Postoje li alternative za plastiku?

Svojstva plastike čine je idealnim materijalom za višestruku upotrebu, od elektronike, automobilske industrije i poljoprivrede do medicine.

Ali vjerovatno – samo pogledajte u bilo kojem supermarketu – možete zamisliti koja je njegova najraširenija primjena: ambalaža, koja čini oko 40,5 % svega što se proizvodi samo u Europi.

Ovaj sveprisutni polimer predstavlja dva glavna problema: dolazi iz nafte, neobnovljivog izvora, i ima ogroman utjecaj na okoliš i zdravlje.

Da li je plastika jedina opcija? Zar ne postoje drugi održiviji materijali za pakovanje?

Zahvaljujući nauci, odgovor je da. Jedna od alternativa koja se trenutno istražuje su kompostabilni materijali iz organskog otpada, koji također mogu poboljšati očuvanje proizvoda. Na Universitat Politècnica de València, na primjer, za pakovanje suncokretovog ulja koristili su otpad od vina i badema.

U slučaju ambalaže za hranu, reciklaža ne predstavlja izvodljivo rješenje jer se neki sastoje od do šest slojeva različitih materijala, kao kod tetrabrika, te zbog toga što mogu sadržavati ostatke hrane i zagađivače koji sprječavaju njihovu ponovnu upotrebu s istim kraj.

Među bioplastikom, najperspektivnije su biobazirane – dobivene iz obnovljivih izvora kao što su kukuruz, šećerna trska i celuloza – i biorazgradive. Međutim, cijena i teškoća njihove proizvodnje, kao i poljoprivredna, socijalna i ekološka ograničenja pokretanja velikih plantaža, predstavljaju važne prepreke njihovoj mogućnosti da u potpunosti zamjene konvencionalne.

Korištenje organskog urbanog otpada i otpada iz poljoprivredno-prehrambene industrije eliminira potrebu za zauzimanjem ogromnih površina zemlje uz promicanje cirkularne ekonomije. Njegova transformacija u bioplastiku vrši se u biorafinerijama, objektima u kojima se proizvode i drugi proizvodi kao što su biogoriva, hrana za životinje i antioksidansi.

Dvije od sirovina za ove fabrike su ulje i životinjske masti koje se uglavnom proizvode u prehrambenoj industriji, restoranima i kućanstvima. Neke bakterije imaju sposobnost da ih razgrade i pretvore u bioplastiku, između ostalih tvari.

Mikroorganizmi su toliko nevjerovatni da isto mogu učiniti i sa zarobljenim ugljičnim dioksidom iz atmosfere, smanjujući njegovu koncentraciju u procesu kako bi ublažili klimatske promjene.

Posljednjih godina provode se mjere za smanjenje potrošnje plastike i količine toksičnih tvari koje ona sadrži te povećanje stope recikliranja, ali ima još mnogo toga da se uradi. Zbog toga zemlje pregovaraju o globalnom sporazumu o okončanju zagađenja koje oni uzrokuju.

Davanje poticaja proizvodnji alternativnih materijala nesumnjivo će pomoći da se spriječi predviđanja koja procjenjuju da će se 2025. godine ispuniti 445,25 miliona tona ovog polimera dobivenog iz nafte koji nam čini život lakšim i kompliciranijim.