Klekovača je planina u Bosanskoj krajini u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, oko 65 km udaljena od Bihaća i između Drvara, Bosanskog Petrovca i dijela općine Petrovac.
To je prostrana vapnenačka visoravan s koje se uzdiže jedan glavni greben i nekoliko sekundarnih. Najviši vrh je Velika Klekovača sa 1962 metra nadmorske visine, na istoimenom dijelu glavnog grebena planine. Klekovača je ne samo najviša planina u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, nego je i najviša dinarska planina zapadno od Vlašića i Cincara.
Planine koje okružuju Klekovaču su Srnetica, Bobija, Grmeč, Osječenica, Lunjevača i Crna Gora 1650. Grebeni i šumovite klekovačke doline se protežu dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok. Isti smjer izražen je i kod susjednih planina. Takva je i Osječenica koja je od Klekovače odvojena prijevojem i mjestom Oštrelj. Preko prijevoja ide dionica magistralne ceste koja povezuje Bosanski Petrovac i Drvar.
Glavni greben Klekovače, kojeg obilježavaju velike vapnenačke stijene, proteže se od Velike Klekovače na sjeverozapadu sve do Male Klekovače na jugozapadu.
Iako se često govori samo o podjeli grebena na Veliku i Malu Klekovaču, popularno se Srednjom Klekovačom, među lokalnim stanovništvom i planinarima, nazivaju grupe stijena, livada i amfiteatralnim stijenama okružene livade i dolci između izraženog grebena Velike Klekovače i krajnjeg vrha Male Klekovače.
Glavni i nekoliko sekundarnih grebena Klekovače se protežu dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, u ukupnoj dužini od 20-ak kilometara. Najviši vrh je Velika Klekovača. Klekovaču obilježavaju izražene vapnenačke stijene koje se protežu relativno uskim glavnim grebenom, od Velike do Male Klekovače, a najizraženije su u njegovom srednjem i jugoistočnom dijelu (Mala Klekovača). U tom dijelu planine nalazi se i nekoliko velikih livada i prostranih amfiteatara među stijenama. Geološki supstrat (geološko-litološku odlogu) Klekovače čine vapnenci. Zbog toga je reljef rezervata vrlo razvijen, a mjestimično okršen (karstificiran). Prisutne su mnoge krške pojave. Ima i nekoliko špilja, neke s vječnim snijegom koji se ranije u prošlost odvozio s planine.
Planina je zbog karbonatne građe siromašna izvorima vode. S južne strane planinske mase Klekovače i Lunjevače protječe rijeka Unac.
Visoka i gusta crnogorična šuma proteže se do oko 1500 metara, a potom prelazi u rjeđu bukovu šumu. Sam vrh Klekovače obrastao je niskom vegetacijom klekom, pa se pretpostavlja da je po njoj planina dobila ime.
Planinsko područje tradicionalno obiluje i životinjskim svijetom, no vjeruje se kako je zbog krivolova životinjsko bogatstvo znatno osiromašivalo. Od divljači to su zec, srneća divljač, vuk, medvjed, divlja mačka, ris, tetrijeb.
Na Klekovači je moguće sresti i šarenog Apolonovog leptira (Parnassius apollo, Papilio apollo). Jedan je od najljepših leptira, ali istovremeno je i u opasnosti da nestane, jer je vrlo osjetljiv na promjene.
(Mostarski.ba, dinarskogorje.com)
