Panel diskusija: Djeca su najveći gubitnici u slučaju femicida

Incijativa građanki i građana Mostara organizovala je u Centru za kulturu u Mostaru panel diskusiju na temu „Zašto su žrtve femicida NEVIDLJIVE“.

Panelistice: mr. soc. rada Aldijana Trbonja – Tule i mr. oec. Selma Dandić govorile su o problemu femicida u bosanskohercegovačkom društvu, medijima, te kako se države u regiji bore protiv femicida.

Panel diskusija održana je u sklopu globalne akcije “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”, a proteklog vikenda Inicijativa građanki/na Mostara je organizovrala skok bez aplauza sa Starog mosta u Mostaru za sve žrtve femicida.

Aldijana Trbonja-Tule rekla je kako je ovo velika globalna kampanja vezana za femicid i uvođenje toga kaznenog djela u zakon kako u BiH, tako u regiji i Evropi.

„Nijedna država članica EU-a nije definisala femicid u svom zakonodavstvu. Najbolje ga tretiraju zemlje Latinske Amerike, oni imaju neke specijalizovane servise za žrtve. Parlament Velike Britanije nedavno je odbacio peticiju u kojoj se traži da se femicid proglasi zločinom”, kazala je Trbonja-Tule.

U BiH u ovoj godini bilo 12 žrtava, a u Hrvatskoj do sad 13 žrtava femicida.

“Hrvatska je treća najgora država u Evropskoj uniji po broju femicida i nema zakon koji specificira femicid. Takođe, zakon nemaju ni Srbija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija tako da je situacija u okruženju jednako loša, kao i kod nas”, pojasnila je panelistica, napomenuvši kako se broj žena koje su žrtve femicida povećava.
Globalni statistički podatak 2017. godine govori da je 82 posto ubijenih žena ubijeno od strane intimnog partnera, supružnika trenutnog ili bivšeg.

“To je statistika koja nas treba zabrinjavati”, naglasila je Trbonja-Tule.

Za BiH se ne vodi statistika, ali u Srbiji je ubijeno 17 žena, iza kojih je ostalo 12 djece od čega je četvoro maloljetno.

“Srbijanske nevladine organizacije posebno obraćaju pažnju na to da treba postojati sistemska podrška toj djeci koja svjedoče nasilju i koja ostaju traumatizirana poslije smrti majke”. istakla je Trbonja-Tule.

Primjer femicida je zločin koji se dogodio 6. decembra 1989. godine u Montrealu, gdje je student ubio 14 i ranio 10 svojih kolegica, jer su bile na jednom feminističkom seminaru. On je tom prilikom rekao: “Vi ste žene, vi ćete postati inženjerke, vi ste horda feministkinja. Ja mrzim žene, mrzim feministkinje”.

“Sigurno je za sve svoje probleme okrivljavao žene”, podsjetila je Aldijana Trbonja-Tule.

Selma Dandić dodaje kako o femicidu ne možemo govoriti samo u okviru „16 dana aktivizma“ globalne kampanje protiv rodno zasnovanog nasilja.

„Mediji imaju veliku ulogu kada je riječ o osvještavanju u vezi socijalnih tema poput femicida. Takođe, mediji nose veliku odgovornost prilikom izvještavanja o femicidima budući da imaju značajnu ulogu u formiranju stavova javnosti o femicidima te promicanju svijesti o ravnopravnosti žena i muškaraca. Femicid u medijskim člancima često nije uokviren kao dio šireg društvenog problema i vrlo rijetko se ubistva žena zato što su žene naziva „femicidom”, istakla je Dandić.

Moderatorica panel diskusije Alma Pelo Zagorčić zaključila jr kako je nepohodno uvođenje pravne definicije femicida, uvođenje femicida kao krivičnog djela u sve zakonske i podzakonske akte, hitno usklađivanje krivičnih zakona s Istanbulskom konvencijom (Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici) i revidiranje kaznenih praksi, osiguravanje prevencije i zaštite od nasilja nad ženama kroz nadležne institucije, saopćili su organizatori.

(Mostarski.ba)