima, sa svojim dragocenim nogama u zaštitnim papučama. Iz jedne od prostorija za vježbanje, odjekivala je muzika, dok su u drugima balerinama namještali frizure.

“Po mom mišljenju, kultura je obavezna, uvijek, a sada pogotovo. Imamo puno izbjeglica. Teško im je, ali mi im pokazujemo da život može da se nastavi”, objasnila je Maria Malanchyn (68) koja pet decenija radi kao vizažistica.

Daryna Kirik koja ima 21 godinu igra glavnu ulogu u “Giselle”, a kao i mnogima, i njen život su preokrenuli rat i užasi Buče, gdje su nedavno pronađene masovne grobnice.

“Većina mojih rođaka je sada u Kijevu i kijevskoj oblasti. Moja mama, baka i njena sestra su preživjele okupaciju u Buči. Moja majka je uspjela da evakuiše sebe i kućne ljubimce. Sada je na sigurnom u Poljskoj”, rekla je pa dodala: “Ples mi pomaže u odvraćanju misli od onoga što se dešava.

Za nju je povratak na scenu povratio osjećaj svrhe i priliku da izrazi svoja osjećanja kroz ono što radi.

Iako je dvosatna, predstava izgleda uspjeva u postizanju svog cilja da podigne raspoloženje prisutnih.

“Nakon što posjetite ovo mjesto, shvatite da se život ne može pobijediti bombardiranjem, projektilima ili hemijskim i nuklearnim oružjem”, kaže Victoria Palamarchuk, 50-godišnja novinarka, koja trenutno boravi sa proširenom porodicom u Lavovu nakon što je napustila svoj dom u centralnoj Žitomirskoj oblasti.

“Život se ne može pobijediti dok postoje takva mjesta – pozorišta, opera i balet – dok ljudi dolaze ovdje i osjećaju radost uz ove zvuke”, zaključila je ona.

(Klix.ba)