Dugo su bile nepravedno zanemarene, često proglašavane neprivlačnim povrćem, ali prokulice se danas sve češće vraćaju u preporuke nutricionista.
Razlog za to leži u njihovom bogatom sastavu i brojnim koristima koje mogu imati za organizam kada se redovno konzumiraju.
Ovo povrće pripada porodici kupusnjača i sadrži niz hranjivih tvari koje podržavaju opće zdravlje. Posebno se ističu spojevi koji pomažu tijelu da se lakše nosi s upalnim procesima i svakodnevnim opterećenjima.
Saveznik srca i krvnih sudova
Nutricionisti ističu da redovan unos prokulica može imati pozitivan učinak na kardiovaskularni sistem. Njihovi prirodni zaštitni spojevi pomažu očuvanju elastičnosti krvnih sudova, a mogu doprinijeti i regulaciji krvnog pritiska te masnoća u krvi. Time se smanjuje opterećenje srca i rizik od dugoročnih komplikacija.
Osim toga, sastojci prisutni u prokulicama pomažu u smanjenju oksidativnih oštećenja u organizmu, što je jedan od faktora povezanih s razvojem srčanih oboljenja.
Podrška zdravlju kostiju
Prokulice su dobar izbor i za one koji žele ojačati koštani sistem. Sadrže vitamin K, koji je neophodan za pravilno vezivanje minerala u kostima i očuvanje njihove čvrstoće. U manjoj mjeri prisutni su i minerali poput magnezija i fosfora, koji dodatno doprinose zdravlju skeleta.
Zbog toga se često preporučuju kao dio prehrane osobama koje žele očuvati gustoću kostiju, naročito u kasnijim godinama.
Pomoć pri kontroli tjelesne težine
Još jedna prednost prokulica je njihova niska energetska vrijednost u kombinaciji s visokim udjelom vlakana. Takav sastav doprinosi dužem osjećaju sitosti nakon obroka, što može pomoći u smanjenju nepotrebnih međuobroka i lakšoj kontroli unosa hrane tokom dana.
Zbog toga su čest izbor u planovima prehrane usmjerenim na postepeno i zdravo mršavljenje.
Kako ih uvrstiti u jelovnik
Prokulice se mogu pripremati na brojne načine – pečene u rerni s malo maslinovog ulja, kratko propržene s lukom i bijelim lukom ili dodane toplim salatama i prilozima. Važno je ne prekuhavati ih, jer se tada gube okus i dio hranjivih tvari.
Osobama koje nisu navikle na veći unos vlakana savjetuje se da počnu s manjim količinama. Optimalna učestalost konzumacije je dva do tri puta sedmično, uz porciju veličine jedne šolje.
(mostarski.ba)
