Na današnji dan 21. 8.

21. august 1983. godine Izrečena presuda na Sarajevskom procesu

Suđenje održano 1983. godine grupi bosnjačkih intelektualaca pred Višim okružnim sudom u Sarajevu za djela protiv naroda i države. Ujedno je to bio i jedan od posljednjih velikih političkih procesa u raspadajućem komunističkom režimu u Jugoslaviji, kao i jedan od najkontroverznijih, blago rečeno. Optužba je tvrdila da su okrivljeni činili dobro organizovanu grupu koja je imala za namjeru rušenje postojećeg poretka i uspostavljanje islamske države na tlu Bosne i Hercegovine, a sve u dogovoru sa izvjesnim centrima u inostranstvu. Glavni dokaz optužbe bilo je djelo prvooptuženog Alije Izetbegovića “Islamska deklaracija”, teoretska rasparava o tadašnjem položaju muslimana u Jugoslaviji i svijetu.

Pred sud su na ovom procesu izvedeni slijedeći optuženi: Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Ismet Kasumagić, Salih Behmen, Derviš Đurđević, Džemaludin Latić, Edhem Bičakčić, Melika Salihbegović, Mustafa Spahić i Đula Bičakčić. Optuženi Rušid Prguda, inače teški srčani bolesnik, umro je za vrijeme trajanja istrage. Proces je predvodio predsjednik sudskog vijeća sudija Rizah Hadžic, a optužbu je zastupala javni tužilac Edina Residović. Suđenju je dat ogroman publicitet, a da sve nije bas čisto bilo je jasno svakome kada je večina svjedoka pred sudom negirala iskaze date u istrazi. Kasnije će neki od svjedoka priznati da im je u istrazi dat papir sa njihovim “iskazom” koji su oni morali potpisati i naučiti napamet.

Svi optuženi proglašeni su krivim i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od 5 mjeseci, do 15 godina ( koliko je dobio Omer Behmen ). Alija Izetbegović osuđen je na 14 godina zatvora. Suđenje i presuda izazvali su veliko negodovanje među nezavisnim intelektualcima u cijeloj Jugoslaviji, ali i u svijetu. Naročito je jak pritisak za oslobađanje Izetbegovića i ostalih bio od strane beogradskih intelektualaca, među kojima je najglasniji bio, koje li ironije, Dobrica Čosić.

Svi optuženi kojima je kazna još bila na snazi oslobođeni su i amnestirani 1988. godine, kada su oslobođeni svi politički zatvorenici u Jugoslaviji suđeni za verbalni delikt. Večina optuženih se politički aktivirala i kasnije obavljala visoke funkcije u Bosni i Hercegovini.

21.august 1992. Počinjen masakr na Korićanskim stijenama
Masakr na Korićanskim stijenama je monstruozan zločin nad više od 200 civila iz Prijedora. bošnjačke i hrvatske nacionalnosti koji su počinile srpske snage. 21.augusta 1992. iz konvoja izbjeglica izdvojena su dva autobusa. Njih je srpska policija odvela na planinu Vlašić, područje Korićanskih stijena. Nakon toga počeli su egzekuciju zarobljenika tako što su ih strijeljali i bacali u provaliju, da bi onda bacali za njima ručne bombe.Samo nekoliko ih je preživilo i svjedočilo pred Haškim tribunalom protiv monstruma koji su to uradili.
Svakog 21.augusta se simboličnih 250 ruža u provaliju, kao simbol stradanja nedužnih civila.

21. august 1992.
Zgrada “Oslobođenja” ponovo zapaljena

21. augusta 1992. godine, po drugi put je, sa srpskih položaja u Nedžarićima, zapaljena zgrada “Oslobođenja”, u Sarajevu. Podsjećanja radi, ova zgrada je prvenstveno granatirana, a zatim i zapaljena prvi put 29. maja 1992. godine. Istog dana, kada je prvi put zapaljena ova zgrada, 29. maja 1992. godine, nakon granatiranja sa srpskih položaja, srušena je i zapaljena džamija Magribija na Marijin dvoru u Sarajevu. Granatiranjem zgrade “Oslobođenja”, dokazuje se da su snage srpskog agresora za cilj imale da onemoguće i opstruiraju rad svih medija u Bosni i Hercegovini, te na taj način onemoguće svjetsku javnost da zna šta se tačno dešava u Bosni i Hercegovini. Osim granatiranja zgrade “Oslobođenja”, granatiran je glavni relej u Sarajevu, s ciljem onemogućavanja rada audio i video medijima.

Dva mjeseca prije granatiranja zgrade “Oslobođenja” od strane Karadžićeve vojske, nekolicina dotadašnjih radnika “Oslobođenja” iskrali su se iz Sarajeva zajedno sa svojom mržnjom i “stali uz svoj narod”, okrenuli su se dakle, protiv države u kojoj su živjeli i radili, te su vjerovatno neki od njih i granatirali zgradu svoje bivše firme. “Oslobođenje” je jedan od najpopularnijih i najčitanijih dnevnih listova u Bosni i Hercegovini. Bitno je napomenuti da je dnevna novina “Oslobođenje” dobila nagrada “List godine u svijetu” 1992. godine.

(Mostarski.ba/Historija.ba)