Sindikat pravosuđa nije iznenađen činjenicom da plata uposlenicima pravosuđa nije isplaćena na vrijeme kad i drugim budžetskim korisnicima, pa postavljamo pitanje Vladi HNK i nadležnom ministarstvu: zašto plate nisu isplaćene uposlenicima pravosuđa? Je li to kazna koju radnici trpe radi borbe za svoja prava?, saopšteno je iz ovoga sindikata.
U nastavku saopštenje sindikata prenosimo u cjelosti:
Do kada će Vlada HNK voditi ovakav socijalni dijalog“ s radnicima? Pitamo se šta se podrazumijeva pod terminom “socijalni dijalog” i šta se krije iza jednostrane odluke da se usvoje naknade koje će stupiti na snagu kad se prekine sa štrajkom? Šta je sljedeće na redu, koja vrsta “kazne”, “upute”, “naređenja”?
Od 7. rujna zaposlenici pravosuđa Hercegovačko-neretvanskog kantona vode borbu koju nikada nisu željeli voditi. Već 35 dana traje naša agonija, a iza svakog tog dana stoje ljudi, njihove obitelji, neisplaćene plaće, neplaćene obveze i goli strah za egzistenciju. Najviše boli spoznaja da se naš glas čuje tek kada stanemo, a ni tada ne dobivamo odgovor kakav zaslužujemo.
Umjesto pregovora koji bi vodili sigurnom i trajnom rješenju, radnicima se nude odluke kao uvjet za prekid štrajka. No, može li se od ljudi tražiti da odustanu od borbe za vlastitu egzistenciju u zamjenu za rješenja za koja strahuju da ih sutra neće štititi?
Borba za pravedne plaće i dostojanstvo: Radnici ne traže milostinju ni privilegije, nego adekvatne plaće, pravedno vrednovanje rada i materijalnu sigurnost. Tražimo da naša prava i primanja budu uređeni na pouzdan način, kako ne bismo ovisili o odlukama od danas do sutra.
Gdje je odgovornost Vlade? Zašto nema stvarnog dijaloga koji bi doveo do dogovora o plaćama i uvjetima rada? Zašto ljudi koji godinama doprinose funkcioniranju pravosuđa moraju provoditi dane u neizvjesnosti, pitajući se kako će prehraniti obitelji i koliko još mogu izdržati?
Poziv građanima na solidarnost: Razumijemo građane koji čekaju na ostvarivanje svojih prava, njihov umor i razočaranje. Ali molimo ih da pogledaju i drugu stranu ove priče. Građani koji čekaju pravdu i radnici koji traže dostojanstven položaj i pravednu plaću nisu neprijatelji.
Razumijemo građane koji čekaju da ostvare svoja prava. Razumijemo njihovu ljutnju, razočaranje i umor. Ali molimo ih da pogledaju i drugu stranu ove priče.
Nemojmo okretati ljude jedne protiv drugih. Nemojmo dozvoliti da gnjev zbog neriješenih problema padne na leđa radnika koji se i sami bore za svoja prava. Građani koji čekaju pravdu i radnici koji traže dostojanstven položaj nisu neprijatelji. I jedni i drugi zaslužuju da budu saslušan.
35 dana nije samo broj – to je 35 dana brige, odricanja i neizvjesnosti.
Danas ne tražimo sažaljenje, nego ljudskost. Ne tražimo sukob, nego ozbiljne pregovore, pošteno vrednovanje našeg rada i trajno rješenje.
Pravosuđe nisu samo zakoni, sudnice i predmeti – pravosuđe su ljudi. Ljudi koji čuvaju dostojanstvo institucija moraju imati osiguranu egzistenciju i dostojanstvo u vlastitom domu. Tražimo pravednost. Ne tražimo sukob. Tražimo ozbiljne pregovore i trajno rješenje. Vrijeme je da se prestane čekati. Vrijeme je da se počne razgovarati. Vrijeme je da se pronađe rješenje koje neće samo prekinuti štrajk, nego riješiti problem zbog kojeg je štrajk počeo i koji se decenijama gura pod tepih.
(Mostarski.ba)
