Upoznajmo BiH/Općina Kalinovik

Geografija

Općina Kalinovik je smještena u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, sa sjevera graniči sa općinom Trnovo, sa istoka sa općinom Foča, sa juga općinom Gacko, sa jugozapada i zapada općinom Nevesinje i sa zapada općinom Konjic.
Kalinovički kraj je prostrano i krševito planinsko područje, ispresijecano brdima, uvalama i manjim vodenim tokovima. Područje općine je između planina Zelengore i Treskavice. Planina Treskavica je granični pojas između šumom obraslog dijela Bosne i krševite Hercegovine, odnosno između Bosne i Huma. Jugozapadni dio planine od davnina su posjećivali stočari iz stolačkih i ljubinjskih sela, poznati i danas kao Humnjaci.

Gvozno je malo kraško polje na Treskavici, udaljeno od Kalinovika oko 11 km prema sjeverozapadu. Polje je na jugu i istoku okruženo krševitim brežuljcima, a sa zapada i sjevera se najprije postepeno, a zatim naglo uzdižu šumoviti dijelovi planine. U blizini polja je nekoliko vrela od kojih nastaju potoci, natapaju polje i zatim poniru. U Gvoznu, kao relativno niskoj depresiji, osim stočarstva je u dobroj mjeri bila zastupljena i planinska zemljoradnja.

Uloško ili Crvanjsko jezero je na području općine Kalinovik. Jezero nosi naziv Uloško po selu Ulog koje se nalazi u blizini, odnosno Crvanjsko, jer se nalazi u podnožju planine Crvanj. Njegove vode otiču u Neretvu.

Treskavica

Treskavica je planina u centralnoj Bosni i Hercegovini, koja se svojim južnim obroncima, kod Kalinovika, spušta u Hercegovinu. Uzvišenjem Hojta vezana je na zapadu sa Bjelašnicom. Pripada lancu dinarskih planina. Dobila je ime po čestim manjim zemljotresima.

Neobična poјava za krševitu planinu Treskavicu jest bogatstvo izvora od koјih neki leže pod samim naјvišim vrhovima. Podaci govore da na ovoj planini izvire 365 vrela. Priroda ju je obdarila i velikim brojem jezera koja se napajaju iz lednika, podjezerskih izvora, okolnih izvora i potoka. Do većine jezera ne može se prići automobilom, čime su zaštićena od ljudskog djelovanja.
Najviši vrh Treskavice iznosi 2.088 metara nadmorske visine i karakterističan je po tome što ga planinari zovu trima različitim imenima. Za jedne je on Mala ćaba, za druge Đokin toranj, a za treće Pakliješ. Škrta su objašnjenja kad su u pitanju ova tri imena.

Najraširenije je ono koje kaže da se Pakliješ zove područje malo južnije od vrha koje je dobilo ime zbog nepristupačnosti i surovosti terena. Prema tom objašnjenju vrh dobi ime Đokin toranj po metalnom objektu koji je tu bio izgrađen kao sklonište, a koji se veže za nekog Đoku, arhitektu, planinara, koji je sagradio taj objekt. Danas su od njega ostala samo metalna vrata što se mogu vidjeti na vrhu. Objekt nije izdržao ratne i meteorološke uvjete. Kad je riječ o imenu Mala ćaba, po tom je mišljenju upravo to pravo ime jer je historijsko. To je stari naziv za vrh koji mještani iz sela u podnožju Treskavice od davnina koriste a vezan je za posjećivanje vrhova u određenom danu u godini iz religijskih razloga.

Kako god bilo, najviši vrh Treskavice uistinu je impresivan. Kad je vidljivo i vrijeme sunčano, posjetioci tvrde da pogled sa Treskavice seže sve do Crne Gore i Jadranskog mora.

Istorija

Ovaj kraj je naseljavan još u prahistorijsko doba. Gradac u Gvoznu je prahistorijska gradina na kojoj je metodom rekognosciranja 1953. godine pronađen arheološki materijal iz bronzanog i željeznog doba. Na nekoliko mjesta su pronađeni lokaliteti iz antičkog perioda.

Srednjovjekovna župa Zagorje, kojoj je pripadalo i Gvozno polje, obuhvatala je područje između gornjeg toka Neretve i Drine. Župa se prvi put spominje oko 1322. godine u povelji bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića. Župa je kasnije, sve do kraja državne samostalnosti srednjovjekovne Bosne 1463, predstavljala dio feudalne domene nadaleko poznate porodice Hranića-Kosača.

U južnom dijelu Gvozno polja, u podnožju brda Gradac, na blago uzdignutom terenu, smještena je nekropola sa stećcima. Od Gradca udaljena je oko 300 m zračne linije. Stećci iz okoline Kalinovika se mogu okvirno datirati u 14. i 15. vijek. Sastoji se od ukupno 87 stećaka, od čega 4 sljemenjaka, 54 sanduka, 27 ploča i 2 spomenika u obliku krsta. Evidentirano je 14 ukrašenih stećaka. Orijentacija je u smjeru zapad – istok, a manji broj stećaka leži u smjeru sjeverozapad – jugoistok.

Na lokaciji Čengića Bara, koja je ljetno stočarsko naselje smješteno u visokom kraškom polju koje se zove Kladovo polje na planini Zelengori, nalazi se druga nekropola sa stećcima. Nekropola je od Kalinovika udaljena oko 11 km vazdušne linije u pravcu jugozapada.

Nacionalni spomenici

Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Kalinovik se nalaze sljedeći spomenici:

Nekropola sa stećcima Čengića Bare, historijsko područje,
Nekropola sa stećcima Gvozno, historijsko područje

Nekropola Čengića Bare

Nekropola Čengića Bare, općina Kalinovik, nalazi se na listi 30 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a.
Nekropola je i nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine
U samome središtu lokaliteta smještena je nekropola sa 52 stećka. Svi stećci izrađeni su od krečnjaka i potiču iz kamenoloma koji se nalazi oko 100 metara od nekropole u pravcu jugoistoka. Uglavnom zastupljeni su sanduci. U nekropoli se nalazi 35 sanduka, od čega je znatan broj visokih. Veliki broj sanduka je sa postoljem. Sljemenjaka ima šest i oni su dosta visoki, što je jedna od karakteristika ove nekropole. Ostatak stećaka čine ploče (11 primjeraka).

Najzastupljeniji motivi na stećcima su; tordirana vrpca i frizovi sa povijenim trolistovima, zatim slijede motivi štita i mača, biljnih stilizacija, križeva u kružnim vijencima, ptica, jelena i scena lova na jelene te kola i turnira. Na stećku br. 45 evidentiran je i natpis u bosanskoj ćirilici koji govori da tu leži Stojan Opodinović. Natpis u tranliteraciji glasi:

Znatan broj stećaka oštećen je usljed dugotrajnog djelovanja atmosferilija. Stećci su veoma ugroženi prisustvom biljnih organizama, lišaja i mahovina. Veliki je broj utonulih stećaka pa ne postoje konačni podaci o zastupljenosti i raznovrsnosti dekorativnih motiva.

Nekropola sa stećcima Gvozno

Gvozno je malo kraško polje na Treskavici, udaljeno od Kalinovika oko 11 km prema sjeverozapadu. Polje je na jugu i istoku okruženo krševitim brežuljcima, a sa zapada i sjevera se najprije postepeno, a zatim naglo uzdižu šumoviti dijelovi planine. U blizini polja je nekoliko vrela od kojih nastaju potoci, natapaju polje i zatim poniru. U južnom dijelu polja, u podnožju brda Gradac, smještena je nekropola.
Nekropola sa stećcima zauzima površinu od 46 x 23 m. Sastoji se od ukupno 87 stećaka, od čega 4 sljemenjaka, 54 sanduka, 27 ploča i 2 spomenika u obliku križa. Evidentirano je 14 ukrašenih stećaka.

Između grobova sa stećcima su vidljivi ponegdje i grobovi koji su samo oivičeni kamenjem na površini. Jedan takav grob je pretražen i našen je ljudski skelet na 100 cm dubine.

Znatan broj stećaka oštećen je usljed dugotrajnog djelovanja atmosferilija. Stećci su veoma ugroženi prisustvom biljnih organizama, lišaja i mahovina. Veliki je broj utonulih stećaka pa ne postoje konačni podaci o zastupljenosti i raznovrsnosti dekorativnih motiva.

Privreda

Poljoprivreda na ovim prostorima predstavlja tradicionalnu djelatnost, sastavni je dio života seoskog stanovništva i pruža mogućnost opstanka za stanovnike. Opština Kalinovnik ima dobre, ali i nedovoljno iskorištene, potencijale za razvoj zimskog i ljetnog turizma, za lov i ribolov. Na području općine postoji više lokaliteta koji se ističu kao nadprosječne prirodne ljepote.
Na području općine Kalinovnik, pored poljoprivrede i turizma, šumarstvo ima značajan potencijal za razvoj.

(Mostarski.ba, Općina Kalinovnik, stecak.map, miruhbosne.com, Wikipedia)