Ističući važnost sjećanja na Stari most u Mostaru kao na volšebnu građevinu i kulturno-civilizacijsko blago u pravom smislu te riječi, prisjećamo se soneta Tarih za Stari most u Mostaru velikog bošnjačkog i bosanskohercegovačkog poete Skendera Kulenovića.
TARIH
Rat il stoglav satrap il zmaj zemljotresa
sruše sve do zvijezda, i nebo se jada.
Ti miran i savit preko mrakobjesâ,
ljude i rijeku puštaš ušću nada.
Hoće da premosti tebe u svom svijetu
slikar opsjednuti, pa u posla pola
dođe mu da baci u rijeku paletu,
srdit sklapa štake – sve skelet i smola!
Mjesec novorođen kad krene da pređe
s ove međe nebu do one mu međe,
tvojim bijelim skokom htio bi da skoči.
Ja, tvoj neimar, kad skidahu ti skele,
zažmirih i pobjegoh od zamisli smjele.
Kad čuh glas, orosiše mrtve mi se oči.
Skender Kulenović, Pjesme, Ponornica, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 205.
