Upoznajmo BiH/Općina Kostajnica

Geografski položaj

Bosanska Kostajnica je grad i općina u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, a nalazi se na rijeci Uni, na granici s Hrvatskom.
Sjevernu i sjeverozapadnu granicu čini rijeka Una, koja je ujedno državna granica prema Republici Hrvatskoj, južnu granicu čini općina Bosanski Novi, a istočnu granicu čini općina Bosanska Dubica. Obzirom na veličinu, općina je malog prostranstva (132 km 2) i jedna je od najmlađih u Bosni i Hercegovini.

Sa svojih jedanaest seoskih naselja i gradom, općina Bosanska Kostajnica po funkcionalnoj regionalizaciji pripada prijedorskoj regiji.

Grad Bosanska Kostajnica leži najvećim dijelom na aluvijalnoj ravni rijeke Une (do 110 metara nadmorske visine) i na nižim unskim riječnim terasama (110–120 m.n.v.). Seoska naselja općine su južnije od grada i na nešto većim nadmorskim visinama do 400 m.

Područje općine je brdsko-brežuljkasto, sa najvišim brdima: Pastirevo, Balj i Um. Južno od rijeke Une brdovito područje prelazi u brežuljkasto, sa mjestimičnim dolinama i usjecima uz rječice i veće potoke. Uz dolinu rijeke Une i Strigove prostiru se ravnice na koje otpada četvrtina ukupne površine općine, dok su tri četvrtine brdovito-brežuljkastog zemljišta.

Historija

Na osnovu dokumenata i ostataka sačuvanih u arheološkim muzejima i bivšem kostajničkom samostanu, utvrđeno je da se na kostajničkim predjelima odvijao živ trgovački saobraćaj još iz doba Rimljana. Imena naselja iz toga doba zvanično nisu poznata, ali je sigurno da je bilo mnogo naselja duž puteva.
Ime Kostajnica se pominje prvi put 1258. godine, a nastalo je od riječi “kesten”, jer je predio s obje strane rijeke Une bogat kestenom. Od tog vremena Bosanska Kostajnica mijenja mnoge gospodare.
Grof Aplandi je prvi posjednik Kostajnice, a zatim grof Celjski. Poslije smrti Martina Frankopana, Bosanska Kostajnica je ustupljena krupskom vojvodi Ivanu Revenjudu. Osujećenim zavjerama ugarskih velikaša i biskupa, koji su htjeli da na ugarski prijesto dovedu poljskog princa Kazimira, kralj Matija je posebnom darovnicom darovao mnogo sela i gradove srpskom despotu Vuku, a među njima se spominje i Kostajnica. Poslije Vukove smrti Kostajnica je došla u posjed despota Đurđa Brankovića. Tako je Kostajnica za kratko vrijeme promijenila mnogo gospodara.

Pobjedom Osmanlija kod Dubice 1513. godine, Kostajnica pada u posjed bana Petra Berislavića. Već u prvoj polovini 16. vijeka grad i utvrda su vlasništvo Zrinjskih darovnicom kralja Ferdinada. Za vrijeme Zrinjskih, tvrđava je bila posebno utvrđena i nadgrađena. Po tim gospodarima stara kostajnička tvrđava, koja je na desnoj obali Une, zove se Zrinjski grad.

Bosanski beg Malkoč je 1556. godine opsjedao Kostajnicu, koju je osvojio zahvaljujući izdaji kapetana Lusthalera, pa je od tog vremena Kostajnica ostala pod upravom Bosanskog pašaluka. Čuveni turski putopisac Evlija Čelebija je 1660. došao u Kostajnicu i između ostalog zapisao: “Ovaj grad je podigao Zrinjski uz pomoć ugarskog kralja Ferdinanda. Njegova nahija ima 40 sela…Gradsko stanovništvo čine borci koji dan i noć vode borbe sa Hrvatima gubeći uzajamno glave…Kostajnica je veliki grad, sagrađen od tvrdog materijala. Oblik mu je petougaoani, a leži na obali rijeke Une, na teritoriji Banje Luke.”
U Kraljevini Jugoslaviji Bosanska Kostajnica je razvijen trgovačko-zanatski centar. U Drugom svjetskom ratu stanovništvo ovog kraja masovno je učestvovalo u borbi protiv fašizma.
Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovine, srpske vlasti u Bosanskoj Kostajnici sprovode etničko čišćenje nesrpskog stanovništva. Ruše se vjerski objekti nesrba, a općina Bosanska Kostajnca mijenja ime u Kostajnica, po uzoru na druge općine pod srpskom kontrolom koje su sadržale u svome nazivu pridjev “bosanski”.

U skladu sa odlukom Ustavnog suda BiH, U 44/01 od 22. septembra 2004. godine, dok se ne otklone utvrđene nesaglasnosti, a u skladu sa odlukom Ustavnog suda broj U 44/01 od 27. februara 2004. godine, naziv Kostajnica je proglašen neustavnim i privremeno se vraća stari naziv Bosanska Kostajnica.

Prirodne ljepote Kostajnice

Smještena u čistom ambijentu gotovo netaknute prirode Kostajnica obiluje očuvanim prirodnim ljepotama. Pitomi brežuljci, šuma pitomog kestena, brojni izvori pitke vode, riječica Strigova i rijeka Una su jedinstvene odlike ovog kraja.

Šuma pitomog kestena- pitomi kesten na području Kostajnice je prisutan na površini od oko 700 ha. Zahvaljujući prirodnom bogastvu šumom kestena Kostajnica se može pohvaliti manifestacijom “Kestenijada” koja se održava svake godine početkom mjeseca oktobra. Tokom ove manifestacije možete uživati u etno izložbi ženskih ručnih radova, defileu kostimiranih učenika u kreacijama od kestena i jesenjih plodova i degustaciji pečenog kestena na ulicama grada.

Rijeka Una izvire u selu Donja Suvaja ispod planine Čemernice u Republici Hrvatskoj, a ulijeva se u rijeku Savu pored Jasenovca. Ukupna dužina rijeke Une iznosi 212 km. Dobila je ime od starih Rimljana, koji su, po prvi put, ugledavši njenu ljepotu uzviknuli „UNA“, što na latinskom znači „jedna“ ili „jedina“.

Ukupna dužina vodotoka rijeke Une na području općine Kostajnica iznosi 14 km. U ovom dijelu Una ima obilježje mirnije nizinsko-panonske rijeke i sve je plića uslijed taloženja krečnjaka koji stvara sedru. Rijeka Una pogoduje različitim sportsko-rekreativnim aktivnostima kao što su kupanje, ribolov, vožnja čamcima, a posebno je atraktivna tokom ljetnih mjeseci kada njenu obalu preplavi mnoštovo kupača i izletnika.

(Mostarski.ba, Općina Bosanska Kostajnica, Wikipedia)