Vlašić je prostrana planina u srednjoj Bosni. Najvećim dijelom se nalazi u Srednjobosanskom kantonu.
Zbog veličine planine i navedenog položaja, glavnina površine Vlašića nalazi se u nekoliko općina: Travnik, Kotor-Varoš, Kneževo/Skender Vakuf, Dobretići, Vitez i Zenica. Proteže se pravcem sjeverozapad – jugoistok, između linije Zenica – Travnik (na jugoistoku) i Kotor-Varoš – Skender Vakuf (na sjeverozapadu).
Vlašić se uzdiže strmo u području Travnika iznad doline rijeke Lašve, koja mu je istovremeno i južna granica. Prema sjeveru prostire se do Vučije planine i izvora rjieke Vrbanje. Istočna granica mu je rječica Bila (Bijela), pritok Lašve, dok se prema zapadu spušta u visoravan Vitovlja.
Vlašićki masiv prema zapadu prelazi Dnolučku planinu, Ranče i u Karaulu goru (Radalj) preko koje se povezuje s Komar-planinom. Iznad Paklareva Galica prelazi u Vlašić.
Građen je uglavno od mezozojskih vapnenaca i dolomita naročito donje i gornje krede. Opažaju se brojni sipari (točila), goli grebeni, prostrane visoravni, strmi odsjeci i krška vrela u južnom podnožju planine.
Glavno reljefno obilježje Vlašića je Vlašićka visoravan 1000-1500 metara nadmorske visine, dok najviši vrhovi prelaze 1900 metara, od kojih je Paljenik (Opaljenik) najvši vrh Vlašića s 1933 metra nadmorske visine.
Visoravan počinje kod vrha Ljute grede 1740 metara nadmorske visine. Ka jugu se prostire golemi travnjak sa sočnim livadama prema Vlaškoj gomili 1919 metara i najvišem vrhu Paljeniku 1933 metra.
Sjeverna strana Vlašića blaže je nagnuta, i tu su se stvorili brojni tokovi, koji čine izvorišne dijelove jakih pritoka Vrbasa: Ugra i Vrbanje. Na samoj visoravni ima više vrela koja ljeti ne presuše (Devečani, Orman, Kraljičina voda i Harambašino vrelo).
Na užem području Vlašića klima je planinska, a na nižim lokacijama u riječnim dolinama umjereno kontinentalna.
Veliki dijelovi Vlašića su pod šumom, pašnjacima i livadama.
Stanovništvo Vlašića nekada se u potpunosti bavilo stočarstvom, a danas sve više i turizmom. Brojna stada (dželepi) ovaca pasu po vlašićkim livadama od ranog proljeća do kasne jeseni. Prostor visoravni je i centar proizvodnje poznatog vlašićkog tj. travničkog sira, prvoklasnog ovčjeg sira, jednog od najboljih sireva ove vrste.
Vlašićki sir, po kojem je planina Vlašić nadaleko poznata, spada među najbolje bijele sireve u salamuri/surutki. Mještani sela s Vlašića donosili su ga uglavnom u Travnik i tu ga prodavali, te se zbog toga zove još i travnički sir. Pretpostavka je da su tehniku pravljanja sira u salamuri u ove krajeve donijeli stočari nomadi s istoka koji su se nazivali Vlasima. Otuda je i postalo ime Vlašić. Ovu tradiciju su kasnije preuzeli stočari s okolnih planina pa se danas vlašićki sir proizvodi širom BiH i šire regije.
Sir se izvorno proizvodi od nepasterizovanog, svježeg ovčijeg mlijeka, odmah poslije muže. Radi se uglavnom na planini u sirarskim kolibama (katunima) i obično se na planini čuva 2-3 mjeseca da zrije. Međutim, vlašićki sir se pravi i od kravljeg mlijeka za one kojima je aroma ovčijeg mlijeka prejaka. Sir se tradicionalno reže u kriške i pakuje u ambalažu za distribiciju.
Pored vlašićkog sira, kraj je poznat i po psu ovčaru – tornjaku, koji prati i čuva stada ovaca na ispaši.
Vlašić je jedna od najposjećenijih turističkih destinacija u srednjoj Bosni. Vlašićka visoravan je poznata po Babanovcu 28 km udaljen od Travnika, na 1260 metara nadmorske visine, gdje se s vremenom razvio centar zimskog turizma. Za potrebe skijaša krajem 1930-ih počela je gradnja velike planinarske kuće u srcu Vlašića, kod vrela Kraljice ispod Crnog vrha 1731 metra. Druga planinarska kuća je na Devečanima 1768 metara, gdje vode dobri markirani putevi iz Travnika i iz Turbeta preko Paklareva.
Postoje različite legende o porijeklu imena Vlašić. Međutim, na samom Vlašiću još uvijek živi verzija po kojoj su Sunčeva i Mjesečeva majka poslale sedmoricu braće da donesu sreću i ljepotu iz dalekog svijeta. Šestorica se sretno vratiše, ali sedmi se zauvijek izgubio. Konačno, Mjesec ga pronađe na prelijepoj planini u koju se pretvorio.
Po drugoj varijanti, šestorica braće su se udvarala istoj ljepotici pa ljuto zavadili. Zamolili su Mjesečevu i Sunčevu majku da presudi. Ona odluči da ljepotica svima bude sestra, a njeno sedmo dijete. Legenda kaže da je tada nastalo sazviježđe Sedam Vlašića, koje se (za vedrih noći, od proljeća do jeseni) kristalno vidi sa planine Vlašić.
U lokalnom stanovništvu se također stoljećima prenosi prihvatljivo uvjerenje da je planina imenovana po čobanskim nomadima Vlasima (kako se nazivaju u Bosni), koji su ovdje živjeli i uzgajali svoja stada od pada Rimskog Carstva i ostali do kraja 19. stoljeća.
Na užem području Vlašića klima je planinska, a na nižim lokacijama u riječnim dolinama umjereno kontinentalna. Prosječna zimska temperatura iznosi 1 °C, dok je prosječna ljetna temperatura 14.2 °C. U zimskom periodu obiluje snježnim padavinama. Prosječna pokrivenost snijegom je do 5 mjeseci; zimi se nagomila i više od 2 metra snijega. Padavinski ritam je „ćudljiv“, jer ga obilježavaju iznenadne i ekstremne promjene, pogotovo u proljeće.
(Mostarski.ba, visitbih, via dinarica, dinarskogorje, travnik.ba)
