Vasa Kisa

Vasinih liskaluka je koliko je i listova na košćeli pod Košćelom. Živio je od šala. Čudesan nadničar duha. Gurmanski ga je hranila i pomodno odijevala mostarska čaršija. Častili su ga naseljenici birtija, a ako nije bilo njih, činio je to gostioničar, u znak zahvale što je navratio baš u njega. Zanimljivo je ono što  mu se dogodilo  u tek otvorenoj pozorišnoj kafani.

Ušavši u nju, zatekao je tri nepoznata gosta – glumca. Dvojica su sjedila za stolom, a treći je pijuckao rakiju stojeći pored šanka. Sjednuvši uz onu dvojicu, Vasa je kreveljio lice, skretao pažnju na sebe i očekivao čašćenje. Potraja. Mamurluk i suvoća već ostarjelih usana Vasu podigoše na noge i uputiše ka onom osamljenom. Nametnu mu se riječima:
“Jesmo li se, nas dvojica, upoznali, u Bagdadu?
“Ne, ne, svakako ne. Ja nikada nisam bio u Bagdadu – pomalo zbunjeno odgovoriće glumac.
“Nisam ni ja bio u Bagdadu – vragolastim glasom nadoveza Vasa, nasmija se pa nastavi: “Mora da su to bila, neka, druga dvojica. Dobro, nismo se upoznali u Bagdadu, ali evo, upoznali smo se u Mostaru, pa kad smo se ovako lijepo upoznali, hajde i da se čestito počastimo”.
“Može – još uvijek se do kraja nije snalazio glumac.
“Još, samo, da vidimo, ko će platiti piće”?! – premilostivim glasom i umiljatim izrazom lica, kojega je umio upriličiti na čudesan način, upitno će Vasa.
“Dobro, častiću ja – kaza glumac, pa i on lice izvede u oblik lika neke već odigrane komedije i pridodade:”Kad smo se, ovako, lijepo, upoznali”.

P.S.Liskaluci su najčešće anegdote i legende vezane za događaje koji su godinama prepričavani na način da se često nešto (na)doda, promijeni ime glavnog junaka ili slično. Zbog toga skrećemo pažnji na činjenicu da ni ovi mostarski liskaluci nisu 100% autentični.

(Mostarski.ba)