Categories: Iz historije|Published On: 20/6/2021|

Upoznajmo BiH/Općina Rogatica

Geografski položaj

Rogatica je naseljeno mjesto i centar istoimene općine koja se nalazi u južnom dijelu istočne Bosne. Smještena je u kotlini duž lijeve i desne obale rijeke Rakitnice i leži na nadmorskoj visini od 525 metara. Njenu kotlinu sa sjeverozapada zatvara brdo Ljun, a s istoka i jugoistoka redom brda Crven, Tmor i Zasada. Rogatica je centar sliva rijeke Rakitnice a u širem smislu i srednjeg toka rijeke Prače. S istoka Rogatici gravitira područje koje se prostire do rijeke Žepe i rijeke Drine na Slapu, dok se prema sjeverozapadu njena gravitaciona zona prostire do Han Stjenica i velike visoravni Glasinac.

Rogatičku kotlinu presijeca rijeka Rakitnica, čiji se izvor nalazi na visini od 800 m ispod Stupnog dola.

Ovaj kraj je pretežno srednje planinski.
Susjedne općine Rogatici su: Goražde, Rudo, Višegrad, Srebrenica, Vlasenica, Han Pijesak, Sokolac i Pale.

Historija

Značajno rimsko naselje urbanog karaktera nalazilo se u Rogatici. Sve što se o tom gradu zna poznato je po arheološkim i epigrafskim ostacima iz same Rogatice i njene okoline. Na parcelama zvanim Mazlulovine otkopan je betonski zid, a u blizini je bila i „grčka crkva“. Rimskog građevinskog materijala nalazilo se po cijelom gradu, od mahale Toplik do bolnice. Uz potok Toplik vodio je rimski put, a nađeno je dosta epigrafskih nadgrobnih i votivnih spomenika. Iz njih se zaključuje da su gradom upravljali vojni veterani dovedeni iz raznih krajeva carstva.
Rogatica se spominje u pisanim dokumentima početkom 15. vijeka, a krajem 15. vijeka umjesto imena Rogatica bilježi se ime Čelebi Pazar. To ime je Rogatica dobila po Mehmedu Čelebiji sinu Isa-begovom. Čelebi na turskom znači “gospodski – plemenit”.

Mahale su se obično u to doba formirale oko džamija pa tako imamo prve mahale u Rogatici i to: Sinan vojvodinu mahalu, Oruč-aginu mahalu, Husein-begovu mahalu i Carevu mahalu ili Hangariju kako su je još zvali. Početkom 16. vijeka Čelebi Pazar dobiva prvo javno kupatilo s toplom i hladnom vodom – hamam. Izgrađen je vodovod, kojim je dio čaršije dobio pitku vodu. Na česmama ispred džamija muslimani su uzimali abdest, a putnici dobronamjernici kao i ostalo stanovništvo moglo se tu osvježiti i napiti hladne vode.

Već 1528. godine Rogatica ima čaršiju koju čine: zanatske radnje, dućani, karavan-saraji, a nedugo zatim musafirhane, mektebi i napokon medresa. Dućani u čaršiji rađeni su na tradicionalni način.

Čaršiju na desnoj i mahale na lijevoj obali Rakitnice još u tom vijeku spajaju dvije kamene ćuprije Kanarska ćuprija i Donja ćuprija. U tom periodu podignute su i prve džamije. Uz njih nastaju mahale kao i djelovi grada za stanovanje, za razliku od čaršije u kojoj se obavlja poslovni i javni život. U to doba u čaršiji egzistiraju zanatlije kao što su sabljari, kožari, krojači, kovači, nalbanti, aščije, pekari, berberi, abadžije i dr.

U 16.vijeku sagrađeno je nekoliko džamija: Tekijska, Oručagina, Arnaudija, Careva džamija, Sudžaudinova ili Čaršijska džamija, Serhadija i druge. U tom periodu sagrađena je i medresa koja se nalazila kraj Čaršijske džamije. Sagrađena su i četiri mekteba i to uz džamije Arnaudiju, Tekijsku, Carevu. U viševjekovnom periodu osmanske uprave Rogatica se razvila u značajnu orijentalnu varoš i postala sjedište kadiluka.

Sa austrougarskom upravom u ovaj kraj, kao i u cijelu Bosnu prodire i evropska kultura. Ona se najprije manifestuje u uvođenju latiničnog pisma u javnom prometu, u odlasku sve većeg broja mladih ljudi na školovanje u razne evropske univerzitetske centre.

U tom periodu sagrađeni su mnogi objekti. Tako su vojne jedinice 1879. god. izvršile potpunu rekonstrukciju puta Sarajevo-Rogatica-Višegrad u dužini 148 km. Odmah iza toga izgrađen je put Rogatica-Goražde 26 km. Na Borikama je 1895. god. osnovana ergela za uzgoj konja i to bosansko-brdske i arapske pasmine. Tokom 1905/1906. izgraden je moderni vodovod u dužini od 4 km.

Raspad Kraljevine Jugoslavije Rogatica je dočekala kao srednje razvijena bosanska varoš s dosta trgovina, zanatskih i ugostiteljskih objekata, nekoliko industriskih objekata i građanskom školom.

Već 1941. godine znatan broj stanovnika iz Rogatice i rogatičkih sela priključilo se NOB-u. Najpoznatiji su svakako Ragib Džindo i Suljo Jahić koji su proglašeni za Narodne heroje Jugoslavije.
Na području Rogatice su se u Drugom svjetskom ratu vodile žestoke borbe, a lokalno stanovništvo je pretrpjelo velike gubitke.

Nacionalni spomenici

Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Rogatica se nalaze sljedeći spomenici:

Mjesto i ostaci Arnaudija džamije,
Most na rijeci Žepi,
Nekropola Borak (Han-stjenički plato), selo Burati,
Redžep-pašina kula u Žepi.

Most na rijeci Žepi

Pretpostavlja se da je sagrađen krajem 16. vijeka. Do 1966. godine nalazio se na ušću rijeke Žepe, koja je lijeva pritoka Drine ali je zbog gradnje hidroelektrane demontiran i rekonstruisan te se danas nalazi 500 metara od naselja Žepa. Orginalni most ostao je da živi samo u pripovjetki bh. nobelovca Ive Andrića. “Most na Žepi” je, tvrde kritičari, jedna od najboljih Andrićevih priča. Prvi put je objavljena 1925. godine i govori o nemoći čovjeka da dosegne konačni smisao. U njoj je Adrić napisao:

“Kad dobra uprava i plemenita vještina pružiše ruku jedna drugoj nastade ovaj krasni most. Radost podanika i dika Jusufova. Na oba svijeta.”

O graditelju i vremenu izgadnje mosta u putopisima i starim zapisima nema nikakvih podataka. Na mostu nije sačuvan ostao ni natpis koji bi mogao dati više informacija. Ali legenda o mostu postoji. U narodu se priča da je kameni most preko plahovite rijeke zadužbina vezira Jusufa, porijeklom iz ovih krajeva.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH most je 2005. proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Nekropola Borak

Nekropola Borak, naselje Burati, općina Rogatica, nalazi se na listi 30 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Na listi su 22 nekropole u Bosni i Hercegovini.

Nekropola je i nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Na nekropoli je evidentirano vidljivih, dobro obrađenih, 212 stećaka, od toga 34 sanduka. Prema konfiguraciji terena da se zaključiti da bi njihov broj mogao biti i veći. Na većini stećaka prisutni su lišajevi i mahovina, a zasuti su i lišćem (stećci su smješteni u mladoj hrastovoj šumi). Jedan dio je djelimično ili u potpunosti utonuo. Ukrašena su 3 primjerka, i to jedan sanduk i 2 sljemenjaka. Motivi su: polumjesec, rozeta, ruka s mačem i predstave psa, srne, čovjeka i medvjeda.

Redžep-pašina kula u Žepi

Redžep-pašina kula u Žepi pripada rezidencijalnom tipu feudalnih kula ili “spahijskih” kula iz osmanskog perioda u naselju Žepa, općina Rogatica, Bosna i Hercegovina. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 6. do 9. marta 2007. godine, kula je proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Redžep-pašina kula nalazi se na lijevoj obali rijeke Žepe.
Preciznih podataka o vremenu gradnje Redžep-pašine kule u Žepi nema. Postoji predanje da je kulu gradio izvjesni Redžep-paša i da je u podrumu objekta bila smeštena tamnica. U kartonu objekta, koji je uradio Zavod za zaštitu spomenika, u dijelu koji je vezan za historiju objekta, stoji podatak da je u kuli najvjerojatnije “sjedio neki feudalac koji je imao svoj zijamet u ovom kraju”.

U toku II svjetskog rata, kula je oštećena miniranjem, a civilno stanovništvo koje se sklonilo u njega poubijano.

Nakon premještanja mosta na novu lokaciju, 1969. godine su izvršeni radovi i na sanaciji kule.

Tokom proteklog rata u Bosni i Hercegovini, Žepa je bila enklava zaštićena rezolucijom Vijeća sigurnosti UN. U julu 1995. godine, Vojska RS je zauzela enklavu i tom prilikom je kompletno selo zapaljeno, zajedno sa kulom.