Možda se ne čini zahtjevnim. Možda se nekome učini i usputnim. Ali, ovo je moj profesionalni izbor. Radila, gradila se, konstantno educirajući sebe i mlađe kolege ako za to iskažu interes, o uzusima profesije i profesionalnog rada.
Piše: Dženeta Sarić-Kozić
Svašta je stalo u skoro dvije decenije bavljenja novinarskim poslom. Dobiti informacije iz povjerljivih izvora, provjeriti ih, izaći na teren, saslušati sagovornike, postaviti im pitanja, napisati tekst, napraviti finalni proizvod.
Kao takav sadrži odgovore na pitanja, ona pitanja koja su interes javnosti. I mene kao dijela javnosti. Niti jedna priča, nije bezvezna priča. Možda se ona tiče manjeg broja ljudi, ali i dalje, makar za mene, svaka je priča bitna. I svako je pitanje bitno… Važno je reći da priča isključivo ne zavisi od odgovora. U svojoj profesionalnoj karijeri i to jako rano sam spoznala „ako vas pitam, onda mnogo znam… vaš odgovor je samo dopuna onoga što fali, a nikako cijela priča“… Dakle, možete ignorisati pitanje, možete se praviti da na pitanje znate odgovor, možete odgovoriti, možete promisliti pa mi odgovor poslati naknadno, možete provjeriti… ali nikada, baš nikada ne možete reći da mi je pitanje isporučeno u ruke od trećeg lica. Moje je znanje veće od toga.
Situacija u kojoj se na moje pitanje upućeno federalnom premijeru, u prvi kadar kao glasnogovornik svih u prostoriji, gura Konaković jer „sveznajući“ ipak mora zaključiti svačiju rečenicu, pa dovesti u pitanje i moje pitanje, nije nešto neviđeno. On to radi često, po uzoru na svog koalicionog partnera Milorada Dodika, u čijoj je režiji pokrenuta i reklo bi se završena priča o kriminalizaciji klevete.
Možda bi Konaković želio i mene vidjeti sa flasterom preko usta, ili moje druge kolege, no to se sasvim sigurno neće desiti… jer profesionalno, uz naviku, edukaciju, školu i iskustvo… niko ništa ne radi za mene, niko mi ne stavlja riječi u usta, niko mi ne piše pitanja i niko me ne ograničava u govoru, niko se ne bavi mojim finalnim proizvodom. Makar bio i na javnoj funkciji.
Naime, pitanje sam postavila premijeru Federacije BiH… No, ministar vanjskih poslova, spominje atake na njega i njegovu porodicu… Žalim ministre, ali preuzimajući javnu funkciju, preuzimate ono što ona sa sobom nosi…, ali ne i moja pitanja.
Umjesto da odgovori šta je sve isporučeno SNSD-u i HDZ-u od javnih funkcija, fotelja, pozicija, institucija, infrastrukture, deklariše me kao poslušnika i nekoga ko ga navodno naziva izdajnikom, to nikad nikome indirektno, a kamoli nisam diretno rekla ili napisala.
(Hayat.ba)
