Zašto je važno da roditelji ohrabruju svoju djecu da izraze svoja osjećanja

Djeca često teško izražavaju svoja osjećanja, što može stvoriti probleme u komunikaciji s roditeljima.

Međutim, stvaranjem okruženja poštovanja, razumijevanja i emocionalne sigurnosti, roditelji mogu prevazići ovu prepreku. Ključ leži u otvorenoj komunikaciji, strpljenju i potvrđivanju djetetovih osjećaja, a važno je i da roditelji sami budu primjer emocionalne otvorenosti, piše Times of India.

Prema riječima stručnjaka, roditelji koji redovno imenuju, potvrđuju i objašnjavaju osjećaje pomažu djeci da razviju emocionalnu svijest, empatiju i vještine samoregulacije.

Izjave poput: „U redu je osjećati ljutnju, hajde da razgovaramo o tome šta te tako tjera da se osjećaš“ uče djecu da su njihove emocije valjane i da se njima može upravljati. The Times of India istakao je načine na koje roditelji mogu pomoći djeci da otvorenije razgovaraju o svojim osjećajima.

Temelj otvorene komunikacije je povjerenje. Ako želite da vaše dijete podijeli svoja osjećanja, morate ga slušati bez osuđivanja. To znači biti potpuno prisutan, uspostavljati kontakt očima i izbjegavati prekide poput telefonskih poziva ili kućnih poslova. Djeca su osjetljiva i čak i najmanji znakovi poput podignute obrve ili uzdaha mogu se činiti osuđujućima. Ostanite mirni i otvoreni kada razgovarate sa svojim djetetom, posebno o osjetljivim temama.

Ako želite potaknuti emocionalnu otvorenost kod svog djeteta, morate početi od sebe. Podijelite svoja iskustva jer to pokazuje da je vaš dom sigurno mjesto za razgovor o strahovima i ranjivostima.

Priznavanje dječjih osjećaja je ključno. Osim toga, preporučuje se da izbjegavate zatvorena pitanja koja razgovor svode na “da” ili “ne”. Umjesto “Jesi li uznemiren/a” pitajte “Šta se dogodilo”, kao i “Šta ti je prolazilo kroz glavu”. Ovo pomaže u izgradnji emocionalne pismenosti povezivanjem osjećaja s mislima i događajima.

Preporučljivo je naučiti biti strpljiv i smireno slušati djecu. Pomozite svom djetetu da shvati kako emocije utiču na tijelo. Možete ih pitati: “Kako se vaše tijelo osjećalo kada se to dogodilo” ili “Osjećate li neku nelagodu?” Ovo im pomaže da budu svjesniji svojih reakcija.

Također je korisno pokazati empatiju i ponuditi pomoć svom djetetu. Kao roditelji, vi ste vodič svojoj djeci, a okruženje koje stvarate gradi temelj vašeg odnosa.

(klix.ba)