U posljednjih pet godina porast broja stjenica u Hercegovini

Mostar i Hercegovina kao turističko središte teži da bude čist grad i grad koji se ne može dovesti u vezu sa najezdom miševa, žohara, stjenica ili bilo kojih drugih štetočina. U posljednje vrijeme, a podatci govore o zadnjih pet godina, u Mostaru i Hercegovini je porast pojavnosti stjenica, tačnije kućnih stjenica, koje su ljudski i životinjski nametnik.

Inače, u svijetu je stjeničavost, pojavnost stjenica, u porastu posljednjih deset i više godina.
Direktorica Društva za sanitarnu i ekološku zaštitu d.o.o. (DSEZ) Mostar, Božica Bošnjak kaže, kako je problematika stjenica povezana uglavnom sa pojavnosti stjenica u prevoznim sredstvima odnosno, autobusima, vozovima, avionima i brodovima.

„Pojavnost stjenica u Hercegovini tumačimo sa dolaskom turista iz cijelog svijeta. Raširenost putovanja i drugi faktori utječu na pasivan prenos stjenica a koje se nalaze u naborima prtaljaga i prevoznim sredstavima. Kada stjenica dođe na novo odredište, koristi sve mjere da se proširi u potrazi za hranom, a hrana je krv, ljudska ili životinjska“ rekla je Bošnjak.

Društvo DSEZ se bavi se provođenjem preventivnih mjera dezinfekcije, dezisekcije i deratizacije, sa sjedištem u Mostaru a djeluje na području cijele FBiH te u RS-u preko kooperanata.
Društvo se nalazi na adresi Blajburških žrtava bb Mostar, a broj telefona na koji ih možete kontaktirati je 036/370-205 ili 063/290-511.

Stjenice su beskrilni insekti, rasprostranjeni na svim kontinentima, uglavnom se nalaze na područjima sa umerenom klimom. Postoji više vrsta, tropska, golublja, lastavičja a nama najkarakterističnija i najbitnija je kućna stjenica.

„Stjenice su nametnici od javnozdravstvenog značaja zbog svojih karaketrrističnih uboda. Mogu prestavljati ozbiljan zdravstveni problem te proizvesti psihološki stres, pošto se hrane krvlju. Nemaju ulogu vektora, odnosno nisu prenosioci zaraznih bolesti. Imaju zdravstveno značenje zbog lokalnih kožih reakcija te mogućnosti pojave anemije kod ljudi prilikom dugog boravka u infestiranim područjima“ kaže Bošnjak.

Kožne reakcije su posljedica tvari koje se nalaze u slini koje injektira stjenica kod uboda domaćina. Kožne reakcije se javljaju u roku od 24 sata a kod nekih ljudi i nakon par dana.

„Radi se o jako otpornom insektu koji ima pet razvojnih stadija a koji traju šest sedmica. Životni vijek je šest do dvanaest mjeseci bez hrane, odnosno krvi. Obično su aktivne u periodu od 02:00 do 05:00 ujutro i tada napadaju. Hrane se pomoću dvije cjevčice, jednom injektiraju slinu, koja sadrži antikoagelanse i anestetik tako da domaćin ništa ne osjeća prilikom uboda, a drugom povlači krv“ objasnila je Bošnjak.

Istakla je kao se jako teško riješiti stjenica, a da kao pojednici možemo poduzeti mjere redovnim čišćenjem prostorija i vršenjem preventivnih mjera.

„Riješiti infestaciju stjenica, bez stručne pomoći, je skoro nemoguće! Jednim stručnim tretmanom je to nemoguće! Potrebno je više tretmana sa različitim preparatima. Zašto kažem da je potrebna stručna pomoć, jer smo se u svom dugogodišnjem radu susreli sa slučajevima da su ljudi pakušali sami da riješe problem. Kupovali su insekticide dezificijense, koji su jako otrovni, a koji dugotrajnim korištenjem više nanose štetu nego što se može riještiti problem infestacije. Djeluju tako da stvaraju otpornost kod stjenica i jačaju njen imunitet. Zato kažem bez stručne pomoći je skoro nemoguće suzbiti stjenice. Preparati koje mi koristimo, ne djeluju samo da bi se suzbila i otjerala stjenica, već da bi se zaštitio tretirani prostor od moguće nove infestacije stjenicama“ dodala je Bošnjak.
Posebno se osvrnula na problem nepovjerenja ljujdi prema osobama koje provode mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije (DDD).

„Ljudi trebaju vjerovati ovlaštenim osobama, izvođačima DDD mjera. Učinkovitost postupka se može postići jedino stopostotnim povjerenjem između stranke i izvođača mjera. Radi se o skupom i dugotrajanom procesu. Kada kažem skupom, tu ne mislim samo na usluge izvođača DDD mjera, kod većih infestacija, ljudi su izbacivali namještaj, dizali podove. Potrebno je reagovati odmah čim se primjeti problem“ kaže ona.

Ističe kako nije sramota imati stjenice te da pojava stjenica nije usko povezana sa oskudicom, siromaštvom i zapuštenim prostorima.

„Postoje dvije grupe ljudi, prva grupa su oni koji su se prije susreli sa ovim problemom i oni koji u panici reaguju odmah, što je dobro. Druga grupa ljudi želi brzo i diskretno rješenje problema, pa iz jednog infestiranog stana prelaze u druge stanove i tako šire stjenice, te se tako stvara velika invazija stjenica“ navodi te na kraju poručuje strpljene, ne paničiti i 100 posto vjerovati izvođačima DDD mjera.

(Kiosk.ba)