Upoznajmo BiH/Općina Glamoč

Geografski polžaj

Glamoč je naseljeno mjesto i središte istoimene općine u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. U okruženju je općina Livno, Drvar, Bosansko Grahovo, Mrkonjić Grad i Šipovo, na 990 metara nadmorske visin. Glamočka općina šesta je po veličini općina u BiH, ali sa najmanjim brojem stanovnika. Prostor glamočke općine obuhvata tipičan kraški kraj s dva markantna geomorfološka područja – prostranu ravan polja od oko 129 km2 površine i mnogo veće područje planinskih bila i kraških visoravni od oko 867 km2.

Glamočko polje je prostrana i dosta zatvorena kraška ravnica koja se izdužila pravcem SZ-JI za oko 45 km. Polje je najšire, 12 km, u svom centralnom dijelu na pravcu Glamoč – Podgreda. Najuže je između Vidimlija i Osoja gdje su se planinske strane, koje ga uokviruju, približile na samo 700 m.
Sa svih strana Glamočko polje je prosto zabarikidirano visokim kraškim planinama koje su se ispele na 2006 m nad nivoom mora i 1100 m nad nivoom polja. Počev od krajnjeg jugoistoka ove kraške visoravni i planinska bila nadovezuju se jedna na drugu ovim redom: Cincar 2006 m, Vitorog 1910 m, Golija 1890 m, Šator 1876 m, Malovan 1830 m, Bukovača 1651 m, Čatrnja 1634 m, Čardak 1604 m, Kurljaj 1590 m, Ovčar 1578 m, Staretina 1490 m, Riđuša 1361 m, Crni vrh (planina, Glamoč) 1359 m, Krug 1297 m Mliništa 1230 m, Korićina 1172 m i Borovnjača 1040 m.

Ovaj planinski lanac odvaja Glamočko polje od doline Vrbasa, Plive, Sane i Unca, Grahovskog, Livanjskog i Kupreškog polja praveći od njega na taj način dosta zatvorenu i izoliranu cjelinu. Najveće jezero u Glamočkoj općini je jezero Hrast površine 25.000 kvadratnih metara. Tu su još dva manja jezera: Šatorsko jezero površine 8.000 kvadratnih metara i jezero Busija – 4.000 kvadratnih metara.
U klimatskom pogledu cijeli glamočki kraj pripada planinskom kraškom klimatu sa kratkim, sušnim i svježim ljetom i veoma dugim, snježnim i surovim zimama. Proljetno i jesenje vrijeme ovdje vrlo kratko traju. Već od septembra javljaju se prvi snjegovi, koji formiraju dosta visoki snježni pokrivač, koji se otopi tek polovinom maja. Decembar, januar i februar uvijek imaju prosječnu temperaturu ispod nule. Ljeti temperatura rijetko kada prelazi 20°, a prosječno se kreće oko 15°.

Historija

Brojne iskopine i drugi tragovi upućuju da su ovdje ljudi živjeli prije 2.800 godina, a zvanično naselje se spominje 1078. godine, kao krajnja granica splitsko-dalmatinske županije.

Od najstarijih vremena za Glamoč su se borili i vodili krvave ratove za teritoriju, polja, šume i kamene zidine: Iliri, Rimljani, Turci, Nijemci… I svi su mu davali imena, pa osta zapisan kao Dlamoč, Biograd, Belgrad, Aksihar, Kazemodž i konačno – Glamoč.

Na ovim područjima je u antičko doba živjelo ilirsko pleme, Delmati, o čemu svjedoči tridesetak ilirskih gradina raspoređenih po uzvišenjima rubom Glamočkog polja. Raspored ovih gradina je takav, da se uvijek sa jedne vide još najmanje dvije druge, što je omogućavalo gotovo trenutno obavještavanje svih ovih utvrda (istovremeno i osmatračnica) o kretanju neprijatelja. Stanovništvo, koje se uglavnom bavilo stočarstvom, što im i ime govori (delmati, dalmati – ovčari) bi se u kritičnim momentima sklanjalo u ove utvrde pred najezdama različitih neprijatelja. Zbog ovako, dobro organizovane odbrane, Rimljanima je trebalo gotovo 200 godina da osvoje ovo relativno malo područje. Rimska imperija je zato, prije stigla na Dunav nego što je osvojila ove krajeve.

Do četrnaestog vijeka Glamoč pripada hrvatsko-ugarskom kraljevstvu. Bosanski ban Stjepan II Kotromanić, 1326. godine, u vrijeme tadašnjih dinastičkih borbi u Hrvatskoj, u borbama sa oslabljenim knezom Nelipićem osvaja Glamočko, Livanjsko i Duvanjsko polje. Ovo područje se, poslije toga, u historijskim izvorima zove Završje ili Tropolje. Oko 1355. godine (za Tvrtka I) Tropolje pada pod vlast ugarskoga kralja Ludovika I, da bi nedugo nakon toga ponovno pripalo Bosni. Tada je kralj Ostoja darovao grad Glamoč sa župom vojvodi Pavli Klešiću koji je i prije bio gospodar Glamoča, ali mu ga je oduzeo kralj Ostoja.

Glamoč kao mjesto u Bosni potpada 1463. pod osmansku vlast. Četiri vijeka osmanske vladavine učinili su da Glamoč dobije jak orijentalni pečat u svom urbanom tkivu, što je uostalom karakteristika najvećeg dijela mjesta u Bosni i Hercegovina.

Dolaskom Osmanlija Glamoč i dalje ostaje malo mjesto na rubu Osmanskog carstva. Poznati putopisac Evlija Čelebija registrira Glamoč tek kao “mjesto u kutu, nikom na putu”.

Dolaskom Austro-Ugarske stanje se kao i u cijeloj zemlji mijenja i u Glamoču. Uz veliki broj lokalnog muslimanskog i pravoslavnog stanovništva, u grad se doseljava i nešto katolika, najviše iz Dalmacije.

Godine 1918. Glamoč je postao dio Kraljevine SHS. Za vrijeme drugog svjetskog rata, u aprilu 1941., postao je dio NDH. Na tom području su se vodile žestoke borbe između partizana i osovinskih snaga. U jesen 1943. je na Glamočkom polju u njemačkom zračnom napadu ubijen Ivo Lola Ribar, koji će postati jedna od najvećih ikona partizanskog pokreta.

Nacionalni spomenici

Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Glamoč se nalaze sljedeći spomenici: Ostaci Kasnoantičke bazilike, Vrba i Stari grad Glamoč.

Ostaci Kasnoantičke bazilike, Vrba

Naselje Vrba smješteno je pet kilometara jugoistočno od Glamoča, uz cestu za Livno. Područje rimskog municipijuma Salviuma, na kojem se nalazi današnje naselje Vrba, ima izvanredan arheološki značaj. Ni na jednom drugom mjestu u Bosni ne nalaze se slični dokazi koji ilustruju način života lokalnih (ilirskih) stanovnika plemena Dalmati, iz perioda romanizacije do perioda migracije Slavena i Avara na Balkan u 6. vijeku. Spomenik sadrži nekoliko nadgrobnih spomenika i arhitektonskih ulomaka, čiji stil i sadržaj ukazuju na vidove autohtone materijalne kulture koja inače ostaje nepoznata ili slabo poznata, poput urbanizacije njihovih naselja, a naročito malih gradova ili borgata (sela) kao ovdje u Vrbi.
Baziliku u Vrbi, istraživao je Ivo Bojanovski od 1974. do 1976. godine u tri kampanje. Svi fragmenti bili su predani u Centar za zaštitu spomen – obilježja “Ivo Lola Ribar” u Glamoču. Nakon istraživanja sve je bilo pripremljeno za konzervaciju, ali zbog imovinsko-pravnih odnosa do konzervacije nije došlo. O konzervaciji se vodilo računa i tokom arheoloških iskopavanja, tako da nisu obrušavani zidovi i podovi, osim najnužnijeg. Iz istih razloga iz zidova nisu vađeni manji arhitektonski fragmenti. Zbog istih razloga ostala je neistražena i masovna grobnica kod zapadnog ulaza u baziliku.

Bazilika je proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine 2011. godine.

Stari grad Glamoč

Stari grad Glamoč ili glamočka tvrđava je utvrđenje iz osmanskog perioda u Glamoču, Bosna i Hercegovina. Nalazi se oko 100 m iznad savremenog naselja.
U osmansko doba grad se zvao Biograd ili Belgradčik sve do 1833. godine. Glamočka kapetanija osnovana je poslije 1624. godine i pripadala je Kliškom sandžaku do njegovog pada 1689. godine. Godine 1833. popisano je da u gradu ima 11 topova, od toga 4 su neispravna, dosta municije i olova, te u hambaru ječma i prohe. Grad je napušten 1851. godine a djelimično je bio porušen 1882. godine.

Grad se sastojao od gornje tvrđave i obora ispod nje. Gornja tvrđava zauzima cijeli relativno uski plato u dužini od 62 m i širini od oko 20 m. Plato je oivičen sa tri strane strmim kratkim padinama. Gornja tvrđava ima jedan bastion-tabiju na najpristupačnijem dijelu, tj. na jugoistočnom kraju, perimetralne bedeme na sjevernoj i južnoj strani sa poluisturenim kulama i sjeveroistočni bedem. U osnovi sedmougaonog bastiona prepoznaje se okrugla srednjovjekovna glavna kula, koja je preuređena u poligonalni bastion, prečnika 9 m. Poluisturene kule, po jedna na sjevernom i južnom bedemu, čiji su zidovi dugi oko 6 m, već su bile prilagođene vatrenom oružju. Ruševine džamije se nalaze uz sjeveroistočni ugao utvrđenja. Podignuta je na donjem dijelu bedemskog omotača grada.

Graditeljska cjelina – Stari grad Glamoč  proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2005. godine.

Nišan Omer-age Bašića

Na području Glamoča nalaze se nišani koji su zasigurno među najznačajnijim ne samo u Bosni i Hercegovini nego i na Balkanu, ali i cijeloj Evropi.

Među njima su i nišan Omer-age Bašića, najveći u Bosni i Hercegovini, ali prema informacijama i najveći u Evropi tog oblika, kao i jedinstveni nišan u Vidimljanskom haremu, koji se naziva “fenjer”, ali i nišani na kojima je uklesano kako su ljudi sa tih prostora još prije dva i dva i po vijeka odlazili na hadž.

Spomenik je ukrašen topuzom (buzdovanom) i interesantnom orijentalnom ornamentikom u kamenorezu.

Ovaj nišan je najprepoznatljiviji po svojim gabaritima. Napravljen je 1792. godine ili 1213. hidžretske godine. Za sav taj period od nekih blizu 220 godina nije se ni pomakao što znači da je učvršćen tako dobro i da je urađen kvalitetno. Kamen je dopremljen iz Majdana, a Bašića most na ulazu u Glamoč je napravljen da bi volovi dovukli kamen na mezarje.

Veoma zanimljiv podatak je i da je nišan sačuvan tokom Prvog, te Drugog svjetskog rata, tokom postojanja dvije bivše Jugoslavije, u periodu 1918. – 1941. godine i 1945. do 1991. godine, ali i da je preživio posljednji rat u Bosni i Hercegovini.

Privreda

Glamoč poseduje izvanredne mogućnosti za razvoj planinskog turizma, jer se na
obroncima planina prostiru savršeni, prirodno oblikovani, tereni za zimske sportove.
Velika nadmorska visina pogoduje pripremama sportista, a u svemu posebno mjesto
zauzima mogućnost iskorištavanja prirodnih resursa za proizvodnju organski zdrave hrane i lovnog turizma.

Općina Glamoč je najpoznatija po uzgoju krompire. To je razlogom da se u Glamoču već dugi niz godina organizuje manifestacija „Dani glamočkog krompira“ koja je jedna od najposjećenijih manifestacija ovoga kraja.

(Mostarski.ba, Wikipedia, Stav.ba, Akos.ba)