Tokom zime i velikih minusa naročito je teško onima čija priroda posla je rad na otvorenom, stočarima i poljoprivrednicima. Ali da ni u ovo godišnje doba nema predaha, te da se od vlastitog rada može živjeti, uvjerili smo se u mjestu Babina Luka, na obroncima Vlašića. Odakle donosimo zanimljivu priču o životu s prirodom, piše federalna.ba
Na temperaturi daleko ispod nule Ramiz Paloš najprije probija desetak centimetara debeo led rijeke Kozice, da bi stigao do vode u kojoj, u improviziranim bazenima, hrani ribe. Potom nosi hranu za guske, pse, te pušta stado koza.
Tako započinje svaki svoj radni dan, već više od dvije decenije, od kada se sa suprugom nastanio u Babinoj Luci, nadomak svog rodnog sela, da bi, kako kaže, živio u prirodi i od prirode. Za poljoprivrednike, kaže, uvijek ima posla, pa u zimskim danima vlastitim umijećem radi na mrijestu ribe.
“Svako dvadeset dana ove što su mi za proizvodnju malih moram pregledat. To se radi od jedanestog mjeseca do marta. Dok okopni, onda, malo se i razleti, hoćeš u voćnjak, hoćeš na njivu, hoćeš odvući đubre, hoćeš uzorati”, priča nam Paloš.
I tako živi isključivo od onog što sam proizvede. Osim ribe i ugoja stoke obrađuje i zemlju, pa žito preradi u vlastitom mlinu na način na koji se ovdje radilo stoljećima. Sve to sam, bez mašina i velikih sredstava.
“Pretežno meljem pšenicu, kukuruz, ječam, soju nekada. I ovdje se to melje i priprema se ta zdrava hrana. I to je osobito u ovom današnjem vremenu i najbitnije”, kaže Paloš.
“Treba mu dati nagradu za ovo. Samostalan je, ne traži ni od koga ništa, pun veselja, radosti sa svojom porodicom, svojim poslom kojim on stiče”, ističe mještanin Ramo Osmanović.
Borbu s vremenskim prilikama i povratku prirodi narušava jedino bojazan od toga što se danas sve manje cijeni domaće, zbog čega, kaže, sela, od kojih je sve i nastalo, sve više nestaju.
Kompletan tekst je na linku
https://www.facebook.com/federalna/videos/7223856997632033
(federalna.ba)
