Bugojno se nalazi u srednjem dijelu Bosne i Hercegovine, u području gornjeg toka rijeke Vrbas u dolini koja se zove Uskopaljska dolina. Općina Bugojno se sastoji od 78 naseljenih mjesta koja su organizovana u 27 mjesnih zajednica. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, općina je imala 46.889 stanovnika, a u 2012. godini 37.197.
Geografski položaj
Bugojno graniči sa općinama Gornji Vakuf – Uskoplje, Kupres, Donji Vakuf, Travnik i Novi Travnik. Sa površinom od 361 km² leži na raskrsnici tri važnija magistralna pravca koji ga povezuju sa svim dijelovima zemlje.
Bugojno se nalazi na nadmorskoj visini od oko 550 m, a okruženo je planinama Kalin (1530 m), Rudina (1385 m) i Stožer (1662 m).
Planina Kalin, jedna je od najljepših planina ove regije čiji najveći vrh se nalazi na 1530 metara nadmorske visine.
Sa vrha Kalina pogled je impozantan, a po lijepom vremenu u vidokrugu se nalaze Ravno Rostovo, Crni vrh, Vlašić, Vranicu, Radušu i hercegovački masiv Prenj. Podno Kalina smještena je općina Bugojno a stijenoviti teren , sa još uvijek dobro očuvanom šumom pruža jednistven doživljaj na ovoj planini.
Planina Kalin jedinstvena je po svom masivu, čestim vjetrom ali i zadivljujućim pogledom.
Do planine se može doći iz pravca općine Bugojno i sa čuvenog izletišta Ravnog Rostova odakle vas vodi markirana planinarska staza sa svim bitnim informacijama.
Rostovo (Ravno Rostovo) je planinski prijevoj u Bosni i Hercegovini.
Nalazi se na nadmorskoj visini od 1160 metara. Preko prijevoja vodi magistralna cesta M-16.4 između Bugojna i Novog Travnika.Saobraćaj se tokom zimskih mjeseci često odvija otežano.
U blizini se nalazi sportsko rekreacijski centar Rostovo otvoren 1984. za potrebe Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Renoviran je 2004. godine, a uz centar se nalazi i Etno selo Babići s tradicionalnim bosanskim kućama.
U kontinentalnom dijelu Bosne i Hercegovine vlada kontinentalna klima sa toplim ljetima, prijatnim proljećima i jesenima i hladnim zimama sa puno snijega. Sredozemna i kontinentalna klima susreću se u srednjoj Bosni i formiraju poseban ekosistem. Nad okolnim planinama vlada planinska klima.
Historija
Arheološka nalazišta u blizini grada pokazuju da je ovaj kraj naseljen od bronzanog i mlađeg gvozdenog doba. Na ovom području živkelo je ilirsko pleme Sardeatikao i Kelti. Rimljani su ovdje osnovali svoj municipijum Ad Matrices. Stari Rimljani pišu o tom gradiću koji se nekad zvao “kastel bianco”. U doba Tvrtka Kotromanića Prusac se zvao Biograd.
Uskopaljska dolina je prvi put spomenuta 1244. godine u jednoj povelji kralja Ugarske Bele IV. Padom Bosne pod tursku vlast 1463. godine ovi krajevi su uključeni u Klisaški sandžak. Nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, Bugojno je postalo sjedište kotara. Poslije Prvog svjetskog rata, Bugojno je postalo dio Kraljevine Jugoslavije.
Nakon Drugog svjetskog rata Bugojno je izraslo u centar regije. Bugojno je u socijalističkoj Jugoslaviji bilo poznato kao jedno od rezidencija Josipa Broza Tita, a kasnije se otkrilo da je tamo postojalo podzemno sklonište za rukovodstvo SFRJ u slučaju rata.
Spomenici i znamenitosti
Crkva Svetog Ante u Bugojnu, poznata je kao jedna od najvećih crkava u Bosni i Hercegovini. Gradnja sadašnje župne crkve započela je godine 1879. što je potrajalo dugo vremena. Crkva je pokrivena 1886. godine. Po svojoj arhitekturi ona slijedi bazilikalni tip crkve. Po dimenzijama je, uz tolišku, najveća u Bosni. Zvonik je znatno kasnije izgrađen. Krajem sedamdesetih godina dvadesetoga vijeka, dograđen je u visinu. U prvoj polovini osamdesetih godina crkva je pokrivena bakrom. U crkvi se nalazi oltar tirolske provenijencije.
Ajvatovica
Ajvatovica je poznato dovište muslimana u Pruscu, jednom od najstarijih gradova u Evropi za koji se veže legenda o Ajvaz-dedi. Ajvaz dedo je došao u današnji Prusac, mjesto kod Donjeg Vakufa, sa vojskom sultana Mehmeda Fatiha, koji je poveo, četrdeset šejhova kad je pošao na Bosnu, pa kad je Bosnu osvojio, ostavio ih je po raznim mjestima .Bio je učen dedo Ajvaz i težio je da opismeni svoj narod i načini svoje mjesto ugodnim za život.
Kroz Prusac teče rijeka Prensa, kako se nekada i samo mjesto zvalo, koja ni u to vrijeme nije bila za piće, brojni bunari nisu bili dovoljni za potrebe mjesta.
Predaja kaže da je Ajvaz-Dedo pod planinom Šuljagom, 6 km udaljenom od Prusca, u šumi našao snažan izvor. U blizini izvora nalazi se stijena duga 74m i visoka 30m. Stijena je bila prepreka vodovodu koji je dedo Ajvaz želio provesti do samog mjesta te je odlučio moliti Svevišnjeg da stijenu rastavi kako bi mogao provesti vodovod. Išao je 40 dana svako jutro na stijenu sabah namaz klanjati i dovu upućivati. Četrdeseto jutro, učeći Ku’ran poslije namaza, zaspao je Ajvaz dedo i sanjao kako su se dva ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio vidio je da je njegova dova primljena i stijena rastavljena i da je rascjep u klancu usmjeren ka Kibli (Kabi u Mekki).
Razmak u ovoj stijeni je 4 m i kroz nju je dedo Ajvaz proveo vodovod drvenim cijevima (tomruci) položivši ih po površini zemlje i to je jedina razlika između tog i današnjeg vodovoda. Nije poznato koliko je ovaj vodovod bio u ispravnom stanju iza smrti Ajvaz-dede, ali se zna da je prvi popravak vodovoda izvršio Šejh Hasan Kafi Pruščak. Zatim ga je obnovio bosanski namjesnik Miralem-paša početkom 1785. godine. U Pruscu je 1931. godine napravljen moderan vodovod.
Narod je ovo vrelo nazvao po dedi “Ajvatovica” a stijenu “Ajvaz-dedina stijena” i u znak Božije blagodati ljudi su počeli pohoditi mjesto gdje se desilo raspuknuće stijene.
Zanimljivo je da se »pohod Ajvatovici« obavlja sedmi ponedjeljak po Jurjevu i ne vezuje se niti za hidžretski kalendar niti za jedan od dva bajrama.
Tradicionalni ceremonijalni dio Ajvatovice počinje paradom konjanika i pješadije. Bajraci, konji, tekbiri i ilahije su sastavni dio duha Ajvatovice. Povorka se približava šehidskim mezarjima iz doba sultana Fatiha i uči Fatihu. Na Čardak-han povorka izbija u vrijeme sabah-namaza. Nakon klanjanja sabaha uči se i Ja'sin prusačkim šehidima i svim šehidima Bosne i Hercegovine.
Privreda
Prema rangu razvijenosti općina u FBiH, Bugojno je u 2012. godini na 51. mjestu od 79 ukupno rangiranih i spada u red nedovoljno razvijenih općina.
Privreda lokalne zajednice u sadašnjim uslovima je na relativno niskom nivou u odnosu na prijeratni status jedne od najrazvijenijih cijelog regiona, ali i u odnosu na ostale zajednice u njenoj neposrednoj blizini, s kojima bi se mogla uspoređivati prema broju stanovnika, prirodnim potencijalima i preostaloj infrastrukturi.
U privredi Bugojna, nekada na daleko poznatom području po različitim granama industrije, danas dominira sekundarni i tercijarni sektor. Iako je danas nizak stepen iskorištenosti kapaciteta za industrijsku proizvodnju činjenica da mnogi preduzetnici i dotrajalu postojeću infrastrukturu ocjenjuju povoljnom otvara mogućnosti za obnavljanje iste u svrhu privlačenja novih investicija. Rudna bogatstva, hidro, vjetro i potencijal u biomasama, te solarna energija, kao komparativne prednosti, osnov su za razvoj energetskih potencijala baziranih na iskorištavanju konvencionalnih i obnovljivih izvora energije.
Prirodni resursi, obradive površine, godišnji prinosi, stočni fond, ljudski potencijali i značajna iskustva u ovoj oblasti argumenti su koji razvojne procese usmjeravaju na proizvodnju zdrave hrane, preradu voća, povrća, mesa, mlijeka, meda i drugih proizvoda, koja može u znatnoj mjeri da obezbijedi ravnomjeran razvoj ruralnih i urbanih dijelova općine. Također, uzimajući u obzir da je poljoprivreda radno intenzivna grana, procjenjuje se da će dalji razvoj poljoprivrede, u velikoj mjeri, doprinijeti povećanju zaposlenosti, posebno teže zapošljivih kategorija.
Poznate ličnosti
U općini Bugojno rođeni su akademik Esad Duraković, Vlatko Glavaš bosanskohercegovački trener i bivši fudbaler, Melika Mahmudbegović potpredsjednica FBiH, Zenit Đozić, muzičar, humorista i TV producent.
(Mostarski.ba, Sarajevograd.ba, visitmycountry.com, Wikipedia, Strategija razvoja općine Bugojno, bošnjaci.net)
