Teravih-namaz s hatmom – razlog zbog kojeg se posjećuje Mostar u ramazanu

Manifestacija “Ramazan u Mostaru” predstavlja već četvrtu godinu vrlo uspješnu praksu saradnje lokalne vlasti, Islamske zajednice i kulturnih institucija koja se može preslikati i u druge bosanskohercegovačke gradove.

Kroz sadržaje Manifestacije afirmiraju se duhovne, kulturne, umjetničke i univerzalne vrijednosti.

Mostar je dugo imao epitet grada znanja, uleme, hafiza, književnika i pjesnika.

Tradicija klanjanja teravije hatmom bila je poznata u Mostaru prije Drugog svjetskog rata. Ta praksa je nakratko obnovljena prije 20 godina.

Tim povodom razgovarali smo s kurr-hafizom dr. Dževadom Gološom, imamo Tabačice džamije, koji već drugu godinu klanja teraviju s hatmom.

“Praksa klanjanja teravih-namaza hatmom u Mostaru je obnovljena 2002. godine u Ćejvan Ćehajinoj džamije. Naredne godine smo ja i hafiz Abaza klanjali u Koskin Mehmed-pašinoj džamiji. Naredne godine sam bio sam imam džuz teravije u ovoj džamiji”, kaže za Mostarski.ba hafiz Gološ.

Godine 2015. teravih-namaz sa hatmom u istoj džamiji su predvodila četvorica mladih hafiza, tri svršenika Karađoz-begove medrese i jedan iz Turske: Suad Godušević, Aziz Makan, Jusuf Bećoja i Ahmed Arif Akbaba iz Turske.

“Bez obzirom što džuz teravija traje oko 90 minuta odziv je odličan što pokazuje opravdanost ovakve aktivnosti. Posebno me raduje prisustvo mladih na teraviji i dolazak mnogbrojnih vjernika iz drugih bosanskohercegovačkih gradova koji se odlučuju da Mostar upravo posjete u ramazanu i dođu na teraviju u Tabačicu.. U zadnjoj trećini ramazana imamo i noćni namaz s početkom u 23:00 sata”, dodaje hafiz Gološ.

Poznati mostarski hafiz Ahmed ef. Makeljić je 11. februara 1898. godine na teraviji u Koski Mehmed-pašinoj džamiji proučio cijeli Kur’an. Tada je za njim klanjalo 138 osoba, a teravija je trajala do sehura. Čak su i neki vjernici iz Sarajeva organizovano došli na tu teraviju jer je bila unaprijed najavljena.

Hafiz Makeljić, čije su učenje pratila i kontrolisala dvojica hafiza koji su sjedili u minberu, proučio je cijeli Kur’an, a da se nijedanput nije pogriješio. O ovom događaju pisao je Hivzija Hasandedić, a imamo i pisani trag iz lista Bošnjak.

Dok je trajala teravija, ljudi su izlazili odmoriti, piti kahvu. I opet bi stigli na isti rekat. Teravija je završena do sehura. Čak su i neki muslimani iz Sarajeva išli na tu teraviju, pošto je bila unaprijed najavljena. Taj teravih namaz je trajao deset sahata.

Hfz. Ahmed ef. Makeljić rodio se u Mostaru polovinom devetnaestog stoljeća. U Mostaru je završio mekteb, hifz i medresu.

Bio je više godina imam Tere Jahja džamije na Carini.

U listu Bošnjak nalazimo originalne izvještaje o ovom neobičnom događaju. Najprije je u sedmičnom izdanju 11. februara 1898. godine najavljeno da će hadži Hafiz Ahmed ef. Makeljić klanjati teraviju sa hatmom (cijelu hatmu na jednoj teraviji) petnaestu i dvadeset sedmu noć ramazana u Koski Mehmed-pašinoj džamiji.

Četiri broja kasnije, odnosno mjesec dana poslije, list Bošnjak je objavio vijest da se to zaista i desilo.

Za hafiza Makeljića veže se i predanje koje je zabilježio Alija Nametak kako je hafiz došao na ideju da klanja teravih namaz jednom hatmom.

U romansiranom prikazu te zgode kaže se da je Ahmed-efendija hifz u mladosti naučio, ali se poslije toga odao baštovanstvu, pa je mnogo Kur’ana zaboravio. Kada je u poznijim godinama otišao na hadžiluk cijelu godinu dana proveo je u Mekki.

Klanjajući teraviju za jednim hafizom pored Kabe primijetio je da taj hafiz svaku noć na teraviji prouči po jedan džuz iz Kur’ana tako da je do kraja ramazana proučio cijelu hatmu.

Ahmed efendija tada je zamolio Dragog Allaha riječima: “Ja Rabbi, koji si dao ovome čovjeku da hatmom klanja teraviju daj i meni.” Nakon toga obnovio je svoj hifz, pa je u Mostaru dva ramazana klanjao teraviju hatmom: jednom u Ričini, a jednom u Donjoj čaršiji.

Hafiz Makeljić, kako navodi Hivzija Hasandedić, je 1898. godine išao u Meku i hadž obavio. Međutim, među izvještajima o putovanjima naših hadžija u Meku i Medinu hafiza Makeljića nalazimo i 1901, 1902 godine.

Teravija sa hatmom se klanja i u Sarajevu i Tuzli.

(Mostarski.ba)