Platiti manje može biti znatno skuplje: Je li pametno zaobići notara?

Od 2023. godine ugovore o prometu nepokretnosti (ugovore o kupoprodaji nekretnina, ugovore o poklonu nekretnina, o doživotnom izdržavanju i dr.) mogu osim notara izrađivati i druga lica.

Na mostu dobio na ćupriji izgubio…

Manje informisani o ovoj novoj situacije će reći da to mogu još i advokati, ali suštinski i u praksi, zahvaljujući odluci Vrhovnog suda FBIH s kraja 2022. godine, to može bilo ko dovoljno stručan da zna o čemu piše, koga stranke odaberu, a zatim se potpisi na tom ugovoru ovjeravaju kod suda ili kod notara. Na taj način je jedna veoma uređena pravna grana prometovanja nepokretnosti u Bosni i Hercegovini svedena na to ko će ugovor naplatiti „manje“, te kako će obični građani manje plaćati ove usluge i tako biti „zaštićeni“, i to kao osnovni argument svih koji vide svoj kolač ovdje.

Jasno je da građani vrlo često nisu informisani o tome da je notarska služba u FBiH nedvojbeno definisana jedinstvenom notarskom tarifom, troškovi su fiksni i uvećavaju se tek za materijalne troškove koje notar ima za sačinjavanje notarski obrađene isprave.

Zatim su notari u fiskalnom sistemu i svaki notar potpuno transparentno plaća kako PDV, tako i porez na dobit koji iznosi 10 % njihove godišnje ostvarene dobiti.

Zatim, notar je u obavezi da se pridržava odredbi zakona o sprečavanju pranja novca (ZSPNIFT) i nadležni organi imaju potpuni uvid u tokove gotovine vezane uz promet nekretnina.

Notari se ne smiju baviti politikom i nisu pristrasni prilikom sastavljanja Ugovora jer su odgovorni za svaku svoju obrađenu ispravu, imenom i prezimenom i svojom službom, piše Politicki.ba.

Advokatski lobi…

Stoga se postavlja pitanje, kome je u interesu, od Vrhovnog suda, preko advokatskog lobija koji je prisutan u svakom nivou vlasti u Bosni i Hercegovini, jer se advokati mogu baviti politikom za razliku od notara, preko samih građana, ali i svih koji osjećaju da znaju napisati ugovor, da oblast koja je bila potpuno i kristalno jasno uređena fiksnom tarifom, PDV-om, porezom na dobit, zakonom o sprečavanju pranja novca, notarom kao arbitrom koji vlada svim povezanim zakonima kao nijedan drugi organ koji se bavi navedenim ugovorima, da se poigrava sa veoma ozbiljnom kategorijom kao što je područje prometa nepokretne imovine?

Koja strana ima interesa u ovoj novoj praksi?

Državi nije u interesu, jer siva pa i crna ekonomija u ovoj oblasti cvjeta. Promet gotovine koji je predmetom ugovora a koji za razliku od notara u iznosima većim od 30.000,00KM niko drugi ne prijavljuje SIPA-i, više nije ni siva, nego crna ekonomija. Podsjećamo da advokati nisu u sistemu PDV-a i njihova tarifa nije fiksna, ne moraju staviti svoj pečat niti memorandum na sastavljeni ugovor i mogu naplatiti koliko žele. Građanima nije u interesu jer za eventualne greške u Ugovoru neće odgovarati ama baš niko, npr. ako iz nekog razloga isti nije provodiv.

Također, dok građanin kod notara unaprijed može znati troškove, dobiti fiskalni račun gdje dio cijene puni i državnu kasu, zaštićen je u svakom smislu za bilo koju spornu situaciju zahvaljujući notarskom izvorniku koji u pravilu sadrži uvijek kompletnu releventnu dokumentaciju povezanu sa ugovorom koja se trajno čuva, šta to bolje građanin dobija na bilo kojem drugom mjestu?

Jer platiti neće manje, to je sigurno!

(Mostarski.ba)