Na današnji dan, prije 39 godina, u Sarajevu su počele 14. Zimske olimpijske igre. Glavni grad Bosne i Hercegovine od 8. do 19. februara 1984. bio je domaćin tada najveće sportske manifestacije u svijetu.
Sarajevo je te 1984. ugostilo najbolje takmičare u zimskim sportovima.
To su bile prve Olimpijske igre u jednoj državi socijalizma i prve za mandata pokojnog Juana Antonia Samarancha (umro 2010. u Barceloni), velikog prijatelja Bosne i Hercegovine.
Festival mladosti i sporta, kako su ga mnogi nazivali u svijetu, ušao je u historiju olimpijskog pokreta. Ne samo po mnogim rekordima koji su zabilježeni na takmičenjima, već i prema onima koji su postignuti mnogo prije istinskog početka prvih Zimskih olimpijskih igara održanih u ovom dijelu Europe.
Godinu dana prije svečanog ZOI-ja izgrađeni su svi potrebni objekti za njihovo održavanje. Ukupno je realizirano 167 glavnih i više od 400 pomoćnih projekata.
Kada je stigla vijest da je Sarajevo dobilo organizaciju – za učešće prijavile su se reprezentacije 49 olimpijskih nacionalnih komiteta, što je bio do tada rekordan broj u historiji zimskih olimpijskih igara.
U Sarajevo je stigao i rekordan broj učesnika – sportista i njihovih pratilaca – više od 2.500 osoba.
Glavni grad Bosne i Hercegovine domaćinstvo je dobio poslije velike borbe s japanskim Saporom. Na takmičenju je učestvovalo 998 muškaraca i 274 žene.
Olimpijski program proširen na 49 događaja. Zimska olimpijska porodica dobila je pet novih članova – Monako, Portoriko, Djevičanska Ostrva, Egipat i Senegal.
Domaćin takmičenja na Zimskim olimpijskim igrama su bili Bjelašnica, Jahorina, Igman i Trebević, kao i grad Sarajevo.
Dodjela medalja je organizirana na platou ispred Skenderije, a Olimpijske igre u Sarajevu 1984. su bile najbolje organizirane igre do tada.
Borilišta u gradu: Stadion Koševo – ceremonija otvaranja, Ledena dvorana Zetra – umjetničko klizanje, hokej na ledu, ceremonija zatvaranja, Klizalište Zetra – brzo klizanje, Skenderija – hokej na ledu.
Borilišta na planinama: Bjelašnica – muško alpsko skijanje, Jahorina – žensko alpsko skijanje, Igman, Veliko Polje – skijaško trčanje, nordijska kombinacija, biatlon, Trebević – bob, sankanje.
Naravno, sarajevska Olimpijada je tada postala pokretač razvoja zimsko–sportskog i kontinentalnog turizma u regionu.
Najuspješniji su, skoro prema tradiciji bili sportisti iz SSSR-a sa 25 medalja (6 zlatnih, 10 srebrenih, 9 brončanih) i Istočne Njemačke sa jednom manje, ali i više sovojenih zlata (9, 9, 6).
Odlični su bili i Finci, ali je za sve nas najvažniji događaj bio veleslalom muškaraca 14. februara. Na taj dan tadašnja Jugoslavija osvojila je jednu medalju.
Jure Franko, bivši slovenski skijaš i jugoslavenski reprezentativac u alpskom skijanju, je osvojio srebrnu medalju u veleslalomu.
Agresija na BiH
Nažalost, osam godina kasnije olimpijski grad i njegovi brojni olimpijski objekti razoreni su u opsadi i danonoćnim granatiranjima srpskih vojnih, paravojnih i policijskih snaga.
Olimpijska bob staza na Trebeviću, skakaonice na Igmanu, Olimpijski muzej, dvorana Zetra u Sarajevu, hoteli i kompletan vertikalni skijaški transport na Bjelašnici i Igmanu uništeni su, zapanjeni ili devastirani u ratnom periodu od 1992. do 1995. godine.
U godinama nakon rata obnovljeno je nekoliko olimpijskih simbola Sarajeva, poput Zetre, većeg dijela vertikalnog transporta za skijaše na Bjelašnici i Igmanu, no na obnovu čeka još nekolicina njih.
Bob staza i skakaonice na Igmanu još jedno vrijeme morat će pričekati na eventualnu rekonstrukciju.
(Radiosarajevo.ba)
