Upoznajmo BiH/Općina Ravno

Ravno je naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine na krajnjem jugu Hercegovine. Pripada Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Prije posljednjeg rata čitav kraj pripadao je općini Trebinje. Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, naseljeno mjesto Ravno imalo je 198 stanovnika.

Općina Ravno, formirana je Dejtonskim sporazumom od dijela općine Trebinje. Obuhvata uski pojas uz granicu sa Hrvatskom, širine pet do 10 kilometara i dužine od 50 kilometara. Praktično, općina je tampon-zona između Trebinja i Dubrovnika, BiH i Hrvatske. Mjesna zajednica Ivanica teritorijano obuhvata oko polovine općine Ravno.

Popovo polje

Područje općine je u Popovom polju.

Popovo polje (također Popovo i Popovska vala), je kraško polje površine 118,90 km2. Teritorijalno pripada općini Trebinje, općini Ravno.
U širem smislu obuhvata područje okruženo planinama — Vjetrenik, Gradina, Čavaška gradina, Mala gradina, Vranjak i Bjelasnica sa sjevera i sjeveroistoka od Trebinja, a Veliki Lisac, Rujnica i Oblo brdo sa juga i jugozapada do Hutova. Dijeli se na tri manje cjeline:

Mokro polje južno od Trebinja, klinastog oblika površine 18 km2 i nadmorske visine 275-268 m;
Trebinjsku šumu od Trebinja do Poljica, kamenita zaravan duga 23 km, prosječne širine 4-8 km i površine oko 115 km2. Dio od Dražina Dola do Huma se naziva Šuma, a dio do Poljica naziva se Lug. Potpuno je bez nanosa, sa mnogobrojnim vrtačama i ponorima. Nadmorska visina 270-250 m;
Popovo polje u užem smislu između Poljica i Hutova koje se dijeli na dva dijela: Gornje polje od Poljica do Ravnoga i Donje polje od Ravnog do Hutova. Ovaj dio čine plodni (aluvijalni) nanosi dužine oko 37 km, širine 1-3 km. Nadmorska visina je 250-220 m.

U potpunosti polje je ispunjeno ponorima, a dolinom teče i rijeka Trebišnjica, jedna od najpoznatijih ponornica u svijetu. Klima Popova polja je sredozemna sa žarkim i suhim ljetima.

Tlo Popovog polja predstavlja jednu od najplodnijih podloga u jugoistočnom dijelu Evrope. Čine ga glina, šljunak i crnica. Ispod njih se nalazi kraš ispresijecan rasjedima, s brojnim vrtačama i ponorima. Počevši od Poljica, debljina kvartarnog nanosa iznosi dva do tri metra, između Zavale i Ravnog oko 10 metara, a na završetku polja oko 25-30 metara. Najdublji slojevi su razne fine gline. Iznad njih su nataložene pjeskovite i šljunkovite gline.

U Popovom polju nema stalnih vrela. Značajnija povremena vrela pripadaju grupi pećina s vodom, a njihova aktivnost je vezana za postojanje dolomitne barijere između Popovog polja i mora. U razdobljima velikih i srednjih voda nakon dužih oborina iz ovih vrela pojavljuju se znatne količine vode, a u sušnim ljetnim razdobljima dotok je relativno mali ili se voda zadržava u dostupnim sifonskim dijelovima podzemnih kaverna. U području oko Zavale pojavljuje se nekoliko takvih vrela:

Pokrivenik (Mareva ljut)
Lukavac (ispod ulaza u Vjetrenicu) čije vode imaju vezu sa vodama donje Vjetrenice.
Čvaušnik i Čvostik (kod Čvaljine).

Historija

Kao i u čitavoj Hercegovini i u Popovom polju su brojni nalazi tumula (lokalno nazvanih gomila) kao potvrda ilirske kulture. Predstavljaju najstarije ljudske tvorevine u Popovom polju.

Prvi podaci o Popovu potiču iz XII vijeka, kada se spominje kao župa u Humskoj zemlji. Popovo se spominje i kao župa u povelji srpskog kralja Uroša I (1254-1264), kojom je potvrđena ranija darovnica humskog kneza Miroslava. U XIII vijek datira se pismo «popovske opštine» u kojem se Dubrovčani pozivaju na stanak u Zaton iz čega proizilazi da je postojala popovska «opština» kao i institucija stanka na kojem je ova politička zajednica rješavala sporove sa susjedima.
Nakon pada Jajca i drugih gradova Bosne pod osmansku vlast 1463. godine, krajem 1465. godine Popovo je bilo pod vlašću Osmanlija. Kod prvog osmanskog popisa stanovništva ovog kraja 1469. godine Popovo je upisano pod imenom Popovska. Već 1470. godine osnovan je Hercegovački sandžak sa sjedištem u Foči, a Popovo, Lug, Šuma i područje južno od Trebinja predstavljali su pogranični dio tog sandžaka prema Hercegovini kojom je vladao Vlatko Hercegović (sin Stefana Vukčića Kosače), odnosno tu je bila uska granica između Dubrovnika i Osmanskog carstva sve do 1482. godine. Pored predstavnika osmanske vlasti, u Popovu su i dalje postojali narodni glavari-knezovi, pa čak i vojvode, a bilo je i spahija-hrišćana.

Popovske vojvode, najprije hrišćani, a zatim i muslimani, spominju se sve do kraja XVI vijeka. Tek od tog vremena područje Popova se potpuno integriše u redovni sistem osmanske lokalne uprave, a sjedište kadiluka postaje Ljubinje. Takvo stanje ostaje do kraja osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini, što je prihvatila i Austro-Ugarska, a kasnije i Jugoslavija. U SFR Jugoslaviji dio stare župe Popova pripadao je opštini Ljubinje, dok je drugi dio pripadao Trebinje.

Nacionalni spomenici

Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Ravno nalaze se sljedeći spomenici:

Crkva Vavedenja Bogorodice u Zavali (graditeljska cjelina),
Crkvina u Zavali (arheološko područje),
Zaplanik (historijsko područje)
Crkva svetog Roka u naselju Trebimlja (historijsko područje).

Manastir Zavala ili manastir Vavedenja Bogorodice je manastir Srpske pravoslavne crkve, Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska i nalazi se u Popovu polju, 3 km. od općinskog središta Ravno. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.   Nacionalni spomenik se sastoji od: crkve sa zvonikom, podzida sa pristupnim tunelom i terasom, novog konaka, čatrnje, stare škole i pećine.

Arheološko područje Crkvina u Zavali nalazi se u selu Zavala, općina Ravno. Proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Arheolozi Zemaljskog muzeja koje je vodio Marko Vego i Zavičajnog muzeja iz Trebinja izvršili su 1957. godine arheološka ispitivanja na lokalitetu Crkvina. Eksponati sa lokaliteta se nalaze u Muzeju Hercegovine u Trebinju. Uz to izvršena je konzervacija ostataka obje crkve.

Historijsko područje Zaplanik nalazi se u naselju Zavala, općina Ravno, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 16. do 20. juna 2014. godine, donijelo je odluku o proglašenju područja za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Na području se nalazi 9 prahistorijskih (ilirskih) tumula sa karakteristikama: prečnik od 25-35 metara, površina 270-940 m2, visina 3-6 metara. Osim kamena koji je kružno postavljan na vrhu, ne primjećuju se bilo koji drugi ostatci grobnice.
U nekropoli je 30 stećaka oblika ploče i većinom sanduka. Ukrašeno je 10 primjeraka i to motivima: bordura, krst, povijena loza sa trolistom, scena sa životinjama.

Crkva sv. Roka nalazi se u mjestu Trebimlja, 9 km od Ravnog. Lokalitet je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Podignuta je vjerovatno krajem 16. ili početkom 17. vijeka, a u pisanim izvorima spominje se u vremenu od početka 17. do polovine 18. vijeka.  Današnji oblik dobila je obnovom 1825., kada je vjerovatno i dobila današnjeg zaštitnika, sv. Roka. Sastavni dio nacionalnog spomenika čini i groblje u kojem se nalazi 10 kamenih krstova.

Pećina Vjetrenica

Vjetrenica je najveća i najpoznatija pećina u Bosni i Hercegovini, zaštićeni je spomenik prirode koji se nalazi u općini Ravno te je 12 km udaljena od jadranske obale.

Magična ljepota, prostrani hodnici i dvorane, podzemne vode i vodopadi, vjetar koji stalno struji čine ovu pećinu jedinstvenom u svijetu.
Jak i svjež vjetar, koji konstantno puše na ulazu u pećinu, a po kojem je i dobila ime, predstavlja i prirodan rashlađivač u najtoplijim mjesecima u godini. Vjetrenica je cijeli jedan sistem kanala koji se proteže više od 6km u dužinu, od kojih je centralni, posebno spektakularan, dužine od 2,5 km. Unutar pećina pronađeni su brojni arheološki nalazi, između kojih i ostaci kostiju medvjeda i leoparda, kao i crteži stari oko 10.000 godina. Mala i velika jezera (od kojih je najveće široko 180m), vodopadi i potoci, karakteristika su ovog jedinstvenog mjesta, jedinstvenog po biološkoj raznolikosti i po rijetkim i endemskim vrstama (preko 200 različitih) koje naseljavaju vode Vjetrenice.

(Mostarski.ba, Općina Ravno, visitbih)