Paddington u Peruu je još jedna dirljiva i duhovita priča o dobroti, zajednici i porodici

Mali medvjedić sa ukusom za sendviče od marmelade vraća se na velika platna, ovog puta kreće u avanturu natrag u svoju južnoameričku domovinu Peru i, na kraju, u sebe.

Paddington u Peruu počinje s medvjedom (Ben Wishaw) koji dobiva britanski pasoš koji označava njegov novi nacionalni identitet. Kada Paddington posjeti antikvarnicu svog dobrog prijatelja gospodina Grubera (Jim Broadbent) i vidi kako se čini da oživljava mali peruanski ukras, Gruber sugerira da postajanje Britancem može doći s pomiješanim emocijama.

Takve emocije su pojačane kada Paddington primi pismo od svoje tetke Lucy u kojoj piše da je ona prilično uznemirena i melanholična u domu za penzionere u kojem živi. Ovo inspiriše putovanje u Peru sa njegovom usvojenom porodicom, Braunovima.

Ako poznajete Paddingtona, jednostavna posjeta kući nikada nije bila u planu. Porodica dolazi i otkriva da je tetka Lucy nestala. Braunovi su krenuli u džunglu u potragu za njom uz pomoć kapetana riječnog broda Huntera Cabota (Antonio Banderas) i njegove kćerke Gine (Carla Tous). Avantura se na kraju ispostavi da je potraga za domom dok Paddington otkriva priču o svom porijeklu.

Ova vrsta potrage je ključna karakteristika Paddingtonovih priča. Paddingtonovi filmovi se mogu shvatiti kao primjer autsajderskog narativa, s malim medvjedom koji je migrirao iz Perua i učinio London svojim domom. Film sadrži poruke tolerancije prema različitostima, posebno u tome što su Paddingtonove različitosti (on je ipak medvjed koji priča) često u prvom planu kao prednosti.

Paddingtonove knjige napisao je Michael Bond 1950-ih. Oni odražavaju pravo iskustvo migranata koji su bili pozvani da Ujedinjeno Kraljevstvo postanu dom, ali su po dolasku naišli na mješoviti prijem, slično kao Windrush generacija koja je bila jedni od prvih Zapadnih Indijanaca koji su migrirali u UK 1948. godine.

Izdan 2014. godine, prvi film počeo je Paddingtonovim dolaskom u London. Nakon nestabilnog početka, dočekan je u porodičnoj kući Brownovih, stvarajući pozitivnu alegoriju migracije i međurasnog sklada. To je ponovo potvrđeno u Paddingtonu 2 (2017) gdje piše tetki Lusi: „Poslala si me u London da nađem dom i sve je prelijepo ispalo.”

Važnost porodice je centralna za filmove i Paddington u Peruu nije izuzetak. Gospodina Browna (Hugh Bonneville) njegov novi šef ohrabruje da “prihvati rizik”, dok gospođa Brown (Emily Mortimer) nedostaje da provodi više vremena sa svojom djecom, Jonathanom (Samuel Joslin) i Judy (Madeline Harris), koji su sada zauzeti tinejdžeri. Prazna porodična sofa postaje simbol skorog praznog gnijezda. Učinite porodično putovanje u Peru savršenom prilikom za ponovno povezivanje.

U Paddingtonu u Peruu, međutim, dom postaje mnogo složeniji koncept. Iako su stvari možda “lijepo funkcionisale”, to ne negira sve što je Paddington bio i imao u svojoj domovini.

Herojeva potraga za povratkom je fundamentalni mitski narativ. Kako kaže filmska akademkinja Susan Mackey Kallis, potraga uključuje junaka da pronađe sebe i dom u svemiru. Herojeva potraga je dvostruka potraga koja često zahtijeva putovanje kući ne samo do mjesta odakle je heroj otišao, već i do stanja bića ili svijesti koje je cijelo vrijeme bilo u srcu heroja.

Paddington u Peruu odgovara ovom narativnom obrascu, dok medvjed odlazi na emocionalno putovanje da otkrije svoje izgubljeno naslijeđe i ponovo se poveže sa svojom usvojenom porodicom, učeći više o sebi u tom procesu. To je klasičan dodatak Paddingtonovom univerzumu, sjajan zabavan film za cijelu porodicu ispunjen ljubavnim omažom historiji medvjeda.