Faruk Kajtaz, politički analitičar, književnik i publicist, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o najnovijim događajima u Mostaru, komentirao veze kontroverznog izraelskog biznismena Amira Gross Kabirija i lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, te ukazao na goruće probleme u Gradu na Neretvi.
Nakon dugogodišnjnih blokada, Grad na Neretvi dobio je vlast i krenuo krupnim koracima u razvoj gradske infrastrukture, no nakon početnog entuzijazma, ponovno je zaiskrilo među vladajućim strankama. Kakva je trenutna društveno-politička situacija u Mostaru?
-Mostar već godinama živi, u političkom smislu, svoj „Beskrajni dan“. Nešto što se uz manje ili veće razlike stalno ponavlja…kao u tom poznatom filmu. Stanje je to u kome funkcionira na izborima izabrana vlast, ali grad i dalje nije istinski i suštinski ujedinjen, iako su se na tom planu učini neki, za mene, nedovoljni koraci. Previše je tu forme u odnosu na sadržaj. Grad je svakako prekapacitiran u smislu organizacije i uređenja, a to je opet posljedica dugogodišnjih insistiranja na etničkom principu podjela tamo gdje ih i treba i ne treba biti.
Mostar je, naravno, složen grad u svakom smislu i niko to ne može niti smije negarati, ali je to u nekim segmentima poput školstva ili brojnosti gradskih institucija dovedeno do teškog apsurda. Vladajući, pa čak i dobar dio opozicije, insistiraju na tom konceptu bez obzira na visoku cijenu koju plaćaju svi građani. Sa druge strane, mislim, da se građani bez obzira na javne deklaracije putem društvenih mreža, boje nekih istinskih promjena, te radije pristaju na stanje kakvo jeste, nego što su eventulano spremni da rizikuju sa nekom novom opcijom ili modelom. Inače, u gradu se već itekao osjeća predizborna atmosfera za nastupajuće lokalne izbore, pa se neformalno najavljuju i neke nove koalicije. Mostar je nekada bio poznat kao „Grad opčinjen pozorištem“…danas je definitivno „Grad opčinjen politikom“!
Često u svojim medijskim istupima kritizirate poteze lidere etnonacionalnih stranaka u BiH. Zbog čega tvrdite da u BiH, ali i u regiji, nema političara koji ima takvu koncentriranu političku moć u svojim rukama kakvu ima i uredno je koristi – lider HDZ-a BiH Dragan Čović?
-Može zvučati, onako „na prvu loptu“ čudno, ali niko nema toliko skoncentrirane i, što je još važnije neupitne vlasti u regionu, kao što to ima lider HDZ BiH! O tome sam opširnije pisao na svom blogu „Iza scene“. Čović jednostavno kontroliše sve segmente društva putem stranke, koja suštinski – nema opoziciju. Posebno ne u ideološkom smislu. Preko Doma naroda i Vlade kontrolira vlast u FBiH, a putem interesnog saveza sa Miloradom Dodikom i Trojkom onu na nivou države, pa i dalje prema Srbiji. Svakako ima i jako veliki utjecaj i u Hrvatskoj, jer se pokazalo kako premijer RH Plenković jednostavno „mora“ uvažiti sve ono što stigne iz Mostara, dok se predsjednik Milanović, tako da kažem – sam stavio u službu odbrane interesa HDZ-a BiH i desnice uopće. I to nije sve! Čović, suštinski, ima i „svoga“ zastupnika u Evropskom parlamentu u liku Željane Zovko, preko koje komunicira sa evropskim zvaničnicima. Ukoliko sve ovo nije ogromna politička moć – onda ne znam šta bi to moglo biti…
Čović već duže vrijeme ima vjetar u leđa od strane kontroverznog izraelskog biznismena Amira Gross Kabirija, kojemu je čak i visoki predstavnik Christian Schmidt išao „na noge“. Kabiri se predstavlja kao spasitelj i vlasnik Aluminija, koliko je u tome istine?
-Kabiri je predstavljen u Mostaru i Hercegovini kao poslovni čovjek, međutim, smatram da u svemu tome itekako ima i puno politike…pa i geopolitike. Očigledno je kako izraelski biznismen ima jako dobre veze sa sadašnjom vladajućom garniturom u Izraelu, a što Čoviću – itekako odgovara i na kraju krajeva – treba. To je još jedna od njegovih mogućih poluga vlasti, koju koristi. Cijena te usluge je isporučena u vidu prepuštanja Aluminija u ruke Kabiriju, pri čemu treba znati da to Čović nikako nije mogao uraditi sam i bez saglasnosti „partnera“. Naravno u Sarajevu.
Uostalom, ko to neko tako veliku kompaniju može dobiti za smješno mali najam i očišćenu od ogromnih dugovanja, nego neko ko ima itekako jasnu i jaku podršku. U Hercegovini bi kazali „s mista“? Kabirijev javni angažman je dokaz kako njega ne zanima samo bussines, već i politika u širem shvaćanju toga pojma. Preuzeo je Jevrejsku zajednicu u Mostaru, organizirao Gospodarsku komoru…zatim tu je uloga u HNK Zrinjskom, a predstavlja se i kao sportski i kulturni mecana „široke ruke“. I sve to u jako kratkom periodu! Ne vjerujem da je to baš neka „slučajnost“. Više mi liči na dobro kreiran i realiziran plan.
Kompletan tekst je na linku
