Zašto paradajz nema ukus kao nekada?

73631

Od prvih paradajza uvezenih u Španiju u 16. stoljeću, nastale su različite lokalne ili tradicionalne sorte koje danas poznajemo. Kontinuirani proces evolucije zasnovan na selekciji i prilagođavanju stotinama godina od strane farmera u raznolikosti agroklimatskih uslova na Iberijskom poluotoku omogućio je stvaranje velikog broja lokalnih sorti paradajza.

Donosimo vam jedno vrlo zanimljivo istraživanje iz Španije iz kojeg možete povući niz paralela sa uzgojem ove kulture u Hercegovini.

Sorta ‘Mutxamel Tomato’ (ORI3)

Oni imaju svoje karakteristične osobine i predstavljaju etnobotaničko naslijeđe i genetski resurs velike vrijednosti koji vrijedi očuvati. Mnoge od ovih sorti karakteriziraju vrlo mesnate plodove i male lokule koje plodu pružaju čvrstoću i konzistenciju. Međutim, ono što potrošači najviše cijene je njegov izuzetan okus.


Plodovi paradajza tradicionalnih sorti paradajza. 1, ‘Tomata Valenciana Rosada de la Vall d’Albaida’ (BOC2); 2, ‘Tomato del Pebre de la Vall d’Albaida’ (FONT1); 3, ‘Tomato De Borseta’ (ORI1); 4, ‘Tomata Valenciana’ (PIC1); 5, ‘PlanRia Red Tomato’ (REQ2); 6, ‘Visi paradajz’ (VIST1)

Izmješteni hibridima

Počevši od 1960-ih, sa novim modelom intenzivne poljoprivrede koji je na kraju prevladao u Španiji, genetskim poboljšanjem uvedene su takozvane F1 hibridne sorte, koje su bile visoko produktivne.

Budući da su mogli da se uzgajaju tokom cijele godine, omogućili su da zadovolje neprekidnu potražnju potrošača. Nadalje, bile su sorte, u principu, visoko cijenjene na tržištu jer su se odlikovale vrlo visokom ujednačenošću u morfologiji plodova.

Međutim, pojava F1 hibrida u proizvodnom sektoru od 1970. godine značila je raseljavanje i nestanak mnogih tradicionalnih sorti paradajza.

Današnji potrošači, upoznati sa hibridnim sortama, međutim, svjesni su njihovog nedostatka okusa i teksture (organoleptičke kvalitete). To je posebno vidljivo kada sporadično konzumiraju paradajz proizveden u ruralnim ili kopnenim područjima gdje ih neki farmeri nastavljaju uzgajati.

Ovi, iako vrlo varijabilnih oblika i veličina, mnogo su ukusniji. U ovom trenutku postavlja se pitanje: Zašto paradajz koji nalazimo u prodavnicama nema isti ukus? Odgovor na ovo pitanje je očigledan: oni nisu isti kao prije.


Plodovi hibridne sorte F1 (desno) i tradicionalne sorte paradajza (lijevo)

Veće nutritivno bogatstvo

Potrošači sve više cijene okus i kvalitet tradicionalnih sorti, „starih paradajza“, umjesto vizualnog kvaliteta ili vanjskog izgleda. Ovoj situaciji pogoduje veoma loš organoleptički kvalitet postojećih komercijalnih sorti.

Organoleptička svojstva lokalnih sorti paradajza direktno su povezana sa njihovim hemijskim sastavom, posebno sa sadržajem redukujućih šećera i organskih kiselina. Dakle, u njegovom sastavu nalazimo široku raznolikost jedinjenja od organoleptičkog, nutritivnog, funkcionalnog i aromatičnog interesa.

Vrlo interesantni nivoi antioksidativnih jedinjenja identifikovani su u lokalnim sortama takozvanog „Penjar paradajza“ , a u drugim prilikama i veoma zdravim sadržajem likopena ili β-karotena. Aspekti kao što su mesnatost plodova i različite teksture mesa doprinose ovom kvalitetu.


Plodovi paradajza sorte ‘Tomata Valenciana’ karakterističnog šiljastog oblika

Tradicionalne sorte kao kvalitetan proizvod

U tom kontekstu javlja se potreba da se obnovi uzgoj tradicionalnih sorti. U ovom radu vrlo je zanimljivo iskoristiti njihovu rustičnost i stepen prilagođenosti sredini u kojoj su se razvili.

Ova sposobnost ih čini veoma pogodnim materijalom za uzgoj u svojim područjima i na taj način ih mogu aktivno očuvati kroz komercijalnu eksploataciju, dajući im dodatnu vrijednost i, ujedno, doprinoseći održavanju poljoprivredne profitabilnosti poljoprivrednih gazdinstava.

Tako je sve više udruženja proizvođača i zadruga koje se zalažu za stavljanje na tržište proizvoda izuzetnog organoleptičkog kvaliteta.

Poljoprivrednici se oslanjaju na vanjske karakteristike, uglavnom morfološke, kako bi naglasili jedinstveni karakter svog proizvoda. Ovo je slučaj rebrastost ploda paradajza tradicionalne sorte Mutxamel, šiljastog ploda kod sorte Valenciano ili ružičaste boje sorte Rosa de Barbastro.


Voće na tržištu sorte ‘Tomata Valenciana’ s logom Udruženja proizvođača i prodavača valencijskog paradajza i ‘Tomata De Penjar d’Alcalà de Xivert’. Oba se odlikuju CV oznakom Generalitat Valenciana

Isto tako, njegovoj vrijednosti doprinose zdrave karakteristike poput visokog sadržaja vitamina ili antioksidativnih supstanci koje su korisne za zdravlje.

Iz tog razloga, domaće sorte paradajza su veoma pogodan biljni materijal za razvoj proizvoda povezanih sa kvalitetnim markama ili oznakama porekla, generišući proizvode sa visokom dodanom vrijednošću na tržištu.

Podijeli:
Ispod clanka banner
  • Mrtva beba pronađena u kanti za smeće u Podgorici

  • Papa Franjo prekinuo propovijed zbog problema s disanjem

  • Debakl košarkašica BiH u Švicarskoj za kraj kvalifikacija

  • Danas je svjetski dan pice

  • Najmasovnija mirna šetnja u Zenici: Građani izašli na ulice zbog inflacije, poskupljenja i drugih problema

SB Banner 1

■ Povezano

  • Herzegovina Bike nudi inspiracije za biciklističke avanture u 2025.

  • Mašović govorio o dubokim tragovima genocida u Srebrenici u “Institutu Yunus Emre” u Sarajevu

  • Mještani sela Zlate: Ljudi još nisu svjesni da su sve izgubili

  • Milivoj u Mirzu: U Zagrebu prešao na islam iz najčišćeg uvjerenja, inspirisan mostarskim Bulbulistanom