Pogled ka Južnoj Americi i Afrika kao tračak nade: Kina i Rusija u operaciji širenja moći

Početak invazije na Ukrajinu 24. februara 2022. godine osim što je gotovo u potpunosti izmijenio odnose Evrope i SAD-a sa Rusijom, indirektno je prouzrokovao i niz drugih geopolitičkih turbulencija širom planete.

Sankcije Evropske unije, ali i Zapada općenito, osim što su značile potpuni politički otklon od Ruske Federacije, ujedno su podrazumijevale ekonomsku izolaciju Rusije bar kada je riječ o odnosima sa zapadnim zemljama sa kojima je Moskva ranije imala izuzetno komotnu saradnju koja je uključivala redovne prihode prije svega kroz snabdijevanje naftom i gasom evropskih zemalja.

Uvođenjem niza sankcija i drugih restriktivnih mjera, Rusija je u suštini bila primorana okrenuti se drugim tržištima. To se prije svega odnosi na Tursku, koja je postala jedna od rijetkih zapadno orijentiranih zemalja sa kojima Ruska Federacija ima saradnju, ali znatno više na Centralnu Aziju.

Bivše sovjetske republike i ranije su bile područje koje je Rusija voljela držati pod kontrolom. Međutim, u trenucima kada su se geostrateške figure drugačije poredale, partnerstvo sa ovim državama za Rusiju ne može podrazumijevati klasični vazalski odnos već mnogo više od toga – odnos od kojeg će u velikoj mjeri ovisiti i ekonomija.

Ukoliko se prate aktivnosti ruskog predsjednika, može se primijetiti kako Vladimir Putin od početka rata u Ukrajini znatno više komunicira upravo sa liderima zemalja Centralne Azije.

Osim telefonskih razgovora, ruski predsjednik sve češće odlazi i u posjete ovim državama kroz niz formata, a sve u cilju poboljšanja odnosa i dodatnog unapređenja saradnje prvenstveno na ekonomskom nivou kako bi se koliko-toliko kompenzirale “rupe” koje su nastale povlačenjem, kako to Rusi vole reći, njihovih zapadnih partnera.

Iako je ekonomska, ali i geopolitička podjela vezana prije svega za Rusiju i Zapad, ni Kina u cijeloj situaciji nije prošla mnogo bolje. Sila u usponu, odavno je ekonomski ušla na područje Centralne Azije, ali i niza evropskih i drugih zemalja sa kojima sarađuju kroz brojne infrastrukturne projekte.

Pored ekonomskog i političkog aspekta, Zapad, a naročito Sjedinjene Američke Države, Kinu definiraju kao sve ozbiljnijeg vojnog rivala kako u kontekstu napetosti s Tajvanom tako i na području cijele regije Indo-Pacifika.

Iako se Kina kao rival spominjala većinom kroz govore brojnih zapadnih zvaničnika, stvari su postale znatno konkretnije nakon NATO samita u Madridu 2022. godine kada je u Strateški dokument vojnih i političkih saveznika na zapadu Kina zauzela značajan dio.

“Navedene ambicije i politika prinude Narodne Republike Kine predstavljaju izazov našim interesima, sigurnosti i vrijednostima. Kina koristi širok spektar političkih, ekonomskih i vojnih alata kako bi povećala svoj globalni otisak i projektnu moć. Zlonamjerne hibridne i cyber operacije Kine i njena konfrontirajuća retorika i dezinformacije ciljaju saveznike i štete sigurnosti Alijanse”, stoji u strateškom dokumentu koji je usvojen prošle godine u Madridu.

Južna Amerika – područje prelamanja brojnih interesa

Po dobrom starom običaju, kada Istok i Zapad uđu u bilo kakav oblik konfrontacije, direktan vojni sukob vjerovatno je posljednja opcija o kojoj se razmišlja. Ipak, ekonomski ratovi, širenje utjecaja na druge države, politika je koju preferiraju i jedni i drugi, bez obzira u kakav je celofan pokušavali umotati.

Ekonomskim ratom Rusije sa Zapadom te politikom Kine koju Zapad ocjenjuje kao sve veću prijetnju u ekonomskom, ali i političkom smislu, tržišta poput Južne Amerike i Afrike, koja su ranije spominjana samo “reda radi”, uz rečenicu ili dvije kroz brojne deklaracije, za Peking i Moskvu postala su prioritet. Područja na kojima će se pokušati ostvariti potpuna dominacija i na taj način uspostaviti protuteža Zapadu.

Kada je riječ o Južnoj Americi, u nizu zemalja u posljednje dvije godine došlo je do političkih promjena koje su na politički vrh izbacile političare koji su svoje politike ranije, ali i sada, zasnivali na antiameričkom i ljevičarskom sentimentu.

Od 2020. godine, niz zemalja Južne Amerike, uključujući Boliviju, Čile, Kolumbiju, a na kraju i Brazil, dobili su lijevo orijentirane predsjednike koji su naglasili kako će u kontekstu vanjske politike doći do jačanja saradnje sa Rusijom, ali i sa Kinom koja je na južnoameričkom tlu sve češći i rado viđen gost.

“Kako su Kina i Rusija, prema izjavama zvaničnika, spremne da promijene karakter međunarodnog poretka, BRICS bi u tom poslu imao značajnu ulogu. Brazil bi mogao da dobije ulogu regionalnog pijemonta, jer je i Argentina podnijela zahtjev za članstvom u ovoj organizaciji. Nema razloga da, nakon Argentine, i neke druge latinoameričke zemlje ne krenu istim putem. Tome bi sigurno doprinijela i izrazita antiamerička raspoloženja u brojnim latinoameričkim državama. Također, Brazil je i važan izvoznik nafte; po prognozama bi mogao da postane peti najveći izvoznik”, rekao je ranije za Klix.ba profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i rukovodilac Centra za studije Latinske Amerike FPN-a Zoran Krstić.

Ukoliko se govori o kineskom utjecaju na zemlje Latinske Amerike, brojni zapadni analitičari ističu kako se on prije svega ostvaruje kroz kredite i direktne investicije.

“Kineske strane direktne investicije i krediti tu igraju veliku ulogu. U 2020. godini, kineska direktna strana ulaganja u Latinsku Ameriku iznosila su otprilike 17 milijardi dolara, uglavnom u Južnoj Americi. U međuvremenu, Kineska razvojna banka i Izvozno-uvozna banka Kine su među vodećim zajmodavcima u regiji. Između 2005. i 2020. godine zajedno su pozajmili oko 137 milijardi dolara vladama Latinske Amerike često u zamjenu za naftu i finansiranje energetskih i infrastrukturnih projekata”, piše CFR.

Koje su zemlje potpisale saradnju sa Kinom (Foto: Greenfdc.org)
Koje su zemlje potpisale saradnju sa Kinom (Foto: Greenfdc.org)
Također, naglašava se kako je širenje utjecaja Kine na ovo područje neminovno i u godinama ispred nas.

“Prema Svjetskom ekonomskom forumu, na trenutnoj putanji očekuje se da će trgovina između zemalja Latinske Amerike i Kine do 2035. godine premašiti 700 milijardi dolara što je više nego dvostruko nego u 2020. godini”, stoji u analizi Svjetskog ekonomskog foruma.

Da zemlje Južne Amerike planiraju stratešku, a ne kratkoročnu saradnju sa Kinom, dovoljno govori i činjenica da su brojne države do sada potpisale pristup kineskoj ekonomskoj inicijativi Pojas i put. Među posljednjima koja je to uradila bila je Argentina koja je u ugovoru sa Pekingom osigurala 23,7 milijardi dolara investicija te čvršći bankarski odnos.

Informacija o razvoju čvršćih bankarskih odnosa potvrđena je i prije nekoliko dana kada je Argentina objavila kako su sa Kinom formalizirali proširenje ugovora o zamjeni valuta što će omogućiti državi da poveća svoje iscrpljene devizne rezerve.

“Swap uključuje razmjenu valute za jačanje međunarodnih rezervi od 130 milijardi juana i posebnu aktivaciju od 35 milijardi juana za kompenzaciju operacija na deviznom tržištu”, navodi se u saopćenju.

Argentina jedna od posljednjih država koja se pridružila inicijativi
Argentina jedna od posljednjih država koja se pridružila inicijativi “Pojas i put” (Foto: Twitter)
“Prvo i najvažnije, Latinska Amerika posjeduje obilje prirodnih resursa i sirovina, obilje koje može zadovoljiti ogromnu potražnju Kine za sirovom naftom, željezom i bakrom. Nadalje, usred sve veće zabrinutosti oko sigurnosti hrane , poljoprivredna dobra iz Latinske Amerike su također sve važnija za Kinu; zaista, Brazil i Argentina su već decenijama dva najveća izvoznika soje i uljarica u zemlju

Rusija se okreće Africi?

Dok Kina svoj utjecaj nastoji širiti na području Južne, odnosno Latinske Amerike, Ruska Federacija se u nedostatku zapadnih partnera u posljednjem periodu značajno okrenula afričkom tržištu koje Rusija vidi kao priliku za stvaranje multipolarnog svijeta.

Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov osvrnuo se na tržište Afrike i tokom svoje godišnje konferencije za medije na kojoj je govorio kako Zapad pokušava iskoristiti Afriku za ostvarivanje svojih interesa.

“Njihove namjere su jasne, pokušavaju uvući Indiju u te procese kako bi im to pomoglo u odnosima s Kinom. Pogledajte Tursku, Brazil, Egipat, Argentinu, mnoge druge države. One imaju veliki potencijal. Afričke zemlje imaju velike rezerve, tu se formiraju novi ekonomski centri. Zapad to pokušava iskoristiti za svoju globalizaciju i uspostavljanje vlastitih interes”, dio je govora ruskog šefa diplomatije 18. januara 2023. godine.

Ministar vanjskih poslova Rusije i posljednjih dana svoj fokus djelovanja okrenuo je prema državama Afrike. Na diplomatskoj turneji, Lavrov je posjetio niz zemalja uključujući i Angolu gdje je poručio kako Rusija želi osigurati veće učešće država Afrike u Ujedinjenim nacijama, ali da također želi djelovati na ostvarivanju punog potencijala Afričke unije.

Lavrov održao sastanak sa zvaničnicima Angole (Foto: Ministarstvo vanjskih poslova Rusije)
Lavrov održao sastanak sa zvaničnicima Angole (Foto: Ministarstvo vanjskih poslova Rusije)
“Ponovo smo potvrdili stav Rusije za reformu Vijeća sigurnosti UN-a na način da se u njemu poveća zastupljenost zemalja u razvoju Afrike, Azije i Latinske Amerike. Rusija podržava dosljedne napore Afričke unije, Zajednice za razvoj južne Afrike i angolskog rukovodstva, uključujući predsjednika J. Lawrencea, da pomognu u rješavanju sukoba u ovoj regiji”, rekao je Lavrov.

Iako bi se iz govora ruskih diplomata i drugih zvaničnika “na prvu” dalo iščitati kako su ruske namjere na tlu Afrike potpuno iskrene i prije svega filantropske, to je, naravno, daleko od istine. U traganju za novim tržištima i partnerima, Vladimir Putin je tlo Afrike vidio kao idealnu priliku za stvaranje novog fronta prema Zapadu kako vojnog, tako i onog političkog i ekonomskog.

Kada se govori o sjeveru Afrike, interesi Rusije i dalje su vezani za Libiju u kojoj se stanje i dalje može poistovijetiti sa političkim haosom. Ruska paravojna formacija Wagner i dalje se nalazi u ovoj državi, a Rusija uprkos problemima na istoku Evrope nastoji u Libiji zadržati utjecaj koji se prije svega ogleda u podršci Khalifi Haftaru.

Također, prisustvo Rusije u Libiji važno je za rusku vojsku koja ovu državu koristi i kao podlogu za dalje operacije širom Afrike. Vojni odnosi sa državama Afrike, naročito se odnose na njeno centralno područje gdje su ruska vojska, ali i Wagner grupa, prisutni u nekoliko država, uključujući Centralnoafričku Republiku i Mali.

“Rusija i Centralnoafrička Republika ruku pod ruku” – natpis u ovoj afričkoj zemlji (Foto: CNN)
“Wagner grupa koja se bori u Ukrajini, sada se nalazi i u Centralnoafričkoj Republici, zemlji bogatoj zlatom i dijamantima. Veliki rudarski i drvni interesi koje Wagner sada kontrolira, dovoljan su razlog zašto Rusija ne želi da se u ovoj državi dogodi prijetnja koja bi mogla prouzrokovati smjenu vlasti. Umorni od zapadnog licemjerja i praznih obećanja, mnogi ljudi koje sam sreo bili su skloni da podrže Putina u odnosu na njihove bivše kolonizatore”, piše New York Times.

Nakon što su se Francuska i njeni evropski saveznici povukli iz Malija u februaru 2022. godine, Rusija je iskoristila priliku da dodatno proširi svoj utjecaj i u ovoj državi koju definiraju sukobi između nekoliko militatnih skupina.

“Nakon drugog puča 2021. godine, kada su pitali zapadne diplomate o ruskom prisustvu u zemlji, svi su ukazali na prilično nizak profil Moskve u Maliju u odnosu na druge države. Ipak, u roku od nekoliko sedmica, Rusija se iznenada pojavila kao glavni igrač iskorištavajući tenzije između rukovodstva države I Francuza. Osjećajući pritisak, pukovnik Goita je odlučio da ostane na vlasti I odabrao je Rusiju za partnera. Ruski paket obično ne uključuje veliku ekonomsku podršku. On pruža diplomatsku podršku, a srž je zaštita režima, prodaja oružja, obuka. Afrički lideri to često plaćaju kroz rudna bogatstva države”, pišu zapadni analitičari.

Slična je situacija i u Burkini Faso, državi koju su 2022. godine obilježili državni udari nakon kojih je na vlast stigla vojna hunta. Kapetan Ibrahim Traore preuzeo je vlast, a nakon posljednjeg puča mnogi su na ulice gradova izašli sa zastavama Burkine Faso, ali i Rusije.

Tokom obraćanja naciji, Traore je rekao kako će sa novim međunarodnim partnerima raditi na potiskivanju militantnih frakcija iz države. S obzirom na to da su odnosi sa nekadašnjim partnerom Francuskom i više nego hladni, mnogi su zaključili kako su Rusija, ali i skupina Wagner partneri kojima će se Burkina Faso okrenuti, baš kao i u slučaju niza afričkih zemalja koje se nalaze u haosu.

Također, nakon osiguravanja vojne pomoći za vojni udar, mnoge analize pokazuju kako je Burkina Faso partnerima iz Wagner grupe ustupila rudnik sa zlatnim rezervama što je oprobani recept po kojem ruska paravojna formacija funkcioniše i na osnovu čega finansira svoj dalji rad na drugim područjima, sada naročito u Ukrajini.

Od početka ruske invazije u februaru 2022. godine, svijet je dožio izuzetno velike promjene kako u ekonomskom tako i u političkom smislu. Ukoliko je i bilo sumnje da bi se u Evropi mogli preklapati interesi brojnih sila, nakon početka invazije postalo je jasno kako će zapadni partneri nastojati u potpunosti ukloniti mogućnost širenja prvenstveno ruskog utjecaja.

Baš zbog toga, područja Afrike, ali i Južne Amerike postale su nove arene za borbu u kojima se nastoje kompenzirati ekonomski gubici na drugim područjima.

Da li se saradnje mogu ocijeniti kao ravnopravne? Daleko od toga. Međutim, za niz južnoameričkih, a naročito afričkih država to često nije ni bitno. U cilju održavanja na vlasti, prvenstveno razočarani odnosom Zapada, zagrljaj Pekinga i Moskve opcije su koje zvuče sve primamljivije.

(Klix.ba)