Faris Zukić, teniski trener iz Mostara, magistar iz oblasti sporta i zdravlja, svoju karijeru nastavlja graditi u dalekoj Kini. Sa ovim angažmanom, Faris je postao ključna figura u razvoju mladih talenata u Kini. Faris Zukić nije sam u svojoj dalekoj avanturi, pridružio mu se i njegov dugogodišnji prijatelj i kolega iz Mostara, Toni Krešić.
Faris je sa zadovoljstvom izdvojio vrijeme da podijeli svoje iskustvo s portalom mostarski.ba, pokušavajući približiti situaciju kako izgleda rad i život u ovom dijelu svijeta. Svoje bogato trenersko iskustvo sticao je u Mostaru, u teniskoj porodici, gdje je uz oca počeo graditi temelje svoje strasti prema ovom sportu. Danas, kao glavni trener u akademiji s preko 600 djece i članova, Faris nastavlja svoju misiju u Kini, prenoseći svoje znanje i iskustvo na mlade nade. U razgovoru s nama, Faris je ispričao svoja iskustva i osvrnuo se na razlike u pristupu treniranju tenisa između Kine i njegove rodne Bosne i Hercegovine, te izazove s kojima se svakodnevno susreće.
Kako si došao na ideju da odeš u Kinu i tamo započneš s treniranjem djece?
Prije svega, NR Kina je veliko tržište, pogotovo u sportskom smislu. Edukovani i ambiciozni mladi ljudi ovdje imaju priliku za razvojem kako u sportskom tako i u životnom smislu. Tenis je trenutno u velikoj ekspanziji u Kini, gdje je kao sport uvršten i u škole te se nalazi u sklopu formalnog obrazovanja i donosi bodove i benefite za upis na Kineske univerzitete. Nakon mog prethodnog radnog angažmana u Kini, preciznije u gradu Fuzhou, provincija Fujian, imao sam mnogo ponuda da nastavim svoj trenerski put u ovoj zemlji. Ponude su stizale iz raznih provincija, gdje sam na kraju odlučio da na preporuku svog prethodnog menadžera dođem u grad Dongguan, provincija Guandong koja broji skoro 127 miliona stanovnika. To je najmnogoljudnija i po mišljenju većine najbolja provincija u ovoj državi koja se nalazi na samom jugu Kine. Postavljen sam na poziciju glavnog trenera u akademiji koja broji preko 600 djece i treninzi se obavljaju u teniskom centru koji ima 24 teniska terena. Akademija ima svoje ogranke na još 6 različitih lokacija u gradu, te sve skupa mislim da broji preko 3000 djece i takmičara. Kolega Toni i ja smo zaduženi za rad u akademiji s naprednijom djecom, dok ostali treneri, njih 30ak, rade s mlađim uzrastom i predtakmičarima.
Kako izgleda tvoj radni dan u Kini?
Što se tiče posla, moje radno vrijeme u akademiji je dvokratno. Radi se ujutro i poslijepodne u prosjeku nekih 5-6 h dnevno, iako to sve zavisi od ugovora koji ste potpisali i dogovorili. Moguće je raditi i manje i više od toga, tako da to zaista najviše zavisi od vas samih. Na primjer, moj kolega Toni Krešić, koji je stigao zajedno samnom i trenutno je glavni kondicijski trener, radi u prosjeku nekih 3-4 h dnevno što ostavlja mnogo prostora za putovanja, dodatne individualne treninge, lagodan život i slično.
Kakvi su izazovi bili prisutni pri prelasku iz tvoga prethodnog posla u ovaj novi poduhvat?
Kao mlada osoba sa svojih 30 godina, koja je jako rano počela da se bavi trenerskim poslom te uz svoj završen magisterij iz oblasti sporta i zdravlja u edukaciji, mogu reći da plovim u mirnim vodama. Na svoju veliku sreću imao sam priliku da stičem neophodno iskustvo u svom matičnom teniskom klubu “Mostar Stari Grad” gdje sam zajedno sa svojim ocem gradio prve igračke a zatim trenerske korake. Najveći izazov u Kini je taj gdje morate pokušati da shvatite mentalitet i kulturu ljudi u zemlji u koju dolazite te morate pažljivo da promatrate, osluškujete i analizirate pojedine stvari. Taj savjet bih podijelio sa svima, i smatram da je to jedan od najvećih izazova pogotovo na Dalekom istoku.
Koliko je bilo teško prilagoditi se novoj kulturi i jeziku u Kini? Kako komuniciraš sa svojim učenicima?
Prilagodba je prošla dosta lagano, jer sam već imao priliku da radim u ovoj zemlji i steknem određeno iskustvo. Međutim, za nekoga ko dolazi prvi put, sigurno će osjetiti neke poteškoće i prvih dana može biti teško da se navikne. Istina je da je jezik jako težak, te za lagodan život morate povremeno koristiti aplikacije za prevod. Treba biti spreman i na ograničen pristup internetu bez VPN-a, podešavanja i upoznavanje sa osnovnim aplikacijama za online beskontaktno plaćanje poput WeChat i Alipaya bez kojih je gotovo nemoguće živjeti ovdje. Mobitel je osnovno sredstvo, i koristimo ga za sve. Sa starijom djecom u većini slučajeva komuniciram na engleskom jeziku, dok s mlađom djecom koristimo svoje iskustvo i razne metode organizacije sata. Kvalitetna izvedba i demonstracija ključ su svega, a slika govori više nego hiljadu riječi. Ponekad u pomoć priskoče roditelji naših učenika ili u krajnjem slučaju koristimo uređaje za glasovno prevođenje koji veoma dobro funkcioniraju.
Kakva je razlika u pristupu treniranja tenisa između Kine tvoje rodne zemlje? Da li si primijetio neke specifične talente ili osobine kod kineske djece koje trenirate, a koje se razlikuju od onih koje si vidio u Mostaru?
Djeca u Kini su na mnogo većem motoričkom nivou u odnosu na našu djecu u BiH. To je lako uočljivo i tu bih pohvalio obrazovni sistem koji je u neku ruku jako težak i obiman, ali u ovom segmentu daje odlične rezultate. Kineska djeca su motorički jako pismena, i s njima se mnogo lakše upustiti u trenažni proces. Također, djeca kao i njihovi roditelji podnose veliku žrtvu gdje uz prenatrpan raspored u školi koja je mnogo zahtjevnija od naše i traje mnogo duže, te uz ljetni raspust koji traje samo 2 mjeseca, pronalaze vremena da svojoj djeci dovode na svakodnevne teniske i kondicijske treninge te mnoge druge društvene aktivnosti, pokušavajući da svojoj djeci obezbijede sigurnu i kvalitetnu budućnost. Njihov dan je jako težak i ispunjen do kasnih večernjih sati, pa se nekada i sam pitam kako postižu sve to. Sviraju muzičke instrumente, uče više stranih jezika, treniraju minimalno dva sporta i sigurno rade još mnogo toga.
Koje si najveće razlike primijetio u mentalitetu i pristupu tenisu između kineskih i bh. mladih igrača?
Pristup u treningu je veoma različit. Mislim da smo mi tu u prednosti. Po mom mišljenju, barem što se tiče tenisa. U Kini se pokušava trenirati količinski jako mnogo uz puno ponavljanja gdje se manje pažnje pridaje na tehničko-taktičke detalje. Moj osjećaj je takav da oni vjeruju da će uz puno rada i veliki broj ponavljanja uspjeti da postignu značajan rezultat. Međutim, smatram da postoje suštinske razlike između vježbanja i sportskog treninga. To su dvije različite stvari već po samoj definiciji. U BiH djeca se bolje snalaze u igri na poen. Strpljivi, snalažljivi i lukavi. Mi to volimo reći da znamo igrati na poen, i da ćemo uraditi sve da osvojimo poen uz parolu “snađi se”. Tako nam je u genetskom kodu od početka, gdje kod Kineza nedostaje takozvane “nepredvidive igre”, iznenađenja, boljeg razumijevanja strategije i slično. Također smatram da su naša djeca nekako tehnički bolja, mada je to vjerovatno zbog našeg pristupa u radu koji se značajno razlikuje u samom startu.
Kako vidiš budućnost svog projekta u Kini i koje su tvoje dugoročne ambicije?
Vidjećemo šta vrijeme donosi. Zaista mnogo je različitih opcija. Za sada sam fokusiran na rad u Akademiji i razvoj mladih igrača, prenošenje svog znanja i iskustva kako na djecu tako i na trenere koji rade u akademiji. Uskoro nam slijedi period školskog raspusta gdje nas čeka mnogo posla i puno radnog vremena, uz mnoge kampove i takmičenja. Očekujemo i znatno veći broj djece koji će nas posjetiti u tom periodu. Osnovni plan već je napravljen, te se lagano pripremamo za taj ljetnji dio. Poslije raspusta, fokus ćemo malo prebaciti na stručni kadar i pokušati uz razne tematske sastanke, video analize i rad na terenu da dođemo do zajedničkih i usaglašenih stavova u vezi razvoja mladih igrača.
Kako si se prilagodio životu u Kini izvan posla, poput hrane, slobodnog vremena i aktivnosti?
Svoje slobodno vrijeme koristimo za izlaske u grad, posjećujemo različite restorane, obilazimo razne coffee shopove i tržne centre. Vrijeme provodimo i u obližnjem fitness centru. Kada smo previše umorni od posla, trudimo se da vozimo bicikle i istražujemo okolicu kao i manje poznate ulice i lokacije u gradu. Također nastojimo i da putujemo i posjetimo obližnje gradove, koji su veoma atraktivni te se nalaze u neposrednoj blizini Dongguana. Sve to zajedno naš boravak ovdje čini interesantnim i ugodnijim. Istraživanje nepoznatog budi u nama jednu posebnu dozu sreće.
Koje bi savjete dao mladim ljudima koji razmišljaju o odlasku u inozemstvo kako bi pratili svoje snove i karijeru?
Svi smo različite individue. Neko je jako ambiciozan u poslu i želi da ostvari svoje ciljeve, dok je neko avanturističkog duha te voli da putuje i mijenja različite životne sredine. U mom poslu, Mostar je jako malo tržište, tako da sam osjetio priliku u Kini koja me u neku ruku i privlačila zbog svoje različite kulture i modernog načina života. Ako ostali vide istu priliku kao i mi, trebali bi da je iskoriste. Na kraju krajeva, uvijek se možemo vratiti kući, međutim propuštene prilike teško je nadoknaditi. Vrijeme leti i treba živjeti život punim plućima. Iskustva i osjećaji su suština svega.
Da li planiraš organizovati neke događaje ili teniske kampove u Mostaru kako bi promovisao svoj rad u Kini?
Svakako. Bilo je upita od menadžmenta akademije i roditelja koji su spremni da potegnu put Mostara i provedu određeno vrijeme na teritoriji naše domovine. Da upoznaju našu kulturu, probaju našu kuhinju te da treniraju u našem klubu. Međusobno druženje je upravo ono što povezuje ljude. To bi za njih bilo veliko iskustvo. Mislim da ćemo ovaj plan uspješno realizirati i napraviti jednu odličnu saradnju. Ovaj dio priče ostavit ćemo za kasnije, jer nas sada čeka mnogo posla. Mostar im je jako atraktivan grad, čak i poznat u nekim krugovima među kineskom populacijom. Jako dobro kotiramo na kineskoj WeChat mreži.
Da li možeš uporediti svoj Mostar i trenutni grad gdje živiš?
Teško je to uporediti iz ove perspektive, jer su ovo veliki i moderni gradovi. Imaju sjajan javni prevoz, jednostavan sistem plaćanja i sve vam je dostupno sa par klikova. Troškovi života su jako niski, što ostavlja mogućnost za dobru zaradu i lijep provod. Ono što me iznenadilo jeste tišina, mirnoća i smirenost u kineskim gradovima. Ostali smo zatečeni kako sve jednostavno i skladno funkcioniše sa velikim brojem ljudi na jednom mjestu. Naveče je tako tiho i možete shvatiti da se nalazite u gradu koji broji oko 8 miliona ljudi. Kineski gradovi su jako sigurni, što je za nas strance odlična stvar.
Problemi u Mostaru što se tiče tenisa su jako veliki i očigledno to nikoga ne dotiče. Tenis je jedan od najstarijih sportova te jedan od najvećih, najpoznatijih i najrasprostranjenijih individualnih sportova na planeti Zemlji. Najbolje plaćeni ženski sport na svijetu. Pomoć od raznih struktura vlasti skoro da i nema ili je zanemariva. U zadnjih 20 godina ne znam da se neko pojavio, došao na lice mjesta da vidi šta se tu dešava, sa kakvim se problemima mi susrećemo i td. Nadam se da će nekada doći bolja vremena i sposobniji ljudi na odgovarajućim pozicijama koji će prepoznati određene stvari. Tako da naša omladina ne mora da napušta svoju domovinu kako bi ostvarivali svoje snove i životne ciljeve na drugom kraju svijeta. Također ulaganjem u sport i zajednicu, omogućiti ćemo našoj djeci osnovne uslove za rad a time i stvoriti bolje, jače i zdravije društvo. Jakoo društvo je temelj svega, Mi već preko 20 godina nemamo zatvoreni teniski teren, a da ne govorim o različitim podlogama i slično. Samo uz dobru volju i velik entuzijazam par ljudi tenis opšte postoji u Sjevernom logoru. Možda bi pojedincima odgovaralo i da ga nema, ali šta je tu je. Na nama je da se borimo, širimo i uspostavljamo kontakte, te predstavljamo sebe, svoj narod, grad i svoju državu u što boljem svjetlu. Sunca imamo dovoljno, pa se nadam da će nas sreća nekada obasjati a do tada trudimo se da svoj posao obavljamo iskreno i iz srca, onako kako mi to najbolje znamo.
Faris Zukić predstavlja inspirativan primjer mladog čovjeka koji je svoju strast prema tenisu pretvorio u međunarodni uspjeh, dokazujući da su hrabrost, predanost i stručnost ključni za ostvarenje snova. Njegova priča pokazuje kako se istrajnost i talent mogu prepoznati i cijeniti širom svijeta, inspirišući generacije budućih sportista da slijede svoje snove bez obzira na prepreke. Kroz njegove riječi, dobili smo uvid u izazove i ljepote života i rada u dalekoj Kini, otvarajući prozor u jedan od najdinamičnijih dijelova svijeta. Njegova priča podsjeća nas da su granice samo izmišljeni koncepti, dok se prava avantura odvija izvan poznatog. Kroz sve prepreke i uspone, Faris je ostao dosljedan svojim ciljevima, demonstrirajući da je posvećenost ključ uspjeha u bilo kojem poduhvatu.
Mostarski.ba
