Doktora Papu su voljeli u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji, a posebno u njegovom Mostaru. Uvijek bi se znalo kad će Papo doći u Mostar, pa bi mu se pripremio neki domaći specijalitet, a raznim kanalima su se u Beograd na VMA slali buredžici i razni drugi mostarski specijaliteti, kako bi se čuvenom doktoru zahvalilo na pomoći i intervencijama.
Malo, malo; zvao bi neko doktora u Beograd da mu „pošalje“ nekog našeg Mostarca ili Mostarku na intervenciju.
Jedan od tih Mostaraca koji je bio stalno u kontaktu sa dr. Papom bješe i Palfi.
Palfi je tako s vremena na vrijeme zvao doktora i slao mu pacijente.
Zove jednom tako Palfi i kaže: “Joj doktore imamo težak slučaj, pomagaj”.
” Pa o čemu je riječ”? – upita Papo
U dvije –tri minute Palfi objasni o čemu se radi.
Dr. Papo sad već malo iznenađen govori:” Pa moj Palfi to o čemu mi ti govoriš je najobičniija , rutinska operacija. Gdje ćemo od sramote nekoga iz Mostara zbog toga prebacivati u Beograd na VMA”?
” Joj, moj doktore ne znaš Ti kako je ovdje. Ovdje se umire zbog operacije slijepog crijeva”, zaključi Palfi, u pokušaju da situaciju učini što dramatičnijom.
P.S. Mislite li da ova priča ima ikakve veze sa današnjim vremenom?
(Mostarski.ba)
