Šta je narkolepsija i kako prepoznati ovaj poremećaj ?

Tokom posljednjih 160 godina narkolepsija je prešla put od teško prepoznatljive i neizlječive do one koja se lako dijagnosticira i za koju postoje lijekovi.
Spavanje je dio našeg života. Tokom spavanja se odmaramo i fizički i psihički. Tokom budnog stanja postupno se narušava fiziološka ravnoteža u organizmu pa je san nužan kako bi se ta ravnoteža ponovno uspostavila. Narkolepsija je primarni poremećaj spavanja koji se karakterizira spontanim padanjem u san.

Kako definisati narkolepsiju?

Najčešći i najbolji primjer pretjerane pospanosti jest bolest narkolepsija. Prvi ju je opisao francuski ljekar dr. Jean Baptiste Edouard Gélineau 1860. godine. Nazvao ju je „narkolepsia“, od grčkih riječi „narkos“ (san) i „lepsis“ (zgrabiti).

Tokom godina, bolest je od gotovo nepoznatog fenomena postala prepoznatljiv poremećaj s razvijenim dijagnostičkim i terapijskim pristupima. Lijekovi često značajno ublažavaju simptome narkolepsije. Također, riječ je o jednoj od rijetkih bolesti kod koje je medicina otkrila patofiziološki mehanizam nastanka.

Koji su ključni simptomi narkolepsije?

Narkolepsija uključuje više simptoma:

Pretjerana dnevna pospanost – osobe su stalno umorne, a osjećaj potrebe za snom može biti toliko snažan kao da nisu spavale tri dana.

Napadi spavanja – osoba može zaspati iznenada, u neobičnim situacijama: tokom poslovnog razgovora, ispred semafora, za vrijeme jela (glava može pasti u tanjur).

Katapleksija – iznenadan i potpun gubitak mišićnog tonusa u svim mišićima osim onih za disanje i pokretanje očiju. Obično je izazvana emocijama – srećom, uzbuđenjem ili iznenađenjem.

Halucinacije pri uspavljivanju ili buđenju – bolesnici mogu vidjeti snove i stvarni svijet istovremeno. Slike sna i stvarnosti se preklapaju, što izaziva zbunjenost i osjećaj gubitka orijentacije.

Paraliza sna i ciklus spavanja
Još jedan čest simptom narkolepsije je paraliza sna. To je osjećaj nepokretnosti pri buđenju ili uspavljivanju, kada osoba ne može pomaknuti nijedan mišić, iako je potpuno svjesna.

Ovi simptomi povezani su s nepravilnostima u REM fazi sna (fazi brzih pokreta očiju), koja je odgovorna za sanjanje. Uobičajeno, REM faza započinje otprilike 90 minuta nakon što osoba zaspi. No, kod osoba s narkolepsijom REM faza započinje gotovo odmah nakon što zaspu, a može se dogoditi i tokom budnog stanja.

Zbog toga se mnogi simptomi narkolepsije, poput katapleksije, halucinacija i paralize sna, povezuju s poremećajem prijelaza između stanja budnosti i REM sna.

Uzroci narkolepsije
Najčešći oblik narkolepsije je narkolepsija tipa 1, koja je povezana s gubitkom neurona koji proizvode neuropeptid hipokretin (poznat i kao oreksin). Hipokretin je tvar u mozgu odgovorna za održavanje budnosti i regulaciju REM sna.

Pretpostavlja se da imunološki sistem pogrešno napada i uništava ove neurone – riječ je o autoimunom procesu. Također, neki slučajevi narkolepsije mogu se pojaviti nakon virusne infekcije (npr. gripe), te kod osoba s određenom genetskom predispozicijom (određeni HLA tipovi).

Kako se narkolepsija dijagnosticira?

Dijagnosticiranje narkolepsije zahtijeva posebne metode ispitivanja. Nakon detaljnog razgovora i procjene simptoma, pacijent se upućuje na polisomnografiju – cjelonoćno snimanje moždanih valova, pokreta očiju, mišićne aktivnosti i disanja tijekom sna.

Sljedeći korak je MSLT test (test višestrukog uspavljivanja tokom dana), koji mjeri koliko brzo osoba zaspi u mirnom okruženju. Kod osoba s narkolepsijom, san dolazi vrlo brzo i REM faza se pojavljuje ranije nego što je normalno.

Može li se narkolepsija izliječiti?

Narkolepsija se ne može izliječiti, ali se može uspješno kontrolisati. Liječenje uključuje:

Medikamentoznu terapiju: stimulansi za poboljšanje budnosti, antidepresivi za smanjenje katapleksije, te lijekovi koji produžuju trajanje sna tokom noći.
Higijenu sna: redovno vrijeme odlaska na spavanje i buđenja, izbjegavanje alkohola i teške hrane prije sna.
Planirane dnevne drijemeže: kratki odmori tokom dana pomažu u smanjenju dnevne pospanosti.

(Agencije)