Faruk Kajtaz, politički analitičar iz Mostara, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o porukama Nenada Kecmanovića, nekadašnjeg reformiste, a danas savjetnika predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, odgovoru Venecijanske komisije vezano za etničku pripadnost prilikom izbora Ustavnih sudaca, te se osvrnuo na jučerašnji događaj u Mostaru, kada je prilikom otvaranja zgrade Hrvatske pošte došlo do blagosiljanja objekta kojem je prisustvovao i premijer Federacije BiH Nermin Nikšić.
Velikosrpski ideolog Nenad Kecmanović u kolumni za beogradsku Politiku piše kako “Bosna nikada neće biti multietnička ni građanska, to nije mogla pod diktaturom proletarijata biti, neće ni pod diktaturom protektorata”. Kako ocjenjujete današnje stavove bivšeg sarajevskog profesora i bivšeg reformiste a danas savjetnika predsjednika bh. entiteta RS Milorada Dodika?
“Kecmanović je zapravo jedina preostala konstanta velikosrpkog državnog projekta u BiH. Lideri (Karadžić, Plavšićka, Krajišnik, Koljević…) dolaze i odlaze, ali Kecmanović ostaje kao teoretičar, trbuhozborac i ideolog. Ono što je za Vladimira Putina Aleksandar Dugin, to je za Dodika – Kecmanović. Njegova pojavljivanja u javnosti obično su posljedica nekih važnih zbivanja, koja se upravo događaju ili će se tek dogoditi.
Tvrdeći kako u BiH nije moguća „diktatura protektorata“ Kecmanović šalje još jednu „poruku“.
Prije svega Amerikancima, čije sankcije itekako bole Dodika i njegove ljude i daju rezultate. On na ovaj način želi poručiti kako će politički lideri Srba ostati na istim pozicijama, bez obzira na sve… postojani kano klisurine. Ujedno, to je i pokušaj dodatnog „hrabranja“ zagovornika ozbiljno poljuljanog projekta „srpskog sveta“, koji se u jednom trenutku činio kao dohvatljiva i moguća opcija, ali je propali „svesrspki sabor“ pokazao da su to bile, dobrim dijelom – samo nerealne ambicije.
Posebno, jer je „srpski svet“ direktno uvezan uz Moskvu, a što ni Kecmanović, u svojim na momente tragikomičnim istupima – nije krio.
Burne su reakcije na bh. političkoj sceni nakon odgovora Venecijanske komisije vezano za izbor ustavnih sudaca po nacionalnom ključu. Zanimljivo je kako su osim reakcija opozicije u FBiH oštro reagirali i u Dodikovim redovima. Može li BiH uopće ući u EU ukoliko na snazi ostanu zakoni prema kojima se etnička pripadnost stavlja ispred svih drugih kriterija kada su u pitanju važne funkcije u zakonodavnoj vlasti?
“U BiH je sve ove godine na sceni rigidni oblik „diktature etnosa“. Kao nigdje u svijetu! Stvari su dovedene do potpunog apsurda. Sve je počelo sa komunistima i njihovim poznatim „nacionalnim ključem“, koji je mogao funkcionirati u jednopartijskom režimu. Građanski koncept u BiH kao princip reprezentativne demokratije praktički – ne postoji… ili ga ima samo u tragovima.
To je posljedica superetničkog modela usvojenog u Daytonu, koji je trebao poslužiti kao način zaustavljanja rata, a ne neko trajno rješenje. BiH jednostavno ne može funkcionirati kao živuća i propulzivna demokratija sa rješenjima, koja su puno bliža političkoj praksi 19. stoljeća, nego modernom vremenu. Međunarodna zajednica mora ispraviti te očite greške, jer je dobar dio odgovornosti i na njima i njihovom olakom prihvatanju brzih, ali suštinski loših modela. Ukoliko Zapad želi vidjeti BiH u okviru svojih savaza (EU i NATO) onda u ovoj zemlji mora promovirati i favorizirati vlastite demokratske standarde, a ne dokazano loša rješenja „iz naftalina“.
Istinska promjena u BiH nije moguća bez njene rekonstrukcije u pravcu modernog i građanskog društva u kome će biti itekako zaštićena i sva kolektivna prava. Naravno i ona nacionalna, ali to ne smije i ne može biti jedini model.
Svako malo svjedočimo krsnim slavama policije, vojnih jedinica u sklopu Oružanih snaga BiH i općina u bh. entitetu RS na kojima svećenici blagosiljaju prostorije i prisutne političare. Sada smo svjedočili i nesvakidašnjem prizoru iz Mostara, gdje je prilikom otvaranja objekta Hrvatskih pošta Mostar, prisustvovao i svećenik koji je blagosiljao objekt što je izazvalo nevjericu kod mnogih građana. Zanimljivo, činu blagosiljanja prostorija javne ustanove u Mostaru uz lidera HDZ-a BiH bio je i lider SDP-a BiH Nermin Nikšić koji je do sada uvijek isticao važnost principa sekularne države, sekularizma i jednakosti svih građana Bosne i Hercegovine. Kako objasniti to što rade bivši komunisti Čović i Dodik i je li BiH sekularna država samo na papiru?
-Mnogo toga je u BiH „smo na papiru“… pa i sekularna država. U društvu, koje pati od „sindroma malih razlika“, religija je jedina velika „razdjelnica“ i zato je toliko važna, pa možda čak i presudna! Njenim korištenjem (i gdje treba i gdje ne treba) zapravo se šalju poruke „šta je čije“.
No, to je brak iz obostranog interesa i fino ugođena mašinerija, koja se se godinama „podmazuje“.
To nas opet vraća na superetnički model demokratije u BiH u kome religijske zajednice imaju vrlo važnu ulogu kao bitan dio nacionalnog identiteta tri naroda. Religiju nikako ne treba ograničiti na crkve i džamije kao iz vremena tvrdog komunizma, ali bi jedna sekularna država (barem u načelu) morala pokazati više senzibilnosti za druge i drugačije.
Što se pak tiče Nikšića, on samo nastoji da prebrodi mandat „slučajnog premijera“ bez puno turbulencija. Pragmatičan je i jasno mu je da je bez obzira na funkciju, koju obavlja u vladajućoj koaliciji „manji partner“, koji ne treba previše da talasa. Tako se i ponaša. Uredno se pojavi…odradi ono što se od njega očekuje i malo pričeka da se „smiri frka“. Sve ide u rok službe! Dobro bi bilo znati šta o tome misle, njegovi – mahom sekularni glasači.
(Slobodna Bosna)
