Medžlis Islamske zajednice Čapljina i Džematski odbor Bivolje Brdo organizuju obilježavanje 33. godišnjice ubistva 12 Bošnjaka u sklopu manifestacije “Dani sjećanja – da se ne zaboravi”, u 19:00 sati.
Radi se o najmasovnijom zločinu nad Bošnjacima koji se desio južno od Mostara od strane HVO-a u HV-a. Ovaj događaj je u Haškom tribunalu potvrđen i okarakterisan kao zločin, te je uvršten u presudu za udruženi zločinački poduhvat koji je imao cilj etničkog čišćenja južnog dijela Hercegovine.
Dvanaest ljudi na jami rudnika boksita izgubili su svoje živote, braneći svoju zemlju i svoju vjeru. Njihova tijela su spaljena, a kasnije ekshumirana i ukopana u harem.
Njihova imena su: Rahimić Ibro, Trbonja Ibro, Trbonja Bećir, Mrgan Hilmo, Elezović Džemal, Ćiber Nijaz, Torlo Ahmet, Mrgan Bećir, Torlo Mustafa, Šoše Halil, Đonko Safet, Đonko Mustafa.
U ovome historijskom događaju Adem ef. Šuta, glavni imam MIZ Čapljina je napisao emotivan osvrt kojeg prenosimo u cjelosti:
Na Bivoljem Brdu 16.7. 1993, godine zločinci (pripadnici HVO i HV) udruženim zločinačkim poduhvatom čitavo čovječanstvo ubiše i spališe 12 puta.
“Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao“ (El-Ma'ide: 32). U Božijem redu stvari na Bivoljem Brdu 16.07.93 ’godine zločinci (pripadnici HVO i HV) kompletno čovječanstvo ubili su 12 puta,..
Dva Ibra i dva Bećira, Halil, Safet, Hilmo, Džemal, Ahmet, Nijaz i dvojica Mustafa.
Ibro – otac naroda. Ibrahim, a.s., je na lomaču bačen, zato što je Halil bio – vjeran i prijatelj svima.
Bećir – Bekir – prvjenac, prvo dijete, prva proljetna kiša. Vi ste prvi narod Domovine , vi ste kao prva proljetna kiša, kiša kojoj se svi raduju, kao roditelji prvom djetetu.
Safet – najbolji dio, elita, jezgro, srž. Vi ste elita Bosne i Hercegovine, njena duša, srž.
Mustafa – odabran, odlikovan. Odabrani ste i odlikovani.
Hilmo – blag, obazriv, strpljiv. Vatra je bila hladna i blaga Ibrahimu, a.s. , a Allah zna samo kakva je Hilmi bila! Jesmo li mi vatra ili blagost jedni drugima, recimo to pred blagim, pred Hilmom.
Džemal – ljepota. Koliko lijepoga u našim životima ima, odgovorimo lijepom – Džemalu.
Ahmet – stalno zahvalan Bogu. Jesmo li od zahvalnih robova Gospodaru – Ahmetu recimo!
Nijaz – želja, molba, obećanje. Kakve su naše želje, kome molbe upućujemo i koja obećanja ćemo dati njima – sebi?
“Gospodaru sačuvaj nas lijenosti i nemoći”, dova je s kojom Bošnjaci treba da žive svaki dan. Adem ef. Šuta
(Mostarski.ba)
