U Centru za kulturu otvorena izložba o životu i djelu Osmana Đikića

Otvaranje izložbe o životu i djelu Osmana Đikića upriličeno je danas u Centru za kulturu Mostar, u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture (BZK) Preporod.

Na ovaj način se obilježava 110. godišnjica smrti književnika koji je preminuo 30.3. 1912. godine, a koji je ujedno bio i sekretar Gajreta, društva čiji je formalno-pravni nasljednik Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“.

Viša kustosica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH i autorica izložbe „110 godina od smrti Osmana Đikića” Đana Kukić rekla je kako se u saradnji „Preporodom” odlučila organizirati ovu izložbu jer slične izložba nije bila već dugo vremena.

“O Osmanu Đikiću jednostavno u arhivu Muzeja nema nijedan originalni dokument koje se tiče njegove ostavštine. S timom ljudi, u relativno kratkom razdoblju, sam uspjela nabaviti skeniranu građu koja sadrži rukopise, naslovnice časopisa, fotografije iz nekoliko arhiva”, rekla je Kukić.

Ona navodi da je prikupljena građa bila “razbacana” između pet institucija (Arhiva BiH, Arhiva Gazi Husrev-begove biblioteke, Arhiva Hercegovine, Muzeja Hercegovine i Arhiva Brčkog).

“Na osnovu te građe je napravljena ova izložba koja je ujedno i edukativnog karaktera, posebno usmjerena na srednjoškolce, ali i za ostale koji mogu vidjeti interesantne detalje iz književnikovog života. Izložba je premijerno predstavljena u Mostaru, rodnom gradu Osmana Đikića i ja sam ponosna što će Mostarke i Mostarci moći vidjeti ovu izložbu i naučiti nešto novo”, rekla je Kukić.

 

Predsjednik „Preporoda” prof.dr. Sanjin Kodrić rekao je kako su iz Preporoda inicirali ovu izložbu, zajedno s Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, jer je Đikić kao osoba vezan uz institucionalnu istoriju BZK-a ali i da je zaboravljen.

“Đikić je autor koji je u našoj kulturnoj i društvenoj zbilji danas mogu reći poprilično zaboravljen, potisnut. Ja vjerujem i bojim se da dobar dio Mostaraca ne zna ko je zapravo Osman Đikić i da mnogi od njih prolazeći pored njegovog turbeta u centralnoj mostarskoj ulici zapravo ne znaju o čijem se turbetu radi. Mi zapravo Đikića hoćemo vratiti u ono što je naša kulturna savremenost kao jednu vrijednost naše kulturne prošlosti, njegovom djelu hoćemo udahnuti novi život i pokazati ono što je u njegovom djelu tajno tim prije što je Đikić autor koji u našoj književnoj ali i uopće u kulturnoj istoriji ima važnu ulogu”, istakao je Kodrić.

On navodi da je važno poznavati društvene i političke okolnosti kako bi se na pravi način razumjelo Đikićevo  djelovanje.

“Moramo kazati vrijeme Đikićeva djelovanja je vrijeme velikih društvenih i političkih čak i ideoloških izazova u našem kontekstu i ti izazovi također na neki način ostavili su trag u Đikićevom djelovanju. Tu posebno mislim na takozvani proces nacionaliziranja Muslimana što danas nažalost predstavlja jedan od problema u percepciji Đikićevog djela. Međutim mi i ovom izložbom želimo afirmisati Đikića i ukazati na nužnost ispravnog razumijevanja društvenih, političkih ideoloških i ukupnih istorijskih okolnosti u kojima je autor djelovao kako bismo i ono što mi danas smatramo identitetskim lutanjima mogli na pravi način razumjeti i na pravi način objasniti te na taj način Đikiću u našoj kulturi i našem društvu dati onu ulogu i ono mjesto koje njemu po svemu ostalom pripada”, rekao je Kodrić.

Osman Đikić, rođeni Mostarac, bio je poznati bosanskohercegovački pjesnik i dramatičar. Njegovo pjesništvo bilo je sentimentalno i metaforično, sa elementima ljubavi, domoljublja i religije. Svoje pjesme prvo je objavljivao u novinama kao što su: Behar, Bosanska vila i Zora.

Osman Đikić rođen je 6. januara 1879. godine u Mostaru, gdje je završio osnovno obrazovanje. Nakon toga upisuje mostarsku gimnaziju, iz koje je isključen 1898. godine od strane austrougarskih vlasti zbog nacionalno-političkog angažmana i podrške srpskoj crkvenoj i obrazovnoj autonomiji. Školovanje nastavlja u Istanbulu, gdje završava gimnaziju, dok u Beogradu (1900–1903) završava trgovačku akademiju. Tokom službenog boravka u Brčkom 1904. godine upoznao je glumicu Zoru Mihajlović, koja je s jednom pozorišnom grupom gostovala u tom gradu, s kojom će jednogodišnju emotivnu vezu krunisati vjenčanjem 1905. godine u Malom Zvorniku. Upravo njoj posvetit će svoju poznatu pjesmu Đaurko mila.

Umro je 30. marta 1912. godine od tuberkuloze i sahranjen je u Mostaru. U haremu Karađoz-begove džamije i danas se nalazi njegovo turbe, izgrađeno u pseudomaurskom stilu, koje je 1936. godine projektirao Aleksandar Deroko, beogradski arhitekt i lični prijatelj Osmana Đikića. Turbe je dva puta rušeno, prvi put 1941. godine od strane ustaša, a drugi put 1992. od strane pripadnika HOS-a. Obnovljeno je 1998. godine, pise Biserje.ba

 

 

(Mostarski.ba)