Broj zahtjeva za dodjelu socijalne pomoći je u porastu. Sve je to posljedica pandemije, poskupljenja, teških porodičnih situacija, gubitka posla i minimalnih primanja. Statistika socijalno ugroženih nije pravi pokazatelj trenutne situacije u Mostaru. Mnogi se srame zatražiti pomoć, piše federalna.ba
I njihovim nedaćama tu nije kraj. Oni koji bi se odvažili da traže socijalnu pomoć zakonom ne ulaze u kategoriju socijalno ugroženih, iako jedva krpe kraj s krajem. Naime, u skladu sa zakonima Gradske uprave, korisnici mogu biti oni građani čija primanja su manja od 15% u odnosu na prosječnu plaću u Federaciji. Budući da je zakon donesen 2007. godine, broj oni u stanju potrebe je znatno viši od zakonski određenih.
„Povećan je broj zahtjeva porodica, odnosno građana koji su ostali bez primanja. Također imamo zahtjeve građana, odnosno porodica sa malim primanjima koja su im nedovoljna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba“, objašnjava Zdravka Marić, direktorica Centra za socijalni rad Grada Mostara.
Na području Mostara je 375 svakodnevnih korisnika Javne kuhinje, čak do 45 porodica ima osiguranu mjesečnu pomoć Crvenog križa. Pokazatelj je ovo velike krize koja je prisutna ne samo na području Mostara, već cijele Bosne i Hercegovine. Iako krizna situacija utječe na smanjen broj donacija i time otežava rad svih socijalnih službi, kuhinja za one kojima je pomoć najpotrebnija ne prestaje s radom.
Kompletan tekst je na linku
