Uklanjanje spomenika antifašistima nije slučajno, zašto šute Čović, Kabiri, Kordić…

Ispred stadiona pod Bijelim Brijegom u Mostaru uklonjen je antifašistički spomenik, djelo kipara Florijana Mićkovića, podignut sredinom sedamdesetih, u čast 77 antifašista, koji su dali život za slobodu, a bili su igrači Fudbalskog kluba Velež.

O mogućim uzrocima tog čina, ali i simptomatičnoj šutnji gradske vlasti na čelu s gradonačelnikom Mariom Kordićem, za „Slobodnu Bosnu“ govorio je mostarski novinar, analitičar i publicist Faruk Kajtaz.

Uklanjanje spomenika koji je poslije Drugog svjetskog rata podignut u čast 77 poginulih nogometaša Veleža, a prije 30 godina mu je dodana hrvatska simbolika izazvala je brojne su reakcije. Podnesene su i kaznene prijave protiv NN lica, očekujete li da će policijski organi odgovorne privesti pravdi?

-Mene više zanima i brine zašto o događanjima oko Spomenika na mostarskom stadionu šuti Grad Mostar, kao zvanični vlasnik ovog objekta? Već duže vrijeme na stadionu se izvode radovi i šira javnost nije upoznata sa detaljima i planovima. Zna se da se gradi „nova tribina“ na mjestu nekadašnjeg „stajanja“ i to je sve.

Priče da je spomenik „smetao“ prilikom organizacija utakmica su najblaže rečeno – čudne. Uostalom, šta rade inspekcije i nadležne gradske institucije? Da li je, na kraju krajeva, o planovima vezanim za spomenik obaviješten Zavod za zaštitu kulturno-historijske baštine HNK, koji bi svakako morao biti uključen. O Gradu Mostaru da i ne govorim. Sve su to pitanja na koje se ne nude skoro nikakvi odgovori što samo pojačava sumnje da se radilo o zakulisnim poslovima, koji su obavljeni „u tišini“ i daleko od očiju javnosti.

Žalosno je što je Mostar pokazao više zainteresiranosti za devastaciju i kasnije vraćanje kipa Bruce Leea, koji nema nikakve direktne poveznice sa Mostarom, nego za sudbinu tako prepoznatljivog spomenika od nesumnjive historijske važnosti za Mostar. Što se tiče krivičnih prijava, vrlo brzo ćemo saznati ima li volje da se to detaljno istraži, pri čemu će najvažnije biti koliko će javnost pokazati interesa za ovaj slučaj.

Znakovito je da se sve odvijalo u isto vrijeme kada su Dragan Čović, Amir Gross Kabiri i Mario Kordić obilježavali Dan sjećanja na žrtve Holokausta u Mostaru. No, spomenuti trojac nije se oglasio nakon uklanjanja spomenika, iako su među poginulim antifašistima – bivšim nogometašima FK Velež, bili i pripadnici židovske zajednice u Mostaru. Kako komentarišete takav razvoj događaja?

-Spomenik poginulim igračima-antifašistima je već odavno na simboličan i ritualan način oskrnavljen postavljanjem simbola i objekata, koji mu u cijelosti mijenjanju njegov originalni pojavni kaarakter, ali očito da ni to nije bilo dovoljno, pa se vjerovatno čekao „pravi trenutak“ da se jednostavno pomakne ili jednostavno poruši.

Uostalom… mi ne znamo šta se zaista dogodilo sa spomenikom: Da li je uništen, oštećen ili eventualno negdje „odložen“. To što je spomenik univerzalan i posvećen žrtvama svih nacionalnosti – to i jeste razlog zbog koga ga neki ne žele u svom „ekskluzivnom“ okruženju. U pitanju su ideologije i tzv. „kulturni ratovi,“ a ne nekakva „tehnička pitanja“ pristupa vatrogasnih kola utakmicama ili „prilagođavanja modernim standardima“. Ono što je bilo „sporno“ je poruka koju je spomenik nosio, a ne kako je izgledao ili gdje je stajao. Sve ostalo su samo loši izgovori.

Policija nikada nije procesuirala ni odgovorne za brutalno devastiranje Partizanskog spomen-groblja u Mostaru. Kakvu poruku time zakonodavna i izvršna vlast šalje građanima?

-Poruka je, naravno, loša i zabrinjavajuća i to nije nešto od juče. Već predugo traje ta igra oko historijskog naslijeđa Mostara iz vremena Drugog svjetskog rata. Primjer Partizanskog spomen-groblja je samo žalosni podsjetnik da se uvijek nađe neki „razlog“ kada se nešto neće, bez obzira koliko može biti bizaran.

Neki u Gradu jednostavno namjerno prepuštaju da „zub vremena“ odradi svoje i da se kroz dovoljan broj godina i uz eventualni izostanak javog interesa i reakcije spomenik jednostavno sam uruši, a onda „demontira“ pod izgovorom brige za okolinu. Koliko čujem u okolini Partizanskog se sprema i nekakva nova gradnja, pa i to nameće pitanje kako će se ti novi objekti uklopiti u okoliš i utjecati na monumentalno remek-djelo Bogdana Bogdanovića.

Ovo je svojevrsna igra živaca i vješto skrivena želja detaljne deideologizacije Mostara u smislu brisanja njegovog antifašističkog naslijeđa pri čemu su i oni koji to namjeravaju svjesni da se to ne može dogoditi brzo, pa svoj plan provode na duge staze i u etapama. Danas micanje nekog spomenika…. za par godina uništenje već obnovljenog i tako ukrug. A vrijeme čini svoje. Ipak najvažnije je pitanje zašto se o tome sve ove godine malo govori, iako su mnoge stvari kristalno jasne, a čini se da se puno toga i ne krije.

(Mostarski.ba)